Upravo u to vrijeme, Bog poziva proroka, za kojeg gotovo svi tvrde da je bio najveći među prorocima u povijesti. Bio je to Ilija Tezbičanin. Biblija ne govori previše o njemu, niti njegovom porijeklu. Ne govori o njegovoj prošlosti, već jednostavno on stupa na scenu Izraela sasvim nenadano i vrlo aktivno djeluje. Za njega Biblija govori kao o čovjeku koji je u potpunosti odan Bogu. I svojim odijevanjem je bio prepoznatljiv kao prorok. Nosio je odjeću od devine dlake. Oko pojasa je imao široki kožni remen, i preko svega je nosio plašt. Plašt mu je očito bio univerzalan. S njim bi se pokrivao kad bi spavao, a preko dana bi ga štitio od žarkog sunca.
Jednom je prigodom Ilija od Boga dobio zadatak da krene na svoj misijski zadatak. Trebao je ići k Ahabu i odnijeti mu vrlo neugodnu vijest. Naime Ahab je bio toliko nemaran prema duhovnom stanju Izraela, i njegova žena Izabela je bez problema mogla unositi sablazan obožavajući Bala u zemlji koja se načelno opredijelila da štuje Jahvu. Po cijeloj zemlji nicali su Baalovi žrtvenici i hramovi, i vrlo brzo Izrael, Božji narod ničim se nije razlikovao od ostalih idolopokloničkih naroda. Baal je bio sidonski Bog i bio je zaštitnik plodnosti. On je bio zadužen za kišu i sunce kako bi zemlja dala plod. Bio je to sotonski manipulativni trik s kojim je koristio Božju milost u svrhu prijevare. Ljudi su nakon žetve hvalu davali Baalu umjesto Jahvi živom Bogu.
Ilija je smatrao da bi narod trebao dobiti poruku. Ukoliko narod odbacuje Boga i prihvaća neke druge vrijednosti, smatrao je da bi u tom slučaju trebao snositi i posljedice svog izbora. Upravo zbog toga Ilija je došao k Ahabu i rekao mu: “Živoga mi Jahve, Boga Izraelova, komu služim, neće ovih godina biti ni rose ni kiše, osim na moju zapovijed. 1. Kraljevima 1.1. Bog se je složio s Ilijom i zaustavio je natapanje zemlje.
Ahab očito nije previše ozbiljno uzimao Ilijinu prijetnju. Još uvijek je bilo dovoljno zaliha hrane i vode. Međutim, kako je vrijeme odmicalo, bilo je sve teže i teže. Zemlja bez kiše i rose nije donosila svoj rod. Mogu samo zamisliti Izabelu kako predvodi Baalove proroke u molitvama, obredima i ostalim pobožnim formama da Baal pošalje kišu, ali se ništa nije dešavalo. Umjesto da shvati kako je Baal ništa, i kako ništa ne može, jer je taj bog ustvari obična fikcija a ne Bog, Izabela i njeni proroci su očito izmišljali priče o urotama, teoriji zavjere i prokletstvima i tko zna kakve još priče, ali nitko nije došao do ideje da je osnovni problem kod njih. Izrael, čije samo ime govori da pripadaju Bogu, trebali su shvatiti da se jedino Bogu nebeskom treba klanjati, a ne nekim ljudskim rukotvorinama. Ilija je očito zaključio: „Izabrali ste služiti Baalu, sada se suočite s posljedicama svog izbora. Neka vam Baal u kojeg vjerujete da kišu.“
Nevjerojatno je da je od tog vremena prošlo preko tri tisuće godina ali se po ponašanju ljudi ništa nije promijenilo. Pronašao sam jedan članak na internetu koji lijepo objašnjava tu situaciju. Naslov članka je – Bože gdje si bio?
Užasne stvari su postale gotovo rutina. Mjesto radnje za masakr bila je ovaj put jedna škola. Nakon ovog ponovnog masakra u jednoj osnovnoj školi u Sjedinjenim državama mnogi pitaju :
„Bože, gdje si bio!“ Dajemo odgovor…Kome treba pripisati krivicu?
Kćer istaknutog Amerikanca (Billy Graham-a) upitali su u intervjuu u emisiji „Early Show“ vezano za napade od 11. rujna 2001. sljedeće: „Kako je Bog mogao dozvoliti da se ovako nešto dogodi?“ Anne Graham dala je odgovor vrijedan da se o njemu razmisli. Rekla je: „Vjerujem da je Bog duboko ožalošćen ovime što se dogodilo, kao i svi mi. Ali već niz godina slušamo da Bog mora nestati iz naših škola, da Mu nema mjesta u našoj vladi ni u našim životima. A ja vjerujem, budući da je Bog gentleman, da se On tiho i polako povukao. Kako možemo od Boga očekivati da nas blagoslovi i zaštiti, dok istovremeno od Njega tražimo da nas ostavi na miru?“
Naočigled najnovijih događanja — napada, pucnjava u školama, konkretno zadnje u Connecticutu — pokušajmo svi razmisliti. „Bože, pusti nas na miru!“
Možda je sve počelo kad se molitva isključila iz škola. Nije se htjelo da se u školama izgovaraju molitve … A mi smo rekli OK. Zatim je netko rekao da u školama ne bi trebalo čitati Bibliju. Biblija npr. kaže: ne ubij, ne ukradi i ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe … A mi smo rekli OK. Potom je Dr. Benjamin Spock (SAD) rekao da roditelji ne bi smjeli kažnjavati svoju djecu onda kad se ona neprimjereno ponašaju jer će to deformirati njihove malene osobnosti i tako ćemo naštetiti njihovom samopoštovanju. Sin dr. Spocka počinio je uostalom samoubojstvo. Mislili smo da stručnjak ipak zna o čemu govori. … I rekli smo OK.
Onda je netko rekao da je bolje da učitelji i ravnatelji ne discipliniraju našu djecu ako se ona loše ponašaju. Pritom postoji ogromna razlika između discipliniranja, smirivanja, pljuskanja, udaranja rukom, udaranja nogom i ponižavanja. … I mi smo rekli OK.
Netko je onda predložio: Naše kćeri smiju pobaciti, ako to hoće, i ne moraju o tome roditeljima ništa reći. … Rekli smo OK.
Netko je opet rekao: Tiskajmo časopise sa slikama golih žena i nazovimo to zdravim, realističnim divljenjem ljepoti ženskoga tijela. … I opet smo rekli OK. A onda je netko to divljenje proširio za jedan korak i objavio slike gole djece, pa još jedan korak i sve je dospjelo na internet. Onda se umiješala industrija zabave i rekla: Napravimo show emisije i filmove pune nasilja i nedozvoljenog seksa. To povećava gledanost. Stvorimo takvu glazbu koja potiče nasilje, drogiranje, ubojstva, samoubojstva i đavolske stvari. I dajmo djeci da u svojoj sobi imaju svoj televizor tako da mogu gledati što žele. Rekli smo da je to samo zabava i da nema nikakvih štetnih posljedica. Uostalom nitko to ozbiljno ne shvaća, dakle nema problema. Rezultat svega: Bog nas je ostavio na“miru“.
I sad se pitamo zašto naša djeca nemaju savjesti, zašto ne mogu praviti razliku između dobrog i lošeg i zašto im je svejedno ubijati druge, svoje školske drugove i same sebe.
Možda to ima veze s ovime: žanjemo ono što smo posijali. Čudnovato kako ljudi Boga lako protjeraju i onda se čude zašto svijet postaje pakao. Čudnovato kako olako vjerujemo svemu što novine pišu, ali postavljamo pitanja o onome što Biblija govori. Tko je onda odgovoran za sve ove nevolje? Boga se ne može učiniti odgovornim za tragedije. Jedan ministar prometa ne može biti pozvan na odgovornost zbog svih nesreća na cestama. Premda se događaju nevolje, one izvorno nisu bile predviđene za čovječanstvo u Božjem poretku. Istočni (prvi) grijeh je poremetio poredak. Naša trenutna krhkost i povredivost dio je djelovanja tog prvog grijeha. (http://www.soulsaver.hr//svjetska-doga-c4-91anja/-boze-gdje-si-bio/)
Slične probleme danas imamo kao i u vrijeme Ahaba. Za nevolje koje nam se događaju uglavnom krivimo Boga. Uvijek problem dižemo na viši nivo. Danas u propovijedima u mnogim crkvama moglo se čuti da molimo da Bog dovede poštene političare na vlast. Mi bi željeli da ono što mi trebamo učiniti, učini Bog. Jednom sam čak i reagirao i napisao da preformuliramo tu molitvu. Recimo Bogu u molitvi: „Bože prvo mene privuci k sebi. Drugo, daj mi mudrost da glasam za poštene i vrijedne političare koji će biti zainteresirani za narod, a ne samo za sebe.“ Preuzmimo odgovornost za stanje u kojem se nalazimo. Nemojmo uvijek greške tražiti kod nekog drugog.
(Nastavlja se)
Zvonko Presečan
