Što nas sve dovodi u krizu?
( otkaz, prekid radnog odnosa, razvod, smrt, gubitak najmilijih , svakodnevni stresovi..)
I što činimo? Uglavnom se predajemo tuzi, jadikujemo, zatvaramo se u sebe ili to izražavamo nezadovoljstvom, agresivnošću, ljutnjom, svađom, bijesom i stalnim prigovaranjem, a rezultat je samo činjenica da smo (zbog svega) još više izranjeni i da nas takvo stanje i ponašanje razara jer sve te emocije (ulaze) oblikuju naš život, preuzimaju ga i mi ono malo povjerenja i sigurnosti koje imamo , gubimo. ono što nastojimo sakrit u dubini svoje dušei jest bol , nesigurnost i strah.
Naravno da se uvijek pitamo: zašto sam ja dobio otkaz, a on nije, zašto sam ja siromašan a on bogati i tako u nedogled. Zašto ne možemo pobjeći iz tog svijeta patnje, boli, besmisla, krivnje, neznanja?
Trebamo znati da izranjenost nije isto što i bolest. Bolest rastače čovjekov život, a izranjenost predstavlja čovjekovu osjetljivost na sve što ga povređuje. Ta se ranjenost aktivira na uvredu i reagiramo nekontroliranim ispadima. Ona je prikrivena i pokazuje se posebno u navedenim kriznim situacijama kada je čovjek napadnut, kritiziran i ponižavan,.
Želim naglasiti da su upravo krizne životne situacije najčešće okidač za aktiviranje čovjekovih rana zadobivenih u djetinjstvu, one su znak da je čovjekov duševni organizam oštećen.
- Ono što je kod čovjeka u takvim situacijama najprisutnije, jest strah koji je znak čovjekove slabosti na svim razinama : slabost duha, a onda slabost psihe i tijela. U stanju straha čovjek je rastresen, a rastresenost je potpuna duhovna nemoć U stanju straha čovjekovo tijelo je u grču, njegove psihofizičke sposobnosti su oslabljene.
- Zatim se javlja depresija . Čovjek se predaje negativnim mislima jer ne vjeruje da se išta
može promijeniti u njegovom životu i okrenuti na dobro. Ono u što gledaš, u što vjeruješ to
se u tebi umnaža i to živiš.
- Nepovjerenje i nesigurnost su simptomi (duhovne patnje) kojima je uzrok nedostatak ljubavi
od najranijeg djetinjstva (bazično nepovjerenje). Ono u čovjeku stvara konflikte koji se
manifestiraju kao nesigurnost, bijeg od ljudi, izgubljenost, osvetoljubivost, agresivnost, nepre-
stano mrmljanje, prigovaranje, agresivnost i nezadovoljstvo.
- i na kraju ono što čovjeka najviše boli i ranjava je poniženje. Kada se u čovjeku sustavno gazi + dostojanstvo njegove osobe, čovjek se osjeća poniženim, uvrijeđenim, potišten, nesigurnim i + nepovjerljivim. Sve su to duboke rane u čovjekovoj duhovnoj duši , koje mu oduzimaju snage i + on se povlači u sebe ili pak postaje agresivan, a sve to u njemu rađa duboku patnju.
Ovo je otprilike stvarnost koja se odvija u čovjeku a uzrokovano je raznim krizama.
Zastanimo na trenutak i razmislimo da li smo već bili pobjednici u takvim krizama ili…
Izranjenom čovjeku potreban je netko
- kraj koje može predahnuti i biti prihvaćen u svojoj boli, odbačenosti, izranjenosti,
- tko će znati prihvatiti njegovo opravdanej
- netko tko će moći nositi njegovu muku i patnju
- netko tko će biti na njegovoj strani
Čovjek je stvoren kao socijalno biće i potreban mu je drugi čovjek da bi opstao, živio i da bi se beskrajno razvijao.
No ljudi gube prijatelje, brak im se raspad, dobivaju otkaz na poslu i bivaju izranjeni i kao takvi stvaraju oko sebe klimu odbojnosti umjesto ljubavi, topline, te ih izbjegavaju i žena i djeca i prijatelji… i što sada? Trebaju stručnu pomoć..Kako to čini hagioterapija?
- Prvi korak prema ozdravljenju od svestranih izranjenosti jest DOBROTA.
Pokazati što je dobro a što zlo i pomoći čovjeku da donese odluku da će pozitivno misliti, govoriti , djelovati, željeti. To je prvi korak prema zdravlju. ( terapija neće riješiti tvoj otkaz, razvod ili slično, ali će ti pomoći izliječiti rane koje smo dotakli) jer kada uđeš u zdravlje , moći ćeš razmišljati i sagledati situaciju u kojoj se nalaziš i polako otkrivati što ti je činiti da bi došao do rješenja i pronašao mnoge odgovore.
Dobrota oživljava, liječi, oslobađa i osnažuje čovjeka. Zato je potrebno govoriti :
- JA MOGU! jer moj duh nema granica
- HOĆU! za to je potrebna tvoja volja i odluka. Kad odlučiš, uspjeti ćeš.
- USPJET ĆU! To je projekt vjere!
Sve što izgovaraš, ulazi u tvoje stanice, one se aktiviraju i to provode u djelo jer u svakoj je tvojoj stanici ,svijest i odluka
Ako želiš biti pobjednik , potrebno je da polako kreneš na taj put jer dobrota je neuništiva, vječna, prisutna i sigurna. Dobrota je apsolutna i sve te rane i povrede su samo privremene, ali uvijek na kraju ostaje dobrota. Snagu nam daje zagledanost u dobro koje je pred nama. a to znači okrenuti se bitku, postojanju tj.Stvoritelju i ući u zdravlje.
2.Drugi korak za ozdravljenje rana je OPRAŠTANJE :
- kako bismo se oslobodili osvete, osuđivanja drugih, mržnje koje su nam uvrede nanijele,
- ne dopustili da se opravdavamo jer time stostruko uvećavamo zlo u sebi i patnju srca.
- oprostili i molili za oproštenje to su bljesak i oluja u našem ozdravljenju od agresije zla i povreda.
Da bismo to mogli, moramo se sa psihofizičke razine podignuti na razinu duha i tada sve svoje misli, projekte, obećanja, vidimo duhovnim očima.
Oprostiti ne znači angažirati emocije, nego naprotiv, opraštanje je odluka, slobodan čin i već taj korak nas vodi u zdravlje. Emocije su nas i dovele u situaciju u kojoj se nalazimo i zaustavljaju naš rast i razvoj. Ostajemo stajati na mjestu. Ti si bitan, kako bi mogao nastaviti živjeti.
Kada kažemo: “ Vjerujem biti će dobro! Vjeruje da ću ozdraviti!”- to nas podiže na duhovnu razinu
- otkriva nove svjetove,
- postajemo vrhunski ljudi
- idemo dalje … jer
vjera ozdravlja, spašava, oslobađa, oživljava i ona nas čini pobjednicima nad svime!!
Branka Patafta
