Ništa lipše od dobre pjesme
U kojoj se stihovi redaju ko po traku,
Otvoriš knjigu i ugledaš pjesmu
U tišini što krije poruku jaku.
I kad počneš čitati pjesmu
Poteče stih preliven u rimu,
Otvara se slika života što teče
I tako je opet pretvara u živu.
Žubor riječi dok šume rime
Priko jezika ko pri kakve stine,
Stih se u slapu priliva u oku
Ko bljesak Sunca na vodi kad sine.
Svježina rječi u nama se budi
Otvara oči u pjesnikovom svjetu,
I tad se sa pjesme selimo na pjesmu
Ko leptir sa cvita prema drugom cvitu.
Ništa lipše ko od nove pjesme
U zbirci koju pjesnik nam ponudi,
I sami tada čitajući pjesme
Svi pjesnikom postajemo ljudi!
18.11.2017. Brat Bojan.
