Otvorimo Bibliju

160
FOTO:J.Jurčević/www.put-istina-zivot.com

Zovemo se i jesmo kršćani – da kažem, koliko Rimokatolici idemo na svete mise, slavimo Kristovo rođenje, Kristovo uskrsnuće, uzašašće, očekujemo Njegov dolazak. To je sve što jedan kršćanin živi i slavi. Nadamo se da smo po tome dostojni s Njim jednoga dana umrijeti i uskrsnuti. Molimo za života molitve za sebe, svoje prijatelje i nadamo se uslišanoj molitvi, a koliko smo stvarno svjesni svoje vjere, kažu statistike da najmanje živimo po znanju i znamo Bibliju.
Što je to Biblija, samo knjiga iz koje se ponekad citiraju riječi ili čitaju na svetim Misama, koliko smo ih svjesni i živimo li po njima osim što slavimo neke događaje, proslavimo dobrim jelima, kolačima i u crkvi. Živa Božja riječ, odnos licem u lice sa živim Bogom.
Postavljamo si pitanja poznajemo li stvarno onoga tko je iznad nas ili ga smatramo – to je Bog koji je daleko na nebesima, iako izgovaramo puno molitvi ne znajući da su upravo molitve odnos s tim dalekim Bogom koji je na nebesima, znamo li uopće ugostiti Svevišnjega koji je prisutan u živoj riječi u Bibliji.
Lice je jedan dio tijela koji nikada nije prekriven, obučen, sakriven, uvijek je golo, uvijek nezaštićeno, sve otkriva osjećaj, bol, smijeh, izloženo je pogledima, pogrdama , pohvalama.
Ono je ranjivo, njegova je golotinja njegova bijeda, ali i uzvišenost, zavisi od nas.
Opet bih se vratila na Bibliju koju skoro svi imamo doma, neki da ukrasi regale, neki da ponekad citiraju nešto iz nje a neki da stvarno traže Božje lice u njoj.
Tražimo lice našeg Svevišnjega u njoj, prije nego se okrenemo i počnemo pogledom tražiti bližnje oko sebe jer je lakše gledati u njihovo lice da ne bi vidjeli svoje, jer dok gledamo druge ne vidimo više sebe. Vidimo sve ove značajnosti na drugima, pa onda nismo toliko osjetljivi na same sebe, ne vidimo svoje pogreške. I opet ne zaboravimo onoga iznad nas i da se nazivamo katolicima.
Ugostimo dalekoga Boga na nebesima, otvorimo Bibliju, ugostimo ga kao najvišega kralja, jer On je to u svojim domovima, zajednicama, molitvenim grupama itd., jer On je tu, samo čeka da ga pogledamo u lice koje nikada ne sakriva, pretvorimo Bibliju u najvažniju stanicu i bît našega života.
Uprimo se svojom golotinjom lica, jer On samo čeka da pogledamo u Njega, da vidimo što On kaže za druge, zakone i Njegove želje kako da živimo.
On zabranjuje življenje u krivom, zabranjuje nasilje, neljubljenje svoga bližnjega, naređuje da oprostimo, da gladnoga nahranimo, bolesnoga posjetimo, opsjednutoga oslobodimo, treba samo pogledati u Njegovo lice koje je čisto i pravedno, uvijek u Bibliji prisutno .
Poziv je u nama svima, ne može jedan samo citirati, a drugi čuti i nakon svete mise živjeti po svome , poziv nije upućen samo svećenicima, redovnicama – upućen je svima nama, pogledajte ga slobodno ravno u lice koje je u Bibliji. Lako ćemo to prepoznati – ako ga gledamo i ne vidimo samo ljude oko sebe nego prvo Njega da bi bolje mogli i vidjeti druge. Kažem – bolje – ne onako kako mi to samo želimo vidjeti ili opisuje naša okolina. Ovim susretom ćete se promijeniti, nahraniti, svoje lice uljepšati, ugostite Bibliju svakodnevno u svome životu, jer ste onda ugostili i samoga Boga svaki dan kod sebe, u svome domu, u svojoj duši i dobit ćete sve odgovore koje tražite u životu. Primat ćete i davati, ugostiti u tome momentu sve – i bogate, siromašne, udovice, tuđinca, prijatelja samoga Boga.
U Svetom pismu piše u Novome zavjetu kako se Isusovo lice promijenilo u momentu preobraženja. Susret s nevidljivim Ocem se odrazio na Njegovom licu kao što se na licu Mojsija pokazala slava i sjaj nevidljivoga Oca kada je sišao sa gore Sinaj. I stvarno, na licu, po tome je dokazano, nije prikazana samo nutrina čovjeka nego i odnosi, svi odnosi.
Ugostimo zato Oca prvo i pogledajmo ga u lice u Svetom pismu, da bi bili puni slave kada pogledamo svoga bližnjega u lice.

Svjetlana L.

 

PODIJELI