Otok Jakljan – oaza mira i duhovne okrjepe

727

Od 1995. godine, na otoku Jakljanu udovice i djeca domovinskoga rata iz Bosne i Hercegovine sudjeluju u projektu koji je zamišljen s duhovnom obnovom i odmorom. U organizaciji Udruge «Međunarodno Kumstvo Djetetu Herceg-Bosne», čiji je utemeljitelj fra Jozo Zovko, ostvarivanju toga plana nesebično pomažu kumovi i dobročinitelji iz Italije, Njemačke, SAD, Canade, Austrije, Francuske i iz mnogih drugih zemalja. Iako je rat u Bosni i Hercegovini završio njegove tragične posljedice na ljude i obitelji još su uvijek snažno prisutne. Tisuće djece odrasta uskraćeno roditeljske ljubavi sa sjećanjima na strašna iskustva života u ratnom okružju, a potom u progonstvu i izbjeglištvu. U okolnostima boli, ogorčenja i krize ovakva bezuvjetna ljubav i podrška koju djeci i njihovim obiteljima daruju kumovi, znakovi su ljubavi prema siromasima i patnicima.

Otok JakljanProgram duhovne i tjelesne obnove organizira se od polovice lipnja do početka rujna u suradnji sa svećenicima, voditeljima Franjevačke mladeži «Frame» i sestrama franjevkama. Uz članove udruge «Mir i dobro» iz Italije koji dopremaju većinu hrane i higijenskih potrepština neophodnih za rad odmarališta, svoj primjer kako služiti potrebnima daju volonteri iz SAD, Francuske, Italije, Belgije, Slovačke, Češke… Dobrovoljno i besplatno rade na čišćenju plaže, u kuhinji, blagovaonici, čišćenju i pospremanju soba…

Pekar u mirovini Fausto Garbagnati još od samoga početka pomaže u dopremanju donacija iz Italije na Jakljan, a potom na otoku ostaje cijelo ljeto u pečenju kruha. Margaret McLaughlin iz SAD organizirala je likovnu radionicu u kojoj djeca s Framašima provode najveći dio vremena. Volonteri Christian Gomez, Catherine Piednoel te Marcela Holenova i Milan Kniš iz Češke uređuju plažu, čiste okoliš, pomažu u kuhinji i posluživanju, a slobodne trenutke provode u druženju i igri s djecom. Dario Bradarić je sa svojom obitelji dolazio nekoliko godina na Jakljan i onda poželio uzvratiti dio ljubavi koju je dobio kao dijete koje je u ratu izgubilo oca. Pomaže u sakupljanju i odvoženju smeća, ali i sudjelovanju u igrokazima.

Svake godine kroz odmaralište prođe oko 2000 ljudi. Tako je u proteklih šest godina oko 12.000 majki i djece ublažilo posljedice ratnoga stradanja na ovim našim nemirnim prostorima. Boravak svih članova Udruge na otoku je besplatan. Trenutačno Udruga pomaže 4.200 maloljetne djece, a 800 punoljetnih mladih vremenom su prestali s primanjem pomoći. Međutim, dobročinitelji im i tada pomažu ukoliko žele nastaviti daljnji studij. Ostvarena kumstva puno su više za jedne i druge od samoga davanja i primanja novčane i materijalne pomoći. Oni međusobno ostvaruju posjete i susrete jedni drugima. U program su uključeni i očevi koji su izgubili supruge. Zbog vrlo teške socijalne situacije i velikog broja nezaposlenih u Bosni i Hercegovini, presiromašnoj za ostvarivanje bilo kakvoga programa socijalne skrbi, u program kumstva uključena su i djeca bez roditelja, čija smrt nije direktna posljedica rata. Ostvaruju se kumstva i s djecom brojnih obitelji gdje su roditelji invalidi ili nezaposleni.

Prije četiri godine talijanski dobrotvori podigli su montažnu kapelicu u kojoj se svakodnevno slavi euharistija, moli krunica ujutro i navečer uz zajedničke susrete s razgovorima. Za potrebe prijevoza putnika i hrane od kopna do otoka, Udruga je dobila brod i dva autobusa. Vodi se velika briga i o zdravlju sudionika tako da za vrijeme svake grupe koja boravi deset dana prisustvuju liječnik i medicinska sestra u ambulanti s potrebnom stručnom pomoći i lijekovima, što su organizirali dobročinitelji iz Francuske.

Od 18. do 28. kolovoza 2001., na otoku je boravila osma skupina sa šezdeset dvije majke i stotinu trideset i petero djece i mladih. Za ugodan boravak i tehničku stranu brine se gosp. Žarko Željko, a ispred Udruge ovaj put sa skupinom je boravila gđica. Ivica Čolak. Program duhovne obnove uz ispovijed, razgovor i rad po skupinama predvodili su fra Stipe Marković i fra Mate Tadić uz nesebičnu pomoć s. Anđelke Mlakić i s. Marije Mlakić te dvadeset mladih članova Posuške «Frame» s predsjednicom Katarinom Vican. kumstvoSvećenici su imali susrete s mladima o aktualnim pitanjima i problemima njihove dobi, časne sestre s majkama, dok su mladi iz Frame radili s djecom. Mladi iz Franjevačke mladeži pjevali su na liturgijskim slavljima i sudjelovali u misnoj službi riječi. Na poseban način bila je zanimljiva posljednja večer u kojoj su djeca i mladi organizirali koncert poznatih pjesama popraćenih plesovima. U svemu tome mogla se vidjeti želja za kreativnim stvaranjem i zajedničkim druženjem mladih koji teže boljemu životu i svijetu.

U vrijeme održavanja susreta samo je osam stalno zaposlenih iz Udruge, dok ostali rade dobrovoljno i besplatno. U ostalim dijelovima godine odmaralište sa svojim sadržajima je zatvoreno, a svake godine svoje zajedničke susrete imaju kumovi kao i članovi Frame s područja Hercegovine. Sredinom kolovoza na otoku je boravila svjetski poznata grupa pjevača Kally Family, kada su održali i prigodni koncert.

Donosimo i neka svjedočanstva o boravku i programu majki i mladih na otoku. Majka Zdravka Mišković kaže: – Treći put sam ovdje sa svoja dva sina i uvijek s radošću dolazim jer znam da me dani provedeni na Jakljanu duhovno obnove i odmore i tu sam bliže Bogu. Udovica M. Soldo priznaje: – Meni i mojoj djeci boravak na Jakljanu donio je sasvim novi i drugačiji smisao i volju za životom. Nakon smrti muža pokleknula sam, ali na Jakljanu sam se ponovno počela moliti Bogu i Majci Božjoj. Od tada u mojoj obitelji nastaje preokret, vratio nam se osmjeh na lica i postali smo drugačiji. Marica Divković potvrđuje: – Na Jakljanu sam naučila što znači moliti, vjerovati, na život gledati očima punim nade, a ne očaja i tuge. Ovdje je objedinjen duševni i tjelesni odmor i bila bih presretna kada bih i iduće godine mogla doći na ovo mjesto. Mario kaže: – Svoje iskustvo na Jakljanu mogu opisati kao, pronalaženje sebe. Moj boravak na ovom otoku bio je prava duhovna obnova, na kojoj sam upoznao dosta prijatelja, a što je najvažnije, upoznao sam Boga, koji je bio zatomljen u dnu moje duše. Najljepše mi je bilo na sv. Euharistiji, jer sam u svome srcu osjećao Isusovu blizinu. Djevojka Marija svjedoči: – Na Jakljanu sam shvatila da je Bog moj najbolji prijatelj i da život i nije tako težak ako je Bog prisutan u našim srcima i našim obiteljima.

Odlazak s Jakljana i rastanak s prijateljima nerijetko je popraćen suzama i željom za ponovni dolazak i susret. Ljudi koji su bili ranjeni u duši, proživjeli ratne strahote, gubitak najbližih i svakodnevnu nepravdu u ovoj oazi mira doživljavaju nesebičnu brigu i ljubav. Ovdje na pravi i vidljivi način doživljavaju Isusove riječi: «Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće» (Mt 25, 40).

 

Majke i djeca o Jakljanu

Zovem se Ljubica. Dolazim iz Žepča. Ovdje sam prvi put sa svojom kćerkom od 16 godina. Udovica sam već 9 godina. Teško mi je riječima opisati što sam doživjela ovdje na Jakljanu. Vjerujte mi, sve je premalo što se napiše, koliko je toga u meni. Ovdje sam mnogo plakala, ali poslije tih suza više nije bilo glavobolje nego velika olakšica u grudnom košu, jer su sa tim suzama otišli i teški uzdisaji.

Ja osobno nikada nisam sudjelovala na nekoj duhovnoj obnovi ali kao da se u meni nešto probudilo. Molim vas nemojte me pogrešno shvatiti. Vjernik sam od djetinjstva ali od dana kada sam ostala udovica, moja vjera nije više tako čvrsta. Meni je žao što moram ovo napisati ali to je iz srca iskreno. Nisam naišla na razumijevanje u proteklih devet godina kao sada ovdje u ovih nekoliko dana. Malo je onih koji hoće saslušati naše teškoće, a pogotovo pokušati nas razumjeti. Često padam u psihičke krize, ljutim se na Boga, a poslije toga veliko kajanje i traženje oprosta…suze…ali, ali…

Molim se dragom Bogu, idem redovito na misu ali to nije dovoljno mojoj duši ovakvoj kakva jeste. Teško mi je što u mojoj sredini nemamo one koji su od Boga poslani da nas uče.

Ove časne sestre su svojim strpljenjem i trudom pružile nama priliku i učile nas kako razmišljati o onome što je dobro, lijepo, iskreno, kako smo veliki kada opraštamo. Nitko od prijateljica mi nije rekao da idemo na duhovnu obnovu. Sve su mi govorile idemo na more. Pitala sam se što ćemo sa slobodnim vremenom, bit će mi malo štampe koju sam ponijela, međutim nisam stigla pročitati niti jedan članak iz novina. Kada sam ih pitala zašto mi nisu ništa o tome pričale, rekle su mi da se to može samo doživjeti. Iz predavanja sam naučila da trebamo biti strpljivi, da nema ljubavi bez praštanja, razumijevanja. Trudit ću se svim srcem svojim da što duže u mojim mislima vlada ozračje koje smo ovdje doživjeli. Želim da svi skupa budemo blagoslovljeni onako kako su nas ovdje učile č. sestre i da što duže sve što je poučno djeluje u nama i oko nas. (Ljubica Martić, Žepče)

Zovem se Mara Marković i na Jakljan dolazim četvrti put sa svoje dvije djevojčice. Svaki put su mi srce i duša ispunjeni radošću, srećom i snagom koja mi treba za život. Na ovom otoku sam naučila moliti i razmišljati što molim. Na ovom prekrasnom otoku ljubavi i sreće sam naučila da kroz molitvu mogu kazati Bogu što želim i što me tišti u mom bolnom životu. Prije nego što sam bila na Jakljanu molila sam i išla u crkvu, ali ovdje sam upoznala pravoga Boga i sad se molim uvijek a ne samo kad mi je teško. Nikada u životu nisam vidjela i osjetila toliko ljubavi od nepoznatih ljudi kao na ovom predivnom, tihom otoku. Nekada sam bila usamljena i tužna osoba ali sada poslije tolike ljubavi od Boga i dobročinitelja nikada više neću biti sama, jer moj Bog će biti u mom srcu i mojim mislima. Puno hvala fra Jozi, časnim sestrama i svim dobročiniteljima. Sve vas volim i molit ću se za sve vas.

 

Na početku se želim zahvaliti Bogu što nam je podario ovaj otok mira i ljubavi. Prije sedam dana mislila sam da neću moći izdržati, ali iz dana u dan sve mi je ljepše i ljepše. Molitva i druženje ispunili su mi srce radošću i sada ne želim natrag kući, želim ostati ovdje da nastavim ono što sam i započela, a to je duhovna obnova. Bog je uzeo moga tatu prije osam godina, bio je ono što sam najviše voljela, ali podario nam je ovu ljepotu i dao mogućnost da ssuosjećamo jer smo ovdje svi isti. Hvala Bogu i svima na Jakljanu jer su mi ovo bili najsretniji trenuci u životu. (Jelena Omazić, 16 godina)

 

Bože, hvala ti za ovaj susret na Jakljanu. Ovdje na Jakljanu doživjeli smo i tjelesnu i duhovnu obnovu. Ali najvažnije od svega naučili smo kako se moli. Volio bih da je svaki dan kao na Jakljanu. Svi smo ovdje iz istog razloga, volio bih da ovo mjesto ne postoji, da sva djeca imaji svoje roditelje. Ali što je tu je., život ide dalje. Bog nam je dao ovo mjesto, ove ljude, ove prijatelje i mi moramo živjeti s tim. Bože ja ti se zahvaljujem za svoj život i život svih nas. (Vladimir Ćužić, 16 godina)

 

Bože, hvala ti za sve provedene dane na otoku mira i prijateljstva. Ovdje sam shvatila što je pravo prijateljstvo i ljubav prema bližnjemu. Ovdje znam da nikada nisam sama, znam da si ti sa mnom i osjećam se sigurno. Molitva, jutarnja i večernja čine me sretnom i povezanom s tobom. Bože, ti nas toliko voliš da si dao svoga sina za nas da pati da bi nas spasio. Bože, hvala ti za veliku ljubav prema čovjeku. (Marina Jurčević, 15 godina)

 

Bože, hvala ti za ove dane koje sam provela na ovom blaženom otoku, otoku mira, tišine, ljubavi i puno zajedničke molitve. Iz godine u godinu Jakljan postaje dio mog života. Izvor iz kojeg crpim energiju koju trošim i nadopunjavam tijekom godine. Molitve koje izgovorim olakšavaju mi dušu i tijelo. Najljepše što se desi su molitve majki i djece u istom glasu. Tada smo jedno i osjećamo patnju jedni drugih. Hvala Bogu i fra Jozi koji nam je sve ovo omogućio uz pomoć dobročinitelja iz cijelog svijeta i kumova naše djece. (Zahvalna majka Ljiljana Karlušić s djecom Mateom, Janjom i Boškom)

 

Kako već sutra odlazim sa Jakljana, nakon 8 dana provedenih tu, pokušat ću pretočiti u riječi osjećaje koji su se smjenjivali u meni. Prije svega želim reći da mi je ovo prvi posjet Jakljanu i prva duhovna obnova nakon smrti moga muža , od 1993. godine. Iskreno, nisam očekivala da je na Jakljanu organizacija rada sa svim grupama odnosno sa svim uzrastima djece i nama majkama na tako visokoj razini. Rad svećenika, framaša a osobito časne sestre Ljilje je za svaku pohvalu i divljenje i velika hvala Bogu što je i svećenike i nju obdario takvom snagom, ljubavlju i razumijevanjem za naše probleme a osobito za našu bol. Iako sam za ovih 8 godina boli, tuge, žaljenja za svojim dragim mužem uspjela steći, barem tako osjećam, priličan duševni mir i uspjela ga prenijeti na svoju djecu, moram priznati da su predavanja s. Ljilje i njene riječi bile lijek za moju dušu.

Prvi put sam osjetila jedinstvo naše boli i tuge, jedinstvo naših strepnji od udućnosti, jedinstvo razumijevanja i naših sudbina. Rođena sam u katoličkoj obitelji, odgojena i odrasla u duhu katoličke vjere , sa svojim mužem stupila u bračnu zajednicu te odgajala djecu u duhu naše vjere, ali ipak moram priznati iako teška srca da sam bila ljuta na Boga što je moju sudbinu tako odredio, što je moga Ninu pozvao tako rano k sebi, ljuta što moja Martina i moj Duško nikada više neće osjetiti tatinu ljubav, tatinu zaštitu, milovanja, poljupce. Trebalo je vremena da ta ljutnja, taj gnjev popuste i da napokon shvatim da je sve to po božjoj volji, da je moja obitelj u očima Boga nešto posebno, nešto jedinstveno, čim je on za nas odredio takav križ. On vjeruje u nas, on nam daje snagu i vjeru pa stoga mi moramo nastaviti dalje, podići glavu i preporučiti mu se u molitvi.

Željela bih se zahvaliti svim dobročiniteljima koji su na bilo koji način pomogli da se održi i egzistira «Međunarodno Kumstvo», kao i svim ljudima koji pomažu da se ova ljetovanja i duhovna obnova na Jakljanu održe. Osobito želim zahvaliti kumovima svoje djece na brizi, ljubavi i molitvi upućenoj za nas. Neka ih dragi Bog blagoslovi. Ako ikako postoji mogućnost, bila bih presretna da se susretnemo u Međugorju, da im se od srca ahvalim i da pogledam u oči ljudima koji su više nego kumovi mojoj djeci. Duhom stabilnija, tjelesno okrijepljena i srca sretna majka. Hvala. (Jadranka Šarić)

 

Hvala ti Bože za sve dane provedene na Jakljanu. Želim se zahvaliti i svim dobročiniteljima koji su nam omogućili boravak na ovom divnom otoku. Mnogo mi znači doći na Jakljan , znači postati bolji i poslušniji. Svim srcem zahvaljujem Frami koja se brine za nas i pokušava nas nečemu naučiti. (Mile Čuvalo, 11 godina)

Prikupila: gđica. Ivica Čolak

{fshare}

PODIJELI