Ono kad ti oči
Ispune se maglom,
A iz magle kada
Suza se pojavi.
Nevidi se više
Vedrina Neba,
Dok se i Duga
Za oblak zaglavi.
Ono kad te rane
Bezuvjetno,
Misleći da te
Ta rana ne boli.
Oko zasuzi
U maglici tuge,
Dok te taj isti
Za oprost moli.
Ono kad ti svjet
Baš okrene leđa,
Misleći da te
To nimalo ne vrjeđa.
Jer nikog ne boli
Ta tvoja rana,
A to je ta velika
Baš njihova mana.
Ono kad ti mrak
Prekrije baš oči,
I nikog živog nema
Da će te utješit doći.
Pa taj svjet
I dalje po svoje živi,
Bez obzira što su njegovi
Baš postupci krivi.
Ti se samo povuci
U te svoje magle,
Od kojih bježe
I tebi osobe drage.
Uzmi si vrimena
I Bogu se pomoli,
Jer jedino te On
U tom trenutku voli!
18.05.2018. Brat Bojan.
