Zagreb, 18.02.2020.
Politika svoju otrovnost kod nas i u svijetu iskazuje i sa manipulacijom (izokretanje) pojmovima i riječima. Time se bave oligarski i diktatorski režimi s ciljem da zbune i prevare ljude udaljavajući ih od istine o datostima koje ti pojmovi tumače. Ima ih nebrojeno. Ja sam ih uzeo nekolicinu iz rječnika stranih riječi – Anić-Goldstein.
- KRITIKA – „Ocjena (usmena ili pismena) nekog postupka, stanja, rada, umjetničkoga ili nekog drugog djela, prosudba čijeg stava i mišljenja“.
Veza: kritizer – onaj koji zlonamjerno kritizira, kritizirati – nalaziti samo loše strane, prigovarati.
Kritika je drugim riječima traganje za istinom o nečemu. Kod nas se prihvaća i sugerira samo negativni sud o nečemu. To je kritizerstvo. Posrijedi je tendencija da se njihova djela ne smiju ispitivati i donositi kritički sud. Istina je za njih opasna. Po tome su djeca oca laži – sotone bez obzira o kome se radi. Skrivanje istine je licemjerstvo i zna biti vrlo opasno za osobu, za njeno vječno spasenje. Zar Krist nije rekao farizejima i pismoznancima (politička i vjerska elita ondašnjeg Izraela) da su licemjeri i da je njihov grijeh protiv Duha Svetoga što se ne oprašta, sve ostalo Bog može oprostiti?
Npr. danas je bila inauguracija novog predsjednika RH Zorana Milanovića. Poanta njegovog govora je da manjina u odnosu na većinu može biti u pravu. Ispravno bi bilo da je rekao da djela manjine i većine trebaju biti podvrgnuta kritičkom sudu. Ishodište kritičkog suda je čista savjest, čisti um i opredjeljenje slobodne volje za istinom i dobrom. Ta istina i dobro je Bog i njegove zapovijedi kao norme našeg ponašanja. To u konačnici je sudbonosno i za vjernike i nevjernike. Za našu kršćansku civilizaciju to je objavljena druga božanska osoba Isus Krist. Nažalost veliki broj kršćana izdaje Isusa na tisuće načina. Svoju dominantnost u svijetu koriste čineći nasilje jedni drugima i ostalima. Budimo „dominantni“ u poniznosti i djelima ljubavi prema svakome koje nam život nanosi. To je evanđelje (radosna vijest) na djelu.
Mnogi se proglašavaju kritičarima, osobito u domeni znanosti, umjetnosti i kulturi. Sve troje je odraz Božjeg stvaralaštva u čovjeku. Kritičare treba krasiti čista savjest, čisti um i opredjeljenje volje za istinom i dobrom. Mnogi koriste otrov politike i taj otrov mnoge ustoličuje kao suradnike putem promidžbe, podrške i financiranja. Oni su u službi egzekucije pravih umjetničkih i znanstvenih ostvarenja koji su ustvari protest protiv otrova politike.
Npr. razvikani književni kritičar Slobodan Novak Prosperev (čuo sam) traži za deset rečenica recenzije 3.000,00 kn. Odakle siromašnom pjesniku ili pjesnikinji taj novac? Neki naivni posuđuju ili štede na hrani pa mu daju misleći da će njegova recenzija pojačati umjetničku vrijednost djela. Ja mu to nikada ne bih dao. Neka tih 3.000,00 kn zaradi na baušteli, tvornici ili kao sezonac na moru pa ćemo razgovarati.
Hvala gosp. Zoranu Milanoviću što je u govoru spomenuo znanost, umjetnost i kulturu u svrhu razvoja društva u cjelini. U svakom kukolju ima i žita. Imam osjećaj da će sve što je rekao i napraviti. Mislim da nije ljigavac niti izdajnik. Ima robusni i hrabri karakter. Neće mu biti lako ni sa ljevicom niti sa desnicom, jer većina i jednih i drugih cijeli život živi od otrova politike tvoreći koruptivnu oligarhiju. Rekao je istinu riječima: „Kakva korupcija … to je krađa!?“ Neka ga Bog čuva, blagoslovi i da mu zdravlje, snagu i uspjeh, njemu i njegovoj obitelji. Ta ima i on gene kamene (Sinj) u kojima gori vatra njegovog duha! Hrvatska ponosna duša!
On reče za Orbana da je mali diktator i to je istina. On je nedavno crtao kartu velike Mađarske sa Rijekom kao glavnom lukom i izlaza na Jadransko more. Najnovije mu je da bi se Mađarska, Hrvatska, Srbija, Slovenija, Češka i Slovačka trebale ujediniti jer je po njemu to područje glavno u Europi. Jasno da bi Mađari vladali u toj tvorevini. Nije uzeo Rumunjsku jer i tamo ima Mađara. Vjerojatno je ustuknuo radi sudbine Čaušeskua i Helene. Taj protestantski metodist gubi iz vida da je kršćansko pravilo da se ne uzima tuđe.
U vezi Vučića, Milanović je rekao da ne uzima u obzir mišljenja beogradske čaršije toliko znana već jedno stoljeće. Možda mu je neizravno dao do znanja da je ruski Baćuška glavni u Europi. I da je za njega najbitnije tko je slavenski narod (od Vladivostoka do Adrije) Baćuška zna da su svi hrvati Slaveni i kršćani i nije ga briga tko je ustaša tko partizan. A da li su svi srbi Slaveni? Pitanje je! Navodno kod jednog posjeta mu je Putin zabranio napadati hrvate. Četničke maštarije o velikoj Srbiji obijaju se o činjenicu da je Rusija svjetski igrač i da vodi ozbiljnu i odgovornu svjetsku politiku. Živjela slavenska duša na vjeke!
Konstantna želja razjedinjenih hrvatskih pravaša i radikalnijih domoljuba je: „staviti na ljutu ranu ljutu travu!“ Možda je baš predsjednik Milanović određen za to, ali u suvremenim uvjetima. Taj prvi uvjet su blokirani građani kojih ima oko 350.000 x 4 (broj članova obitelji) = 1.400.000. Među njima sam i ja blokiran. Mason Hanžeković je to sve vodio postavljen i vođen Bog zna od koga (sigurno ne od prijatelja hrvatskog naroda.) 1917. godine katolička crkva je per ipso ekskomunicirala svakog pripadnika masonerije. Nedavno je umro proklinjan od ogorčenih građana. Drugi uvjet je plejada pozvanih na inauguraciju. Nagledali smo se svih tih faca već godinama; predstavnici ljevice i desnice toliko sumornih i bezidejnih, zabrinutih, uplašenih i smiješnih u svojoj niskosti. Rijetko tko je i izgledao kao čovjek počevši od ustavnih sudaca nadalje. Mesić i Vaso su odmah otišli. Novinari lešinarskim stilom su ih hvatali za razgovore. Jedini normalni su bili članovi obitelji predsjednika. Sve u svemu predsjednik je bio kao bomba ubačena među njih. Možda su shvaćali da je to početak tog trećeg puta o kojem je Škoro stalno govorio i koji je neizravno doveo Milanovića za predsjednika, jer njegovi nisu glasali za Kolindu – njih 465000 (a i ja sam bio taj). Vjerujem da će gospodin Milanović i gospodin Škoro u budućnosti dobro surađivati.
Radi Škore umuknula je desnica toliko da ga nisu nikada spominjali. Stavili su glavu u pijesak i svoje jalove planove pod tepih. Ljevica bi ga ponekad i spomenula ali desnica nikad. Plenković, ta briselska voštana figura jednom je ojađeno kriknuo: „Gnušam se nad izrazom, „pokret otpora“! Krenuo je u reformu HDZ-a, ali kasno. Pripremaju model jedan član – jedan glas i tek sada u tom novom programu najavljuju demokršćansku orijentaciju stranke. Kasno i bezuspješno. Pozivaju se na Tuđmana, ali politički bi trebali znati da postoji vrijeme rata i vrijeme mira. Tuđman je odigrao svoju ulogu i umro je.
I ljevica je zatečena. Pjesma „po šumama i gorama“ izgubila je smisao. I Tito je odigrao svoju ulogu i odavno je umro. Dolaze nove generacije koje preziru to sve, koje hoće normalno živjeti i u korak tehnološkom razvoju svijeta i suvremene svijesti. I jedni i drugi shvaćaju otrov politike i distanciraju se. Smisao svojih egzistencija traže u vjeri, umjetnosti, kulturi, radu, redu i poštenju i nadasve solidarnosti. Ne dozvoljavaju da im otrov politike uništava radost življenja. Hoće optimizam a ne trbuhozborce monologa zla.
Vjerujem da to sve shvaća predsjednik Milanović. Ta bio je najbolji student prava sa rektorovom nagradom. Iz malena se trn oštri! Pa neka mu bude sretno. Nije zao niti dvoličan čovjek i to je najvažnije.
- POPULIZAM – ideologija i društveni pokret koji povlađuje predrasudama, strastima i duhovnim dometima širih društvenih slojeva.
Svjedoci smo masovne osude populizma od strane službenih političkih sustava. Populizam se protivi djelima otrova politike. To je reakcija na bezizlazno stanje širih društvenih slojeva. Zar predrasude, strasti i sumnjive duhovne domete nemaju i političke elite? Sve što se ne slaže sa njihovim trendovima proglašavaju populizmom u najgoroj varijanti. Rekao bih da je populizam samoobrana od otrova politika i to je jedini način da pokažu svoje dostojanstvo osoba. U svemu je najvažniji motiv – oligarhu je glavni motiv vladati i živjeti na tuđi račun, a populistu je glavni motiv preživjeti i biti solidaran prema ugroženim skupinama. Zato se ja osobno opredjeljujem za populizam.
- ANARHIZAM – učenje koje se zasniva na moralističkoj tezi da je sloboda apsolutna vrijednost i da nitko nije obavezan pokoravati se bilo kojoj vlasti ako nije sam, dobrovoljno na to unaprijed pristao – pokret koji je zagovarao takve ciljeve, osobito jak u 19. stoljeću.
Kod nas se anarhistom smatra onaj koji se buni protiv apsolutne vlasti političkih „elita“. Ne vodi se računa o voljnom pristanku pojedinca. To se opravdava „demokratskim“ izborom tih „elita“ koji je apriori nametnut različitim smicalicama i prevarama.
- REVIZIJA – 1. pregled rada, kontrola, provjera stanja (u poduzećima, ustanovama i sl.), 2. izmjena, preinaka, preispitivanje (zakona, učenja i sl.), 3. pravna obnova, ponovno razmatranje (u sudskom procesu).
Kod nas su najradikalniji u osudi revizije povijesti držeći se stava da su dogovorene povijesne „istine“ definitivne i da se ne smiju revidirati. Boje se da bi revizijom (istinitim povijesnim događajima) bile demantirane njihove laži kojima desetljećima manipuliraju.
- KONTROVERZIJA – prijeporno pitanje o kojem se diskutira (često javno) i iznose suprotstavljena stajališta; kontroverza, proturječnost, rasprava, spor. Kontroverzan – koji izaziva kontroverzije, oko kojega postoje kontroverzije.
Ukratko to su suprotstavljena stajališta što je i normalno. Kod nas se unaprijed takva osoba osuđuje kao kontroverzna, skoro luda i neuračunljiva i odmah pređu dalje ne pokušavajući predočiti što je ta osoba rekla o nečemu. To je osobito prisutno u medijima i neka bude sram većine novinara i urednika s pitanjem: „Što su to naučili o objektivnom izvještavanju?“
- INVERZIJA – potpuna promjena prilika, izlaganja, stava i sl. Čin ili stanje obrata, preokreta.
Kod nas je česta inverzija teza – što je laž to je istina, što je istina to je laž. To su tendenciozne rabote pojedinaca i totalitarnih sustava, npr. komunizam, a također fašizam i nacizam. To je osobito prisutno kod presuda i smrtnih kazni – masovno ubijanje ljudi, mučenje, zatvaranje i progon pojedinaca nepoćudnih sustavu. Prisutno je u samoj politici i medijima i prototalitarnoj literaturi. To sve prati i kult ličnosti, vođe, „oca“ naroda.
- POLITOKRACIJA – vladavina politike u društvu, politika kao vrhovna moć u društvu.
To se protivi demokraciji. To je ustvari terorizam i nasilje nad građanima. Ona je ishodište korupcije (krađe) u državama, uskrate jednakih prava pred zakonom (selektivnost), dobro zamaskirana pljačka građana na mnoge načine. Politokracija blokira razvoj države, naroda u svakom pogledu i obvezatno prerasta u oligarhiju (vladavinu klike, male grupe ljudi.)
Vjerujem, da i vi svi ste ovo zapazili kod nas pa sami procijenite.
- POLITIKA – djelatnost koja teži uređenju društva u najširem smislu, uređenju nekih dijelova, institucija ili projekata društva i odnosa među njima.
Dakle politika bi trebala biti služenje narodu i državi, ali velika većina nisu političari nego politikanti.
- POLITIKANT – onaj koji se bavi neprincipijelnim političkim kombinacijama i borbama i u njima traži političku i drugu korist.
Radi njih politika je postala otrov za dušu i mučenje za tijelo – otimanje, pljačka, izrabljivanje i ponižavanje ljudi; kod nas i u cijelome svijetu, gdje manje, gdje više. Ratovima uništavaju cijele narode, države i regije pa i svijet (I i II svjetski rat). To se protivi dostojanstvu čovjeka i izravno Bogu kao stvoritelju svega. Protagonistima zla prijeti vječna kazna po umiranju jer je pisano: „Osveta je moja, govori Gospodin!“ Svijet je postao globalan pa time i otrov politikantstva je globalan. Jedini protulijek je globalna ljubav vjernika i ljudi dobre volje. U našim dušama, srcu i svijesti su ljudi cijelog svijeta, svako ljudsko biće pa i ono što nam nanosi bol svojim ponašanjem. Zagledani smo u Isusa koji nam daje tu ljubav i po njemu pobjeđujemo otrov politikantstva.
- MANIPULACIJA – postupak podčinjavanja pojedinaca, javnosti i medija određenoj vrsti interesa. Smišljeno baratanje krivim podacima, izvrnutim činjenicama, lažnim interpretacijama, vješto podmetanje.
To rade politikanti koji ulaze u politiku radi vlastitih interesa i oni su većina u politici. Opće dobro prepuštaju stihiji i nije im baš do toga ni stalo. Kod nas se taj izraz „manipulacija“ koristi za svakoga onog koji je protiv osobnih interesa nekoga. Istina i kritika su zanemarene, a ljubav i solidarnost prema drugome za njih su rezervirane za „marginalne“ vjernike, humaniste, aktiviste, umjetnike i „budale“. Iz takvog miljea rodila se uzrečica: „Dobar i lud su braća!“ Ali Isus ih je demantirao rekavši da je mudrost svijeta u gospodnjim očima ludost i da trebamo biti „ludi u svijetu“ radi imena njegovog. Plodovi toga su čista savjest i mir koji samo Isus može dati.
- PERFIDIJA – potajno činjenje zla, prikrivanje zlih namjera šutnjom, ljubaznim ponašanjem i sl. himba, podlost, podmuklost.
Poznate su perfidne smicalice u domeni politike, lokalne i državne administracije, pravosuđa, ekonomije (biznisa i financija) itd. koje se koriste da bi se uskratilo pravo građanina (čovjeka) u korist oligarhije. To izaziva bijes, revolt, poriv osvete kod ljudi. Ali izaziva i osjećaj nemoći, poraza, depresije, ubijanja dostojanstva osobe, povlačenje iz aktivnog života, sumnju i povjerenje u ljude i njihove namjere, razočaranost itd. To sve negativno utječe na napredak države (društvene zajednice) koja postaje bolesna; moralno, duhovno i fizički.
I taj izraz olako se kod nas rabi u smislu da je perfidija samo nečiji nestašluk a ne duboka pokvarenost.
Čuo sam da već u svijetu postoji disciplina – filozofija jezika. Kod nas sigurno za sada to neće uvesti.
Riječ je najautentičniji vid identiteta. Narod kaže: „Čovjek se veže ra riječ, a vol za rogove!“ Sami Isus je Riječ Božja, a to je i Sveto Pismo. Moglo bi se reći da je cijela znanost, umjetnost i kultura „riječ ljudska“ potaknuta stvaranjem „Božje riječi“!
Svaki jezik, dijalekt ili narječje svakog naroda svijeta je podjednako lijep, bitan i važan i diskriminacija jezika i kultura je težak grijeh u Božjim očima.
Srdačan pozdrav!
Krešo Čepo
(rođ. 1950. Tihaljina, Hercegovina)
www. put-istina-život.com
O AUTORU
Krešo Čepo rođen je u Tihaljini,Hercegovina,1950 godine,gdje je završio osnovnu školu.Srednju ekonomsku završio je u Vinkovcima.Studirao je teologiju i komparativnu književnost u Zagrebu,što redovno,što uz rad.Kao hrvatski domoljub bio je dvadeset godina proganjan od UDBE.1984.godine bježi iz Hrvatske i četrnaest godina boravi u četiri zemlje;Austriji ,Njemačkoj,Australiji i Švicarskoj.1998.godine vraća se u Hrvatsku.Oženjen je i ima troje djece.
Za sebe kaže da je pjesnik,viši savjetnik za opću problematiku,ekumenist i kršćanski socijalist.Aktivist je za egzistencijalna,socijalna i politička prava preko trideset godina.U inozemstvu i tuzemstvu oduševljavaju ga čiste duše,iskrenost,jednostavnost i skromnost.
Objavio je kod Ćirilometodske knjižare dvije knjige:
1.) Plamena Hercegovina,književni radovi;pripovijesti,eseji,komentari,tužba za lustraciju Europskoj komisiji,Zagreb 2018.
2.)Plamena Hercegovina:pjesme,Zagreb 2018.
