Zovem se Matej Perić i rođen sam u Imotskom, 30. 08. 1992. g. Osnovnu i srednju ekonomsku školu sam završio također u Imotskom nakon čega sam jednu godinu proveo na studiju engleskog jezika i povijesti Filozofskog fakulteta u Mostaru, BiH. Studij sam prekinuo, naravno, zbog poziva koji mi se javio polovicom te godine studija. Tijekom srednje škole bio sam član FRAME. Već 5 godina sviram gitaru u zboru mladih župe sv. Roka iz čega se rodila velika ljubav prema duhovnoj glazbi. Nadam se da će moji odgovori na postavljena pitanja barem malo pomoći onima koji osjećaju Božji poziv.
Dopisništvo za mlade – Župa Sveti Roko u Vinjanima spada među manje u našoj Biskupiji, no svoju životnost pokazuje i u tomu što ima dosta zvanja. Kako si ti doživio svoj duhovni poziv? Otkuda se pojavio poziv? Kako li si shvatio da je to baš Njegov poziv?
Matej – Iako je jedna od manjih župa uistinu je dala mnogo dobrih svećenika kakav se nadam da ću i ja postati. Moj duhovni poziv je proizišao iz moje promjene. Nakon završene srednje škole u Imotskom otišao sam na studij u Mostar gdje se sve počelo događati. Moja velika promjena je počela. Uvidio sam da sam nekoliko zadnjih godina svog života bacio u vodu, bio sam ispunjen raznim negativnim osjećajima nakon čega sam postao žalostan. Počeo sam osjećati patnju iz koje je proizašla velika ljubav darovana od Njega samoga. Sa vremenom sam čistio svoj duh i tijelo i bio sam ispunjen istinskom ljubavlju prema Bogu, čistim zadovoljstvom i mirom. Ti osjećaji, to moje stanje, nije ovozemaljsko već potječe sa Nebesa.
Dopisništvo za mlade – Postoji li ijedna osoba u tvom životu koja je možda posebno utjecala na tebe da shvatiš kako je to baš Božji poziv na svećeništvo?
Matej – Ta osoba ne postoji ali zato postoje osobe koje u mene ulijevaju nadu svojom dobrotom, guraju me naprijed i samo Njemu mogu zahvaliti na njima.
Dopisništvo za mlade – Je li ti tvoj život prije odluke za odlazak u franjevačku postulaturu govorio išta da će se ovakva odluka dogoditi? Kako si živio prije odaziva na Božji poziv?
Matej – Moj „život“ odluke nije ni malo dao naslutit da će biti ovako kako jest iako sam uvijek bio uz Njega. Bio sam na neki način „buntovan“ i „divlji“, ali prema ljudima nikada nisam bio zao, niti sam nekome zla činio. Pored svojih zdravih očiju bio sam slijep na sve darove života koje sam imao, svoju obitelj, zdravlje, prijatelje i još mnogo toga. Puno ljudi sam razočarao i ražalostio ali srećom Njegova je ruka uvijek bila na mom ramenu i dala mi snagu da se svemu tome othrvam.
Dopisništvo za mlade – Ima li ikakav poseban događaj koji ti je užgao vatru u srcu koja te evo sada vodi na svećenički put?
Matej – To što pali vatru u mom srcu nije događaj, nije ni stvar, nije ni osoba. To je molitva čiju sam snagu upoznao, molitva srca, i vjerujte da molitva nosi veliku moć, učvršćuje našu ljubav prema Njemu, čini nas jakima da možemo živjeti po Njegovim riječima, da činimo djela ljubavi i volju Njegovu. Ali ako je to molitva mislima i riječima onda je to isprazna molitva, to je onda ništa.
Dopisništvo za mlade – Koliki je utjecaj bio tvoje župe kao zajednice ili župnika kao duhovnog voditelja na prepoznavanje i prihvaćanje tvoga duhovnog poziva?
Matej – Moj župnik je postao moj voditelj i učitelj. Često provodimo vrijeme zajedno radeći, moleći se i razgovarajući. Upoznaje me sa svime što me čeka na mome putu i sprema me na to, na neki način olakšavajući mi neke stvari. Zaista mi je velika potpora i oslonac, a to je dana teško pronaći kada se kreće na ovakav put.
Dopisništvo za mlade – Danas je hrabro i smjelo krenuti putem svećeništva. Gdje nalaziš najveću potporu toj svojoj odluci?
Matej – Mnogo je toga što me gura naprijed i daje mi snagu i snažnu volju da krenem na put svećeništva ali sigurno mi je najveća potpora bezuvjetna ljubav prema Kristu koja mi svakim danom pročišćava srce i omogućuje da gledam stvari na pravi način, ljubav koja pročišćava moju vjeru i uklanja i najmanju sumnju, ljubav koja mi omogućuje da se hrabro nosim sa onim što me čeka bez trunke slabosti.
Dopisništvo za mlade – Kako je tvoja obitelj reagirala na tvoju odluku, tvoji prijatelji?
Matej – Moja majka prvotno je bila šokirana jer ja nisam dao naslutiti na ono što se sprema, na tu moju odluku, ali sada je jako zadovoljna i sretna, možda pomalo i žalosna dok braća ne pokazuje neke pretjerane emocije. Što se tiče prijatelja bilo ja raznih reakcija, neki su mislili da se šalim, neki nisu mogli vjerovati, ali svi me naravno podržavaju.
Dopisništvo za mlade – Kad se govori o duhovnom zvanju obično se odmah misli na odricanje, na to kako onaj tko se odazove neće moći imati svoju obitelj. Je li po tebi to ispravno mišljenje ili se duhovno zvanje može vidjeti i pozitivno?
Matej – Nije istina da neće imati obitelj onaj tko se odazove na taj poziv. Njegova obitelj će biti mnogobrojna. Svako dijete njemu će biti dijete, svaki muškarac brat i svaka žena sestra ili majka. To je ono pozitivno u ovome pozivu.
Dopisništvo za mlade – Bio si član FRAME, što bih mogao iz tog dijela svog života izdvojiti – pozitivno i negativno?
Matej – Pozitivna stvar moga četverogodišnjeg iskustva FRAME je ta da sam sa vremenom postajao sve bliži Njemu, sve više sam upoznavao svoga Boga, a također je pozitivno i to što sam naravno približavan životu svetog Franje. Nešto negativno zaista nisam iskusio tokom toga vremena.
Dopisništvo za mlade – Nekada se govorilo da je svećenička formacija jedna od najtežih. Smatraš li da je to i danas još uvijek tako?
Matej – Teško je bilo onima koji su krenuli na taj put iz neke koristi ali ne i onima koji su imali dovoljno ljubavi, vjere i snažnu volju. Moje mišljenje je to da je uvijek bilo isto, lako za one koji su u vjeri iskreni, teško za one koji su se htjeli okoristiti.
Dopisništvo za mlade – Uza sve obveze studija i života u zajednici, misliš li hoćeš li i dalje imati vremena za kakav hobi?
Matej – Ja se zaista nadam da će se naći djelić vremena za posvetu nekim stvarima koje činim sa velikim osmijehom na srcu.
Dopisništvo za mlade – Po tvom iskustvu kako danas mladi ljudi prihvaćaju duhovni poziv?
Matej – Poziv je upućene nama svima od Boga ali samo oni koji su dovoljno hrabri, koji imaju dovoljno vjere i čistoće u dušama da iskuse pravu Božju ljubav i milost, odazivaju se na taj poziv, a takvih danas i ima.
Dopisništvo za mlade – S obzirom u kakvom svijetu živimo – materijalističkom, konzumerskom, misliš li da je danas teže čuti i raspoznati Božji poziv?
Matej – Što se tiče svijeta i društva u kojem živimo meni osobno nije bilo teško čuti taj poziv. Neke druge stvari su mi onemogućavale da taj poziv dođe do moga srca.
Dopisništvo za mlade – Što mladić ili djevojka koji smatraju da imaju poziv trebaju učiniti, koji su prvi koraci? Molitva, svećenik, tražiti savjet nekoga?
Matej – Moj prvi korak bilo je duhovno i tjelesno pročišćavanje nakon čega je slijedila molitva. Kada sam uvidio kako se osjećam odmah sam se obratio svome župniku i evo stojim pred vratima postulature.
Dopisništvo za mlade – Za kraj, imaš li što poručiti mladima tvojih godina koji osjećaju poziv?
Matej – Ako netko osjeća poziv ni u kojem slučaju ga ne smije odbaciti, a ako ga odbaci nikada neće iskusiti pravoga Boga koji je zaista neopisiv ovozemaljskim riječima.
dopisnik Mate Milas
Nedavno objavljeno:
Intervju s Markom Križancem, budućim studentom bogoslovije
U Svjetlosti hodimo – Susret hrvatske katoličke mladeži, Sisak 2012.
Intervju s biskupom Vladom Košićem
