NEDJELJA MUKE GOSPODNJE

CVJETNICA

 

20. ožujka 2016.

 

1.Iz 50, 4-7cvjetnica

Ps 22 (21)

2. Fil 2, 6-11

Lk 22, 14-23, 56

 

UVOD

Od prvih kršćanskih vremena današnja nedjelja u rimskoj liturgiji ima dvostruki naziv: «Cvjetnica» i «Nedjelja muke», kojom slavimo Isusov svečani ulazak u Jeruzalem, prije muke i smrti. Došao je kao knez mira jašući na magarcu, dok su mu ljudi oduševljeno klicali: «Hosana Sinu Davidovu. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!» Današnja nedjelja u sebi sadržava ono, čime je isprepleten Isusov i naš život: radošću i žalošću, uspjehom i neuspjehom, noću i danjom, padanjem i podizanjem.

Na početku Velikog ili Svetog Tjedna u kojemu slavimo najveća otajstva naše vjere, ispitajmo svoju savjest, kajući se za propuste, grijehe i nečistoće.

 

HOMILIJA

«Svoga Judu, ja sam nosio u sebi», samoispovjedno pjeva V. Nazor u svom Križnom putu. Čitajući i proživljavajući Isusovu muku i smrt, zgražamo se nad izdajstvom Judinim, zatajenjem Petrovim, kukavičlukom Pilatovim, licemjerjem Herodovim, pokvarenošću židovskih narodnih vođa, prevrtljivošću naroda, strahom i bijegom učenika.

Na osobito dojmljiv način dramatični događaji Isusove muke i smrti, oslikani su u filmu «Pasija» – «Muka». Nadam se da ste ga pogledali ili namjeravate učiniti?! Pred tim filmom nitko ne može ostati ravnodušan, bio vjernik ili nevjernik. Na poseban način dojmljivo je predočenje onovremenskog bičevanja, koje je bilo uobičajeno u kažnjavanju zločinaca i kriminalaca u tadašnjem Rimskom carstvu. Obistinilo se Izaijino proroštvo o Sluzi patniku, koji će na sebe uzeti ljudske slabosti i grijehe u djelu spasenja i otkupljenja. ‘Obličjem više nije nalikovalo na čovjeka i u čiju se ljepotu ne možemo zagledati.’ Za vrijeme dvosatnog filma, malo sam promatrao gledateljstvo na jednom javnom prikazivanju. Nitko nije bio ravnodušan, već su ga svi osjećajno doživljavali s tugom na licima i u srcu. Kod okrutnih scena mučenja, mnogi su rukama prekrivali oči. Na koncu kod izlaza nije bilo smijeha, sve ozbiljna lica, što znači da se svih dojmio svojom ozbiljnošću i uvjerljivošću.

Isto tako s druge strane, nameće nam se da taj odnos kršćanina prema Kristu, promotrimo i na drugačiji način. Slušajući masne i mnogobrojne psovke i druge teške grijehe, koje svećenici imaju prigodu na poseban način ovih dana slušati u ispovijedi, razmislimo koliko i sâmi Krista takvim pogrdama bičujemo, pljujemo i ponižavamo? Ne tamo netko drugi, nego upravo svaki od nas ponaosob. I što je najžalosnije to činimo istim ustima, kojima molimo za pomoć i blagoslov. Istim rukama koje uzdižemo k nebu za pomoć, grijehom se zagađujemo ubijajući život u sebi i drugima. Ovo nam je prigoda da se ispitamo, kakav je naš stvarni odnos prema Bogu, njegovu imenu, muci, krvi, Majci Mariji, svecima, prema drugima i nama samima. Mladi u dubini svoga bića iskreno traže istinu, istinske odgovore na životna pitanja, uzore i smisao, ali ne povode li se u negativnomu i previše za starijima? Nismo li često licemjeri i lašci? Ne upoznajemo li se s vjerom samo zato da možemo izmišljati masnije psovke i činiti gnusnije grijehe? A na koncu tko si ti jadu i crvu zemaljski, da možeš psovati i izgovarati uzaludno Božje ime očekujući blagoslov i pomoć?

Naš se život neprestano odvija između Cvjetnice i Velikoga Petka.

Danas «Hosana», a sutra «Raspni ga!»,

danas ljubav, sutra mržnja.

danas vjernost, sutra izdaja.

danas pohvala, sutra pokuda.

danas sigurnost, sutra očaj.

danas uspjeh, sutra propast.

danas nježnost, sutra okrutnost.

danas odlučnost, sutra zabuna.

Danas vjera, sutra beznađe.

danas sve, sutra ništa.

Nakon svoje muke i smrti Isus je uskrsnuo, da nikad više ne umre. Bog nije dopustio da smrt u Isusovu životu, ima vlast i posljednju riječ. Isto tako onima koji u Njega s pouzdajem vjeruju, ne dopušta da zlo i smrt u životu imaju posljednju riječ. Za koga se ti djevojko i mladiću, danas odlučuješ? Za dobro ili zlo, za molitvu ili psovku, za blagoslov ili prokletstvo, za Svjetlo ili Tamu, za smrt ili život, za Boga ili Sotonu? Isus nas je upozorio da ćemo čovjeka najbolje prepoznati po njegovim djelima. Kakva su naša djela? Zar u srcu onoga s čijih usana sipaju psovke, nečistoće i svakovrsni grijesi prebiva Bog?

S druge strane svaka naša nevolja, bolest ili trpljenje podneseni s Kristom imaju svoj smisao. Kroz život hodimo i usmjerujmo se prema Kristu, u prihvaćanju životnih poteškoća i križeva. Danas i svaki dan ispočetka i neumorno to činimo, jačajući svoju vjeru i živeći po Božjim savjetima, kako bismo bili blagoslovljeni.

fra Mate Tadić, OFM

 

PODIJELI