Nebo

74

nebo u mom oku
jedina želja koju priznajem

Domovina koju znam
stranci su samo oni
koji se je svojevoljno odriču
na nebu se ogleda vedro čelo
kao odraz na mirnoj vodi
u njegov bijeli lan obući ću svoj duh

kada skinem tešku
ovozemaljsku opravu
srce je zasad jedini putokaz
kako ne bih posrnula i zalutala
pri strmom uzdizanju gore
nebeska radost daleko je od mene
a ipak sam uronjena u njezin zagrljaj

želim i čekam nebo
sa svetima za istom gozbom
Onog koji na sve nas čeka
nebo
jedino lice koje ne iščezava
modri mozaik Božanskih dvora

otvorenih vedroj duši
gubitak zlata nadoknadiv je
ali gubitak neba

ostaje zauvijek zbogom
i svjetlo križa
sjaj je proljetnog cvijeća

za beskonačno Božanstvo

priklonjenog umijeća

Sandra Vulin Petković

PODIJELI