Ne okrećite glave

Dragi moji, kakav smo mi to narod? Što su ovi u foteljama napravili od nas? Od svoga naroda? Doslovno okrećemo glave od ljudi koji imaju manje, kojima je malo zaista puno. Mnoga djeca okreću glave i ismijavaju djecu koja nemaju. Roditelji, ne radite od svoje djece snobove. Ukažite im da su oni koji manje imaju u istom rangu ljudskosti sa vašim djetetom. Možda su i bolji. Ne okrećite glave, primite ih u svoje društvo. Nisu kriva djeca sto jedni imaju više a drugi manje ali mi kao roditelji moramo usmjeriti našu djecu na pravi put. Nije sve u skupim telefonima, autima, putovanjima. Ako nemaš čisto srce i čisti obraz uzalud ti je sve. Naučite svoju djecu većim vrijednostima od novca jer danas te vrijednosti malo tko posjeduje. Poštenje, ljubav, vjera, humanost to se zaista izgubilo u našem društvu. Upakirali smo se u skupocjene markirane brendove, natapirane frizure a svoja smo lica sakril ispod sminke pa se ne možemo više ni nasmijati. Sjeli smo u najskuplje automobile da budemo viđeni, odlazimo na putovanja, snimamo selfije…što se krije iza svega? Jeste li zaista sretni? Da li bi izvadili 20 kuna i dali ih promrzlom uličnom sviraču? Da li bi okrenuli glavu od starice koja vuče pretrpane vrećice? Koliko vas se digne u autobusu, tramvaju ili čekaonici invalidima, starcima i trudnicama, majkama sa djecom? Ne odmahujmo rukom nego se zapitajmo tko smo, što smo, što je društvo napravilo od nas? Malo što nas raduje, postali smo umorni, tmurni, siti svega. Jedini tračak svjetla je sunce koje svane i obasja naša lica. Doista, pretvorili smo se u robovlasničko društvo. Ako imamo sreće da radimo, onda se nad nama vrši mobing od strane nadređenih, a ako i imamo više sreće sa šefovima onda radimo poput mazge za minimalac. Preživjeti sa malim plaćama zaista je test izdržljivosti.