O AUTORU

FOTO: Krešo Čepo

Krešo Čepo rođen je u Tihaljini,Hercegovina,1950 godine,gdje je završio osnovnu školu.Srednju ekonomsku završio je u Vinkovcima.Studirao je teologiju i komparativnu književnost u Zagrebu,što redovno,što uz rad.Kao hrvatski domoljub bio je dvadeset godina proganjan od UDBE.1984.godine bježi iz Hrvatske i četrnaest godina boravi u četiri zemlje;Austriji ,Njemačkoj,Australiji i Švicarskoj.1998.godine vraća se u Hrvatsku.Oženjen je i ima troje djece.

Za sebe kaže da je pjesnik,viši savjetnik za opću problematiku,ekumenist i kršćanski socijalist.Aktivist je za egzistencijalna,socijalna i politička prava preko trideset godina.U inozemstvu i tuzemstvu oduševljavaju ga čiste duše,iskrenost,jednostavnost i skromnost.

Objavio je kod Ćirilometodske knjižare dvije knjige:

1.) Plamena Hercegovina,književni radovi;pripovijesti,eseji,komentari,tužba za lustraciju Europskoj komisiji,Zagreb 2018.

2.)Plamena Hercegovina:pjesme,Zagreb 2018.

 

Zagreb, 14.4.2019.g.

Gosp. Mladen Lojkić – princ iz Sirača napisa deset knjiga o ovoj tematici. Svaka čast – koliko rada, koliko truda i entuzijazma i želje da našem narodu predoči istinu o masonima? Ta tema je po mnogo čemu sudbonosna u staroj i novoj eri. Predočava sudbinsku borbu dobra i zla na ovom svijetu, borbu Boga i sotone (Lucifera), tko će pridobiti duše ljudi koje Bog stvori, a ne sotona. Hvala od srca gosp. Mladenu Lojkiću! I on je doživio ignoranciju i namjernu medijsku šutnju naših medija. Ali istina predočena ovim knjigama dobi publicitet kod mnogih intelektualno – kulturno – znanstvenih krugova, kod običnih i bezazlenih ljudi koji su za masone „ljudski korov“.

Nižu se činjenice, datumi, imena ljudi i udruženja. Uživljen u te tekstove javljaju mi se ideje i pitanja. Po zdravom razumu i vjeri u snagu Duha Svetoga znam da stvorenja; anđeli i ljudi nikada neće moći stvoriti ni jedan atom, a kamoli ćeliju, kompleksna stvorenja, život, duh, inteligenciju. To je privilegija samo Boga Stvoritelja. A oni proglasiše sotonu kao stvoritelja svemira. To je jadno do to mjere kad je Lucifer htio biti Bog. To može samo oholost, nezahvalnost, nelogičnost, zavist, mržnja, podlost itd. Jedna obična baka Europe, Azije, Afrike, Amerike i drugih može to demantirati po razumu i duhu. Đavao se predstavlja teatralno, moćno, svemoguće, sveznajuće, zavodnički, svakako osim ponizno. Zato ga ta naša baka može strelovito otjerati svojom poniznošću i strovaliti u pakao odakle i dolazi.

Pa i ti masoni i masonke su samo ljudi. Zamišljam neke kao debele ili kost i koža, krezube i opale kose, prehlađene i bolesne, koji jedu, podriguju, s proljevom prde, idu na wc, pomalo neoprane i nepodrezanih noktiju od silne prezauzetosti vladanjem svijetom. Neki ne mogu spavati od brige za brdom novca i nekretnina, neke maltretira žena, neki kad prođu ulicom doživljavaju prijezir poznatih, neki su na tabletama za tlak, šećer, na antidepresivima. Vjerujem da mnogi intimno misle što im je sve to trebalo?

Sintagma „ljudski korov“ odnosi se na sve male, neznatne, siromašne, bolesne, nezaštićene koji nemaju moć, vlast, bogatstvo, prognane, ponižene, prezrene, iskorištavane, neškolovane…. uglavnom nemoćne. Takvih je najviše na svijetu. U okultnom smislu đavao zna da te Isus najviše voli, štiti i podržava. Bio je jedan od njih. Zato ih đavao najviše mrzi i hoće ih uništiti. Smeta mu njihova poniznost jer i nemaju skoro ništa doli Boga. Zato svojim duhovnim pristašama sugerira sve protiv njih. Zato i hoće „novi svjetski poredak“.

Međutim iz ratne strategije poznato je da sve ovisi o stanju na terenu. Ti mali su nemoćni, ali nisu glupi i imaju pravo na samoobranu. Toga se najviše boje stratezi svih „novih svjetskih poredaka“. Osim toga svako ljudsko biće je podjednako bitno i važno za Boga i one koje Njemu vjeruju. Isus je dobri pastir – pazi na svoje ovce, čuva ih i daje im iznimnu snagu. On sudjeluje u našoj povijesti. Po Isusu možda i ne dođe do tog „novog svjetskog poretka“. Može biti i obrat – „novi poredak civilizacije ljubavi“.

Nisu samo masoni krivi za ovaj nered. Krivi smo i mi svi tko manje, a tko više. Vjerujem da se Bog ponekad smije našim glupostima, ponekad je tužan, a ponekad kažnjava tvrdokornost nekih. Ta piše: „Osveta je moja, govori Gospodin!“ On nas doživljava kao mi našu djecu i rodbinu.

S obzirom da se masonstvo javlja u judeo-kršćanskoj sferi veliku odgovornost snosi židovsko-kršćanska ekskluzivnost. Jahve je zahtijevao poniznost i vjernost Židova, a Isus – sin Božji i čovječji to traži od kršćana. On je bio ostvarenje čežnje Starog zavjeta, proročki najavljivani Mesija. Ekskluzivnost je vid oholosti, ponašanje gdje je kršćanin dostatan sebi i uvijeno i licemjerno druge doživljava kao „ljudski korov“. Ponose se svojom „izabranošću“, nedostupni su, hladni, egoistični, željni su moći i slave i značaja u društvu, nisu solidarni, gramzljivi su, nemaju spontanu ljubav prema braći kršćanima, nisu ljubazni. Nedostaje im sve ono što je imao Isus Krist kao čovjek. Postaju trulež i obijeljeni grobovi. To je prisutno i kod drugih svjetskih religija. Jasno, ti ekskluzivci čine samo dio, prilično znatan i oni su velika smetnja što svijet teško prihvaća Riječ Božju.

Prisutna je opća diskriminacija među staležima; papa, kardinali, biskupi, svećenici, redovnici, redovnice, pa tek onda „laici“ gdje su uključene obitelji. Pa zar oni svi nisu došli iz obitelji i zar obitelj ne treba biti temelj, Crkve i društva?

Navest ću svoj primjer i mnogih koji su imali u životu istu ili sličnu situaciju. Bio sam u mladosti franjevac i kasnije kod misionara Verbita u Beču. Odlučio sam se za bračni život. Moji kolege od kada sam izišao me nisu nikad nazvali ili posjetili i pitali kako sam ja i moja obitelj, od onih koji su ostali biti svećenici i redovnici. Imaju animozitet prema odluci da svatko ima pravo birati način življenja. Kao da smo ih izdali!? Izuzetak je jedan svećenik iz Zagreba, dvije katoličke redovnice iz Zagreba i jedna evangelička u Švicarskoj. Običnih susreta je bilo nebrojno, površnih, službenih itd. A radi se o iskrenom, ljudskom i kršćanskom kontaktu i spoznaji da je dotičnoj osobi stalo do mene i moje obitelji. Od tzv. „laika“ imam puno, puno prijatelja i prijateljica.

Tu činjenicu đavao koristi da zavede mnoge da budu mrzitelji kršćanstva i Boga. Mislim da tu treba tražiti ishodište masonstva – nedosljednost mnogih kršćana.

„Na blagdan Ivana Krstitelja, 24. lipnja 1717. godine, četiri londonske masonke lože odlučile su izići u javnost osnovavši svoju veliku ložu Engleske. Da bi se masonska društva uopće pojavila u javnosti, morale su se dogoditi određene predradnje“ (Mladen Lojkić, „Izlazak masonerije u javnost“, str. 64.)

Upravo 24. lipnja 1981. dolazi Majka Božja – Gospa u Međugorje, u krilo hrvatskog naroda. Zar je to slučajno? Nije! Dolaze opomenuti i zamoliti svijet da se obrati. To je kompliment Gospodnji našem narodu. Dolazi ponizna službenica Gospodnja koja je sotoni satrla glavu. Inače Gospodin Bog može jednim treptajem oka uništiti sve svoje tvrdokorne mrzitelje. Ali neće. U pitanju je Njegova strpljivost i „paradoks“ ljubavi Božje što je ujedno tajna. On očekuje pokajanje pa makar i na smrtnom času. Želi im dati spasenje duša.

Inače svaki čovjek ima samo svoj mali svijet. U taj svijet dolazi On osobno tješiti, dati snagu, daje zanos ljubavi i odlučnosti, jer smo mi pala bića; slabi i krhki, grešni i o njemu ovisni.

U intimi mog malog svijeta samo smo Gospodin Krist i ja. I u toj intimi molim ga za sebe, za masone cijele povijesti i svijeta i sve grešnike svijeta da nam spasi duše. Sve je to izraženo u uzdahu i vapaju povjerenja istočne pravoslavne crkve:

„Gospodine Isuse, Sine Božji, smiluj se meni grešniku!“

 

Srdačan pozdrav!

 

Krešo Čepo

(rođ. 1950., Tihaljina, Hercegovina)

 

 

 

 

PODIJELI