Bože, ponekada se sjeti da i uz Tebe ima izabranih
Bože, dopusti im da se i u raju usavršavaju
Daj im znak kako Ti je poznato
Da su sposobni za Tvoje društvo
Za Tvoj nevidljivi dvor
Bože, ne uskrati liru Orfeju
Bože, neka gorući anđeo i dalje pjeva Božanske sonete
Neka se čuje zvuk nebeske glazbe
U carstvu bestjelesnog
Ali neka se s visine spusti
I u zemlju Samovu
Bože, podari konja konjaniku s Velebita
I neka mu Velebit bude blizu neba
Neka i dalje Tvoje lice traži u Ninu
Neka s očima od žada traži put
Za povratak u postojbinu duha
Neka ga ljepotom svoga pera ucrta
Neka ga na besmrtnom konju prijeđe
Neka ga tvoj zagovor odvede Vilama
Bože, ne drži ga stalno uza se
Bože, pusti ga da luta zemljom hrvatskom
Hrvatska je ljubav njegova
Jadran i dalje ječi pod Odisejom
U Slavoniji on pleše sa ždralovima
U Lici on je tajanstvena gora Zir
Bože, i sam znaš da Hrvatska je njegov raj
Bože, sjeti se da Ti je to već rekao
Kako se njegovo srce obnavlja od dodira sa zemljom
Kako je budi poput kozmičkoga pijetla
Kako je ljubi kao tajanstvenu ružu
Bože, neka uznik koji svoje okove nosi kao prsten
Bude slobodan u Tvome carstvu
Neka i tamo rasplamsava vjetrove
Neka ih na svojim grudima donese na Tulove grede
Neka s njima pjeva zauvijek
Neka mu ni jedan prostor ne bude uskraćen
Ti ga, Bože, oslobodi svega
Osim utočišta hrvatskog
U Zemuniku 16. lipnja 2008.
Tomislav Marjan Bilosnić
