Na današnji dan prije punih 14 godina moj me Isus pohodio…
Bio je petak i uvečer oko pola 10 dobila sam jake bolove u trbuhu…kao kad žena treba roditi pa dobije trudove…rodila sam tri puta ali ti se bolovi ne mogu mjeriti sa bolovima koje sam ja tada imala…dežurni liječnik koji me posjetio rekao je to je neka viroza,dao mi injekciju i otišao….No bolovi nisu prestajali već su bivali sve jači i bolniji….ne daj Bože nikome to iskusiti…popila sam još neke svoje tablete protiv bolova i pred jutro zaspala…subotu i Nedelju držala neku laganu dijetu,a u ponedjeljak otišla svom kućnom liječniku koji mi je napravio ultrazvuk abdomena i odmah me poslao u bolnicu gdje su radili daljnje pretrage i 21.01 me operirali…zloćudnih rak tankog crijeva koji je metastazirao već više organa…Točnije rečeno Non Hocking….11 dana intenzivne njege i ukupno 3 sedmice bolničkog liječenja…određuju mi 21.01.2005 kemoterapije one najjače i najagresivnije svaka tri tjedna po tri dana…poslije prve kemo terapije…otpada kosa,tijelo slabi,apetit samo na neku hranu i dani koji slijede mijenjaju moj život,mijenjaju mene…
Svoj život predajem svom Gospodinu Isusu Kristu i prolazim agoniju Njegovog Križnog puta…padam i dižem se baš kao i On naš Isus,ali bez imalo straha od smrti,bez imalo
razmišljanja što će biti sutra…Hodam unatoč svega i pohodim Svetu Misu svaki dan pa iako bi mi nekada došlo da se i onesvijestim od slabosti ali ipak ja sam uporna i idem svom Gospodinu da ga primim,da mi olakša boli i patnje…nitko me ne razumije,nitko ne shvaća pa ni moji najbliži…Za sve postajem vjerski fanatik,luda žena….A mene moj Gospodin zove iz dana u dan i ja čujem taj zov i ja mu odlazim…Tu se mijenja moj život,tu postajem novo stvorenje,tu baš tu kroz svoju bolest i nemoć upoznajem onoga koji je također radi mene bio progonjen,mučen
i pokopan da bi uskrsnuo treći dan da ja mogu dalje živjeti…Ova moja bolest bila je za mene smrt starom unutarnjem čovjeku i kamenom srcu i preobrazila me u novo Božje dijete sa srcem od mesa i spoznajom da vrijedi trpjeti i podnositi svaku muku,bol i patnju…Spoznaja živih riječi koje mi je moj Gospodin Isus uputio odzvanjaju i danas u mojim ušima a to su riječi “IDI I NE GRIJEŠI VIŠE “….
Znala sam da će me moj Isus ozdraviti,znala sam da će me još trebati da izmolim obraćenje svoje djece,svog supruga i još ponekih iz svoje obitelji…No ja mu i dalje
zahvaljujem na daru novog života,ja nisam prestala ić na Svete Mise…ja nisam zaboravila i nikada neću dok moje srce kuca da je sam Isus tog dana dotaknuo moj duh,dušu mi i tijelo i znam da se je sve to moralo dogoditi kako bi ga upoznala i obratila se tako da se razbolim,da bi upoznala sebe a i Njega koji daje i oduzima život..
I vjerujte braćo i sestre NAŠ Bog živi,naš Bog ima vlast nad svakim od nas,zato ako se i razbolite nemojte reći kraj je,već mu zahvalite jer i ta bolest sigurno je s razlogom…
Ja sam rekla kad sam saznala da bolujem od neizlječive bolesti raka..ISUSE ja se sada predajem u Tvoje ruke,ja sama ništa ne mogu učiniti ali Ti možeš sve..Ti znaš da imam troje djece ,a od njih je kćerka još maloljetna,imala je tek 13 godina i ona me još treba ,ali ako je Tvoja volja da me uzmeš,uzmi me samo ne dopusti da se dugo mučim..Nijednom nisam rekla ah Isuse zašto je to moralo biti,zašto baš mene i nisam OČAJAVALA,nisam ni plakala i svojima sam rekla nemojte plakati nada mnom,bolje molite za mene pa neka bude volja Božja…
Nisam do tada bila neka vjernica.Vjerovala sam da Bog postoji ali ja s Njime nisam ništa znala započeti.On gore negdje visoko na nebu,a ja taj mali crvić tu na zemlji i tko zna vidi li me On uopće…Bila sam velika grješnica..Nisam 24 godine razgovarala sa svojim ocem jer neke mu stvari nisam nikako mogla oprostiti…Bila sam mnogim stvarima u svome životu jako razočarana i za sebe bi uvijek nalazila opravdanja…Tek u agoniji te moje bolesti Gospodin mi je otvorio oči da upoznam sebe i sve te svoje grijehe i kroz mnoge Duhovne Obnove kod raznih Karizmatika i kroz životnu ispovijed uspjela sam sve te svoje grijehe priznati i počela sam mijenjati sebe..
Isus je izbijelio moje haljine svojom Presvetom Krvi i okupao me..Oprostila sam svome ocu jer taj neoprost parao je moje srce,duh dušu i tijelo.Otišla sam kod oca poslije zadnje kemoterapije i taj susret još je u mom sjećanju.Bog je Velik i čini djela velika ali mi mu to moramo dopustiti…
I zato Bože hvala Ti na daru mog života,na toj teško preboljeloj bolesti raka kroz koju si mi otvorio duhovni vid i dao mi da postanem novo stvorenje,Tvoja ljubljena kćer…
Dokle got u meni srce kuca i bude životne snage dotle ću Ti dolaziti da Te primam i slavim jer Ti si Bog moj i moje sve.Aleluja.Amen….
HVALA TI ISUSE !!!
Višnja 17.01.2019
