Pozdrav dragi čitatelji, ovog mog svjedočanstva. Već duže vrijeme me onaj zli napada i odugovlači da napišem ova svoja svjedočanstva. Imam 33 godine, odrasla sam u katoličkoj obitelji u kojoj je vjera više tradicija nego slavljenje Gospodina, no moja majka uvijek moli i to sve više. Istina nije se puno mijenjala kroz molitvu što je bitno ali je uvijek spominjala važnost molitve i vjere. Ja sam vjerovala da Bog postoji ali nisam bas molila kao sada i pazila sto radim i kako govorim, tj.molitva me nije mijenjala kao sada.
Vjerovala sam da Bog postoji i da je na nebu a sada vjerujem da je tu kraj mene kad god zovem prijatelja Isusa. No hvala Bogu i mojoj majci koja me uvijek tjerala da molim krunicu. Udala sam se i ubrzo zatrudnjela i liječnik mi je rekao da moram čuvati trudnoću tj. ležati malo više od 3 mjeseca jer mogu roditi u wc u ako ne budem ležala,znači problem s otvaranjem. Plakanje i pitanja zašto ja su me tada mučila. Nije lako samo ležati, probajte. Molila sam se ponekad dok sam ležala ali zahvaljujući mojoj majci koja je uvijek molila ja nisam rodila prije moje dijete nego točno 2 dana nakon termina. Slava tebi KRISTE. To je bilo 2014 godine, 2017. Sam opet zatrudnjela i nakon 3 mjeseca trudnoće srce moje bebe je prestalo kucati. Opet plakanje, i tuga, zašto ja? Moj anđeo je sada na nebu kod dida svog, sad znam zašto. Sigurna sam u to. Opet sam zatrudnila 2019. Godine i opet šok, dr.kaže opet moram ležati i ne samo to nego mi dr. govori da ću opet možda roditi na carski rez kao 1. Dijete. I da je to to tj. da moje tijelo nije za trudnoću jer je slabo iznutra i nakon ovog djeteta ne bi smijela imati više djece jer je i pitanje hoću li i ovo roditi jer sam se opet počela otvarati u 5.mjesecu. Šok i plakanje. Zašto ja Bože pitala sam se tada. A sada kažem zašto ne, Bog je imao plan za mene. Počela sam ležati i opet šok, moram u bolnicu na šivanje jer se prebrzo otvaram. U bolnici se osjećam dobro i Bog mi šalje prave ljude tamo, pozitivne i vjeruju u Isusa. Hvala Bogu. Bilo mi je teško nakon šivanja i proplakala sam jer sam preživjela jer može se dogoditi sepsa, mogu probušiti vodenjak itd. Hvala Bogu sve je bilo dobro. Slijedi ležanje kod moje majke 3 mjeseca , znači krevet i samo do wc a. Čak sam jela ležeći. Nije mi bilo lako i još moje dijete koje ima 4ipol godine tada i ne shvaća zašto ja ležim i zašto tata odlazi kući spavati i razdvojeni smo. Plače i to je bilo bolno za njega.U tom periodu sam svaku večer molila Gospu da rodim bez boli i normalnim putem, dosta sam gledala Laudato tv i knjige duhovne sam čitala. Zadnji mjesec trudnoće je prošao opet naporno,dr.mi je skinuo šavove od operacije i svi smo mislili da ću već roditi znači mjesec dana prije termina no šok za doktora i mene, ništa, moram pješačiti po cijeli dan s velikim trbuhom nakon 3 mjeseca ležanja, a znate kako oslabe mišići. Moram potaknuti trudove pješačenjem i tako mjesec dana svaki dan kod doktora na preglede. Rodila sam 2 dana nakon termina i to normalnim putem bez puno bolova . Do bolnice su mi se tresle noge od straha ali čim sam vise puta govorila Isuse uzmi moju bol, prestale su mi se tresti noge. Boljelo me je ali ne puno zahvaljujući Gospi koju sam molila za laki porod. Slava tebi KRISTE. I sad imam 2 sina, hvala ti Bože. Mnogi mi kažu ma možda i nisi trebala ležati ima takvih slučajeva, ali čujte imam nalaze ,šivana sam i uz Božju pomoć sam slušala upute doktora i stalno ležala. Sve se događa sa razlogom,jer da mi se to nije događalo možda ne bi toliko molila i tražila BOGA I molila Gospu. ISUSU sam predala svoj život i On ga vodi, ima kušnji ali moraju biti kužim sada jer kad si s Bogom zao ti ne može ništa ali pokušava, no Isus ima zadnju riječ kao pobjednik. U njegovim rukama smo najsigurniji. Sad shvaćam zašto ja, Bog nikad ne odustaje od svoje djece kao što ni ja nisam od svog djeteta. To su bile milosti, i ništa ne možemo bez Boga. Sad shvaćam zašto bol i patnja, Bog je ne uzrokuje jer je apsolutno dobar ali dopušta jer u boli čovjek je najbliže BOGU I tražimo ga tada. Rekao bi profesor Ivančić Bog je u našem srcu, u našoj duši jer smo krštenjem djeca Božja, na 1. SVETOJ pričesti tijelo Kristovo je ostalo u nama duhovno i nikad ne može izaći iz nas, a na krizmi smo primili Duha Svetoga i On je u nama. Samo je pitanje vremena kad ćemo to shvatiti , da je BOG u NAMA. Mnogi mi kažu to je tako i drugima u vezi trudnoće , ali ne, ja vjerujem da me ISUS VODI I drži moj život u svojoj ruci, i onoliko koliko mu dozvolim On pomaže.On je put, istina i život.
Zar ruža može sama sebe stvoriti,pogledajte te latice a taj miris, rekao bi pok. T. Ivančić. To je BOG, ljepota i ljubav. Ali ruža ima bodlje i ako je ne primimo dobro ubodemo se i boli nas, ako ne slušamo Božje zapovjedi onda se ubodemo i boli nas.
Imam ja još posla i tek sam na početku puta, ali trudite se i molite i vjerujte u Isusu je spas. On je tu kraj tebe, upravo sad ga pozdravi i reci hvala ISUSE . Predaj ISUSU sve u ruke i misli dobro. Bit će teško jer zli napada ali znamo tko je pobjednik Krist nas kralj.
Bog te toliko volio da ti je dao slobodu, ne možeš nikog voljeti nasilu. Kako ne ljubiti i ne voljeti Isusa a dao mi je život?
Vjeruj u dobro, vjeruj u ISUSA. Hvala Isuse na svemu.
( Podaci o osobi koja je napisala svjedočanstvo poznati su uredništvu portala PUT,ISTINA I ŽIVOT – www.put-istina-zivot.com )
Podijelite s nama vaše svjedočanstvo
Jeste li vjernici, aktivni u svojim župama i molitvenim zajednicama? Koliko vas pohađa seminare i duhovne obnove ili hodočasti u razna rimokatolička svetišta? Na ovakvim mjestima ste sigurno dobili neizmjerne i velike milosti iz Božje ruke i sigurni smo da među vama ima onih koji su osjetili izravni Božji dodir pa možete svjedočiti o čudesnim ozdravljenjima, oslobođenjima od raznih duhovnih zarobljenosti i ovisnostima. Koliko vas je prošlo pješačka hodočašća ili vam je Gospodin pomogao u teškim životnim situacijama kada je sve izveo na dobro. Vjerujemo da ima puno raznih svjedočanstava gdje se Bog proslavio kroz vaš život. Bilo bi dobro da vaše svjedočanstvo ne zadržavate za sebe nego da ga podijelite javno s nama kako bi i druge osobe potaknuli na razmišljanje o Bogu. Upravo vaše svjedočanstvo može potaknuti druge da se obrate Bogu i da krenu Božjim putovima obraćenja srca. Vaše svjedočanstvo možete poslati na email adresu [email protected] i mi ćemo ga objaviti na našem portalu.PODIJELITE S NAMA VAŠA ŽIVOTNA I DUHOVNA ISKUSTVA
Želite li podijeliti s nama vaše razmišljanje vezano za život,vaša razmišljanja i 
životna iskustva.Kako živite vjeru? Kako prakticirate duhovnost u svome životu kroz posao,obiteljske i međuljudske odnose?Možda trpite nepravdu na poslu ili kroz život.Kako se nosite s nepravdama?Kako vi zamišljate život u vjeri?Uglavnom pišite nam o vašim životnim iskustvima vjere i vaše tekstove nam šaljite na gmail [email protected] i vaše tekstove ćemo objaviti na portalu.Molimo vas da ako je moguće uz tekst pošaljete i vaše autorske fotografije koje ćemo objaviti uz vaš tekst.Hvala! Neka vas prati Božji blagoslov!
