Moj Otac je zakon

160

Lk 15, 11-32

 

 

 

Poznata priča o rasipnom sinu nije ponuda za život u grijehu. Netko je može krivo shvatiti i posvojiti kao poticaj na grijeh misleći da će Bog svejedno oprostiti. Takav stav je igra sa životom i Bogom. Priča o rasipnom sinu, u stvari govori o Ocu koji je pun milosrđa. Ne znam zašto je nazvana pričom o rasipnom sinu. Možda zato što radije govorimo o grješnome sinu nego o Ocu, koji rasipno oprašta i ljubi.
Luka evanđelist opisuje dramatičnu situaciju u jednoj obitelji. Ne spominje majku, moguće da je umrla. No, tu je Otac s dvojicom sinova. Otac je glavni subjekt priče. On je i ognjište kuće i obitelji. Pojavljuje se u svakom njezinom dijelu. Sinovi ga ne vole. Otuđili su se od oca. Mlađi tjera svoj inat. Ne zna granice. Misli da je najvažniji na svijetu i ne treba nikakvih uputa. Drugi je opet zavidan. Ne napušta oca. Ostaje s njim. Ali u njegovom srcu nema ljubavi. Osjeća se i postupa kao rob, a ne kao sin. Izgleda da i među braćom nije bilo prijateljstva. Moguće da godinama nisu razgovarali međusobno. Tko zna? Ima različitih ljudskih sudbina. Mi to dobro znamo. Nije nam to strano.
Otac je pun razumijevanja prema svojoj djeci. Dozvoljava mlađem sinu otići iz kuće, a gunđanja starijeg strpljivo podnosi. Zapravo otac je jedini mirotvorac. Dozvoljava svojoj djeci slobodu izbora i strpljivo čeka. Divan je otac. Ponajprije, zadivljuje me njegova ljubav i strpljenje, što će reći praštanje. On čeka promjenu svojih sinova. Sve se odvija bez prisile i naglosti. Svaki događaj ima svoje određeno vrijeme. Tako se rađa oprost.
Dok razmatram ovu prispodobu sjetim se svoga oca. U prošlosti činio mi se strog i nemilosrdan. Bojao sam se kad se vraćao s posla. Uvijek bi me nešto dočekalo. Međutim, shvatio sam da moj tata nije strog, nego sam ja bio nesnosan i nestašan. Otkrio sam izvor prividne strogosti svoga oca u sebi. To sam se ja morao promijeniti! Uvijek sam bio povezan s majkom, ali danas osjećam veću povezanost s ocem. Prepoznao sam njegovu strpljivost i blagost. Uočio veliku ljubav prema mami i bratu. Njegova ljubav prekoračuje granice naše obitelji. Isti je za svakoga i uvijek suosjeća. To nisam nikada prije primjećivao. Trebalo je vremena. Morao sam sazrjeti. Danas čvrsto kažem: Želim biti kao što je moj otac.
Oni koji nemaju iskustva dobrog oca u svojoj obitelji teško im je shvatiti poruku o milosrdnom Ocu. Kako mogu shvatit očevu ljubav kada on danima dolazi pijan kući. Razbija stvari i psuje. Vrijeđao ukućane. Neki od svojih očeva dobili su duboke traume i povrede. Danas nemaju povjerenja u sebe. Pokušajmo se otrgnuti od te ružne slike. Isus liječi svaku ranu. Ukazuje koliko je Otac dobar i milosrdan.
Najžešću ljubav i milosrđe osjećamo u sakramentu pomirenja. Bog poput milosrdnog oca iz evanđeoskog odlomka čeka grješnika. Blago tebi ako spoznaš svoju grješnost. Blago tebi kada uvidiš da je problem u tebi, i da zapravo to ti trebaš obraćenja. Blago tebi ako želiš čisto srce. Otac te čeka raširenih ruku. Spreman je iznova oprostiti ti i najteži grijeh. To znači da te ljubi i da je strpljiv s tobom. Ovo je čudesna poruka. Sav se naježim od radosti kada osjetim kako nestaju moji grijesi u Očevom zagrljaju. Ispaljuje ih oganj Božanskog milosrđa.
Očeva ljubav potiče i nas na praštanje. Ne trebamo se uvijek uspoređivati s izgubljenim sinom. Zagledajmo se u Oca, koji prašta i ljubi. Uvijek će biti nam oprošteno ako mi iz cijeloga srca opraštamo nanesene uvrede.
Evanđeoska slika oca potiče i na odgovorno roditeljstvo. Roditelji su jedini istinski odgajatelji svoje djece. Koliko tu treba ljubavi i strpljenja. Ne bez razloga netko kaže da je lakše klesati mramor, nego odgajati djecu. Tu se skriva i poruka o ljubavi prema roditeljima, potiče na ljubav prema majci i ocu. Želimo li dozvoliti Božjoj riječi da nas potpuno promijeni? Pogledajmo na prispodobu o milosrdnom ocu s čistim srcem.

 

Pater Arek Krasicki

 

PODIJELI