Kada se u današnje vrijeme čovjek malo okrene oko sebe ima što za vidjeti – ljude koji se stalno nečega boje (zdravlje, egzistencija, posao, ugled, vanjski izgled, …) i strahuju od bezbroj tako nebitnih stvari (što će ovaj ili onaj misliti ako napravim ovo ili ono…), vrijeme troše na gluposti poput Pokemon igrica, brinu za ono što je prolazno i propadljivo (odjeća i obuća, automobili i motori, ljetovanja i zimovanja, pa čak i na naše fizičko tijelo koje je propadljivo i tolike sate koristiti na fizički izgled ili jogu koja je nespojiva s kršćanstvom jednostavno je ne hrabro – nego ludo…). Dalje, ljude zanima novac i zarada koje tako i tako neće ponijeti u grob i na kraju žive kao da nikada neće umrijeti, a za dušu se ni ne sjete da je imaju, uvijek su im vlastite ugode draže od svladavanja sebe i svojih mana, strasti, zlih sklonosti i slabosti, … itd., itd.,.. eto, svega ima samo nema vjere kod nas Hrvata, a ako je i ima, onda je ima premalo, …ali zato ima prepucavanja i dokazivanja tko je u pravu, a vrijeđanje ne treba ni spomenuti – nisam imao u planu pisati ništa dugačko, no bez povratka kršćanskim korijenima daleko od toliko puno idolopoklonstva jednostavno nema napretka i možemo tonuti samo dublje kao država i ljudi, materijalno i emocionalno, psihički i fizički, sve dok ne shvatimo da je izvor svih problema na duhovnoj razini jer čovjek ne može biti blagoslovljen ako se klanja idolima i živi poganski. No, ovo bi moglo pomoći onima kojima fali vjere: “Može li majka zaboraviti čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću“ (Iz 49,15)” i “Pogledajte ptice nebeske i ljiljane poljske kako se Bog brine za njih. Kako neće daleko više za vas, malovjerni!“ (Mt 6,26-30). A u biti sam htio napisati samo dvije rečenice pa me ponijelo.
Prvotna misao je bila da ovo zaista funkcionira:
“Sve mogu u Onome koji me jača“ (Fil 4,13).
Pa eto, probajte…..

 

Saša Kiralj, prof. glazbene kulture

PODIJELI