Kada sam se rodila padala je kiša, ne to nije bila kiša već pljusak kao da se nebo otvorilo – tako često govori moja baka, draga moja baka, neznam na koji način bih joj zahvalila za neizmjernu ljubav koju mi je davala i koju mi još uvjek daje. Moja majka, kad je bila trudna, popila je tablete pokušala se ubiti, a isto to je učinila kada je mene rodila, a otac se ponašao kao da nisam postojala, jedino moja baka me istinski voljela i pružala svu moguću ljubav i radost. Sada imam 29 godina i doista u sve te godine moje suze neizmjerno teku kao kiša na dan moga rođenja, moj put je trnovit i bolan, pun grijeha i pada, pokleknem, pa ustanem. Osjećam se kao magnet za probleme ali ja stojim i ne bojim se, moć krunice mi daje neizmjernu snagu, hrabrost, ponos i dostojanstvo jedne krščanske majke. Sama sam sa dvoje djece, muž mi je u zatvoru, razboljela sam se ali osmjeh, toplina i dobrota sjaju na mom licu. Mnogi se pitaju zašto? Kako ja to sve izdržim? U svim tim problemima našla sam smisao, u toj tami gori svjetlo koje me grije i pokazuje put. Moj najveći problem bila sam ja sama sebi, ja sam sama sebe zarobila, pitate se kako? Teško, skoro pa nikako nisam mogla oprostiti sebi , a ni drugima.ali za ovaj uskrs uspjela sam, učinila sam to, oprostila sam .
Tako sam sretna, radosna da ne znam kojim riječima bih to opisala.uz pomoć krunice, otajstva svjetla uspjela sam.
O, hvala ti Oče moj Isuse, majko nebeska i sveti Josipe, hvala ti!
Sandra
