„Različitost razveseljuje“
„Prigrljujte jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju (Rim 15, 7).“
Pogledamo li oko sebe – u svijetu i okolini gdje živimo, vidimo mnoštvo ljudi različitih izgleda, naravi, osjećaja, sposobnosti, naobrazbe, želja… Svaki je čovjek po svojoj izvornoj zamisli i stvorenosti jedincat, poseban i originalan. Ne postoje dva potpuno ista čovjeka na svijetu, a ako i imaju po svojoj tjelesnoj sličnosti, razlikuje ih osobno ime, narav, posebnost osobnosti i duše.
Isus iz Nazareta nam je objavom Oca pokazao da smo kao ljudi svi jednaki u Stvoriteljevim očima. Kao ljudi neizmjerno smo od Boga uzvišeni i vrednovani, bez obzira na rasu, pripadnost narodu, kulturi, jeziku, običajima, imovinsko stanje i svemu drugom što nas razlikuje od čovjeka do čovjeka. Krist kao pripadnik židovskoga naroda, bio je svjestan odakle potječe te je volio svoj narod. Međutim, naklonost i ljubav nije imao i iskazivao samo prema pripadnicima svojega naroda, nego prema svakom čovjeku.
Pronicavošću pogleda, prosuđivao je i vrednovao čovjekovu nutrinu i srce što njegovim suvremenicima nije uvijek bilo poželjno, ugodno niti drago. Samilosno osjeća prema svima, a na osobit način prema slabijima, obespravljenima, osobito onima koje se držalo ljudima drugoga reda u društvu.
Svim ljudima i dandanas, Krist je na neki način „izazov“ te nitko prema njemu ne ostaje ravnodušan. Uz ljude drugih religija i životnih nadzora čak i oni koji ne vjeruju u njegovo Bogočovještvo, drže ga velikim humanistom i ljubiteljem svakoga čovjeka.
Na osobit način vjernicima kršćanima, Krist jest i trebao bi uvijek biti životni uzor i primjer ljudskosti u kojem trebaju ogledati svoju vjeru i odnos prema Bogu i braći ljudima. Ali ne samo u odnosu prema drugim vjernicima s kojima baštinimo istu vjeru, dijelimo isti životni nadzor i razmišljanje. Nego prema svakom bratu čovjeku, znajući da raznovrsnost staklenih kockica obogaćuje mozaik. Ili po riječima starih Latina: „Različitost, razveseljuje!“
„Izbjeglička kriza“
Svjedoci smo „izbjegličke krize“ u kojoj tisuće Sirijca – napose mladih muškaraca sa ženama i djecom, bježe od fanatičnih islamskih fundamentalista koji izvan svakog ljudskog razuma i logike pred sobom ruše i ubijaju sve što se ne uklapa u njihovu slijepu ideologiju i ciljeve. Čudimo se zašto mladi i vojno sposobni muškarci ne ostaju u obrani svoje zemlje, što je opravdano. S druge strane prije dvadesetak godina početkom 1990-tih godina sami smo bili zahvaćeni Domovinskim ratom u koji su mnogi domoljubi u obranu svojih ognjišta išli iz obveze i srcem. Nemali broj ih je dezertirao ili iskoristio pravo izbora i odlaska u inozemstvo gdje su se „snašli“, završili škole, pronašli zaposlenje i ugodno dandanas žive.
To bi bilo razumljivo da nema i dojučerašnjih branitelja koji u mnogo toga prevareni, obespravljeni, na rubu egzistencije razočarani politikom koja se vodi, ne tvrde kako se ne bi mnogo dvoumili da ponovno dođe do ratnih sukoba nego bi poveli svoje obitelji, te otišli preko granice. Ljudi po svojoj prirodi redovito žele miran i siguran život, što se ne uklapa u poglede i ciljeve ideološko-ratnih bolesnih umova koji traže od masa da ih poput ovaca slijede i slijepo se za njih žrtvuju. (Tomislavgrad, 19. rujna 2015.)
Poticajne misli
Čovjek da bi vjerovao prije se želi uvjeriti i razumski spoznati, dok Bog traži da mu vjerujemo pa će pokazati svoju slavu i djela. Naš tjelesni rast treba pratiti razvoj i sazrijevanje osobne vjere u čemu se sa znanjem i spoznajom ne suprotstavlja – nego upotpunjuje. (Tomislavgrad, 22. kolovoza 2015.)
Svadljivim psihotičnim neuroticima koji nad drugima rado vladaju i liječe se pokazujući nadmoć, nakon prvotnog odgovora šutnjom potrebno je smireno uzvratiti ne iznenađujući se što će posegnuti za našom prošlošću kako bi nas pred drugima ponizili i osramotili. Ostati uzdignute glave ne pokazujući uvrijeđenost vidjet će da ih se ne bojimo, te kako nam nisu toliko naudili koliko očitovali svoje pravo lice i namjere. (Tomislavgrad, 22. kolovoza 2015.)
Ljudima karijeristima kojima uspjeh i slava uvjetuju stanje duha i raspoloženja, teško pada kada ostanu bez obnašanih službi s kojima se poistovjećuju i za koje žive dovodeći ih do bolesnoga stanja. U međuvremenu čim zadobiju dodatno-zamjensku službu, ubrzo se pridignu i živnu što ih održava dajući im novi životni polet. (Tomislavgrad, 23. kolovoza 2015.)
Hrabri umiru samo jednom, a kukavice sto puta!
Živi tako da bi jednom počinuo pošteno,
ostavio trag junaštva i živio vječno. (Tomislavgrad, 27. kolovoza 2015.)
Ima ih koji pod izlikom humanosti i pomaganja drugima, gledaju samo što će od drugih za sebe dobiti. (Tomislavgrad, 27. kolovoza 2015.)
Promatrajući druge s manama, nedostatcima i zamjerajući im nerijetko kao u ogledalu vidimo sami sebe! (Tomislavgrad, 27. kolovoza 2015.)
Ima naših ljudi koji su u rodnom kraju proživjeli i nekoliko desetljeća da bi nakon odlaska u velegrad radi bolje prilagodbe okolini izmijenili način govora i običaje, te se počinju stidjeti svojega podrijetla. Biti ono što jesmo ispred onoga gdje jesmo temelj je našega osobnog identiteta, prihvaćanja drugih i bogatstva u različitosti. (Tomislavgrad, 28. kolovoza 2015.)
Dogodi se da skoro nakon susreta s nekom osobom dočujemo kako se preselila s ovoga svijeta što nas sjeti na prošli susret i podsjeti da smo mogli više pomoći ili biti ljubazniji. Otkriti ljepotu dara sadašnjega trenutka i cijeniti svaki susret s ljudima kao neponovljivi, poboljšava kvalitetu čovjekova života i duševnoga zdravlja kao bića suodnosa s drugima. (Tomislavgrad, 28. kolovoza 2015.)
Jednoga dana kad pođem s ovoga svijeta put vječnosti nemojte naricati niti plakati za mnom natječući se tko će me više voljeti, napose oni koji su me tijekom života ogovarali, etiketirali i napadali. I nemojte potresenim glasom govoriti tugaljive riječi kako biste voljeli da sam još barem jedanput ovdje da me vidite i nadomjestite propušteno. Čovjeka se voli dok je živ, a kad umre ne treba mu više ničija ljubav niti utjeha ili bilo koja riječ – osim vapaja molitve i pokoja. (Tomislavgrad, 29. kolovoza 2015.)
U idealima koji drugima i nama samima pokatkad izgledaju previsoki i nemogući za ostvariti ne treba na samom početku klonuti, nego imati vjeru i nadu da ih voljom i ustrajnim radom želimo i možemo postići, hrabro koracajući naprijed prema cilju. (Tomislavgrad, 31. kolovoza 2015.)
Imati vlastiti stav znači posjedovati kralježnicu osobnosti, koja drži postojanim i uspravnim jakost volje i duha. (Tomislavgrad, 2. rujna 2015.)
Realan odnos između ideala i mogućnosti njihova ostvarenja u ljudima rađa zadovoljstvo i sreću, dok nemogućnost postizanja visoko postavljenih ciljeva i želja stvara nezadovoljstvo i izaziva komplekse. (Tomislavgrad, 2. rujna 2015.)
Sa svakim je moguće blisko ili službeno razgovarati, što je gotovo nemoguće s umišljenicima jer odbijaju komunikaciju i kompromis namećući nepogrješivi autoritet kako bi ostvarili vlastite ciljeve. S takvima je najbolje koliko je moguće i ne dolaziti u doticaj, jer se bez svakoga može ili mora kako bi se živjelo u miru. (Tomislavgrad, 3. rujna 2015.)
Ljudi nas u mnogočemu cijene koliko od nas imaju koristi, držeći kako smo im dužni pogodovati u ostvarivanju olakšica ili probitka sve ako se to kosilo s poštenjem i zakonom. (Tomislavgrad, 4. rujna 2015.)
Svi ljudi više-manje bez obzira na mjesto rođenja, spol ili podrijetlo imaju slične nadarenosti za nešto svladati, ali nemaju jednake mogućnosti, volju, radne navike, niti utjecaj to i ostvariti. (Tomislavgrad, 5. rujna 2015.)
Iz mnogo toga što se naizgled čini nevažnim, poput: što netko čita, gleda, kako razgovara, smije se, jede, možemo zaključiti kakav je to čovjek. (Tomislavgrad, 6. rujna 2015.)
Kada se kaže: „U zdravom tijelu zdrav duh!“, znači li to da oni koji su tjelesno zahvaćeni nekom bolešću ili nedostatkom nemaju i ne mogu imati zdrav duh? Ni u kom slučaju! Nego smo kao ljudi tjelesni i duhovni, što se odražava i na naše duševno stanje, te da su duh, duša i tijelo uzajamno povezani u jedinstvenu i nedjeljivu cjelinu. (Tomislavgrad, 6. rujna 2015.)
Čak i oni koji nam se predstavljaju dobrim suradnicima ili bliskim prijateljima nerijetko podmuklo uz smiješak žele na nama ostvariti vlastite planove i skrivene ciljeve, čega počesto postanemo svjesni tek kad sve prođe ili bude prekasno. Hoditi sigurnim korakom do vlastitoga cilja, pronicavo čitajući ljude i događaje „između redaka“, ključ je ostvarenja vlastitoga uspjeha i sreće. (Tomislavgrad, 6. rujna 2015.)
Možda držimo kako su nesreća i bolest nešto najgore što nas u životu može zadesiti. Ali još gore od toga su nerazumni, svojeglavi i častohlepni ljudi koji postanu nepredvidivi, kad im ne dopustimo da se nad nama iživljavaju ostvarujući vlastite hirovite želje i planove. (Tomislavgrad, 7. rujna 2015.)
Dobra i nevina djeca vremenom se od djece Božje, utjecajem odraslih, okoline i vlastitoga ega prometnu u hirovitu i neposlušnu dječurliju! (Tomislavgrad, 9. rujna 2015.)
U stjecanju životne mudrosti potrebno je pronaći ravnotežu između materijalnoga i duhovnog, čuvati se svake krajnosti te cijeniti krjepost umjerenosti. (Tomislavgrad, 10. rujna 2015.)
Svi smo više-manje bolesni i s nedostatcima: netko u glavi, netko u nogama, dok neke bolesti nisu izvana vidljive. S tom razlikom da je jednima to poznato za što uzimaju potrebne ljekarije, dok drugi trebaju tek otkriti i početi s uzimanjem prikladne terapije! (Tomislavgrad, 12. rujna 2015.)
Teško je kada roditelji uza svu djecu koju su rodili, pri koncu života ostavljeni i zaboravljeni završe na brizi u staračkom domu. Ali nimalo nije lako kada se djeca posvete brizi ostarjelih i bolesnih roditelja, te oni sami obole jer ih ti isti roditelji izluđuju i dovode do ivice živčanog sloma. (Tomislavgrad, 12. rujna 2015.)
Ne može nam nitko više napakostiti koliko bliske osobe i oni koje volimo! Jer oni nas najbolje poznaju i znaju gdje treba udariti da najviše boli. (Tomislavgrad, 16. rujna 2015.)
Divljenje ne znači potpuno razumijevanje, koliko uključuje djelomično čuđenje. (Tomislavgrad, 16. rujna 2015.)
Ljudi i ne misle da kroz razgovor i šalu iznose pojedinosti, koje se nekome mogu uklopiti u mozaik što nedostaje za potpunu sliku ili priču. (Tomislavgrad, 16. rujna 2015.)
Osobito ako smo javna osoba a uz to i uspješni, ljudi rado komentiraju našu osobnost i posežu u prošlost. (Tomislavgrad, 16. rujna 2015.)
Nekima odgovaraš i cijene te samo dok im koristiš, ali čim postaneš svoj i nisi im po volji više te ne trebaju i za njih ne postojiš. (Tomislavgrad, 17. rujna 2015.)
Dobar san naviješta uspješan dan, dok ispunjen život označuje sretnu smrt. (Tomislavgrad, 21. rujna 2015.)
Kao narod uznapredovali smo u izvozu diplomanata i doktoranata u inozemstvo nakon ulaganja u njih i osposobljavanja jer im se ne nudi zaposlenje i napredovanje u struci, dok smo mnogostruko povećali tranzicijski uvoz emigranata i izbjeglica s Bliskog istoka te tako postali europski protočni sabirni centar. (Tomislavgrad, 27. rujna 2015.)
Sila i zlo koje iz nje proizlazi ne otklanjaju se drugom silom i zlom nego rađaju još veću silu i zlo, kao što niti naložena vatra ne gasi drugu vatru pored sebe nego se ujedinjuju izazivajući veliki požar i štetu. (Tomislavgrad, 27. rujna 2015.)
fra Mate Tadić, OFM
