ČITANJA: Dj 7,55-60; Ps 97,1.2b.6.7c.9; Otk 22,12-14.16-17.20; Iv 17,20-26
Prvo čitanje: Dj 7,55-60
Vidim Sina Čovječjega zdesna Bogu.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Stjepan, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu pa reče: »Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.« Vičući iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega. Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladića koji se zvao Savao. I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: »Gospodine Isuse, primi duh moj!« Onda se baci na koljena i povika iza glasa: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!« Kada to reče, usnu.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 97, 1-2b.6-7c.9
Pripjev: Gospodin kraljuje, Svevišnji – nad svom zemljom.
Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja,
nek se vesele otoci mnogi;
pravda i pravo
temelj su prijestolja njegova.
Nebesa navješćuju pravednost njegovu,
svi narodi gledaju mu slavu.
Poklonite mu se, svi bozi!
Jer ti si, Gospodine, Svevišnji – nad svom zemljom,
visoko, visoko nad bozima svima.
Drugo čitanje: Otk 22, 12-14.16-17.20
Dođi, Gospodine Isuse!
Čitanje Otkrivenja svetog Ivana apostola
Ja, Ivan, čuh glas koji mi govoraše:
»Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu! Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak! Blago onima koji peru svoje haljine: imat će pravo na stablo života i na vrata će smjeti u grad!«
»Ja, Isus, poslah anđela svoga posvjedočiti ovo po crkvama. Ja sam korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica.«
I Duh i Zaručnica govore: »Dođi!« I tko ovo čuje, neka rekne: »Dođi!« Tko je žedan, neka dođe; tko hoće, neka zahvati vode života zabadava!
Svjedok za sve ovo govori: »Da, dolazim ubrzo!«
Amen! Dođi, Gospodine Isuse!
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Iv 17, 20-26
Neka budu savršeno jedno!
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se:
»Oče sveti, ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno – ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio.
Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta.
Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima.«
Riječ Gospodnja.
Uvod
Da bi bilo koja organizirana skupina ljudi mogla funkcionirati ona mora imati jedinstveni organizacijski ustroj. Riječ “jedinstvo” je očito najznačajnija u takvom sustavu. Da dodatno pojasnim. Jedinstvo je osnovni element koji stvara osnovne pretpostavke za opstanak, napredak i prosperitet nekog zajedništva ili organizacije.
Jedna država, želi li biti napredna i uspješna mora među svojim građanima imati jedinstvo. Svi koji smo malo stariji sjećamo se svih političkih govora koji su u prošlom sistemu izgovoreni u svrhu raspirivanja bratstva i jedinstva između naroda i narodnosti koji su živjeli u tadašnjoj državi.
Bilo koji oblik organizacije zahtjeva jedinstvo. Nijedno poduzeće neće opstati ukoliko u njemu radnici nisu jedinstveni. Crkva treba jedinstvo, i ukoliko crkva ne bude jedinstvena bit će lak plijen sotoninim iskušenjima.
Pogledajmo malo koji su sve razlozi zbog čega se ljudi ujedinjuju. U našem društvu po pozitivnim zakonskim propisima, građani se mogu udruživati u udruge radi zajedničkog, najčešće, dobrotvornog i društveno korisnog djelovanja. Poduzeća se udružuju u razne organizacijske oblike kako bi zajednički ostvarili određene interese na tržištu u kojem djeluju.
Jedinstvo članova bilo kakve organizacije je osnovni uvjet njenog uspjeha. Da bi ljudi stvarali jedinstvo ili zajedništvo uvijek za to mora postojati i predmet interesa oko kojeg će se ljudi udruživati. Gljivari će se družiti sa gljivarima jer ih zanimaju gljive. Ribiči će stvarati jedinstvo oko ribičije. Svi drugi će također naći nešto oko čega bi se ujedinili i koji je fokus njihovih interesa.
U jednoj zemlji, sjednicu parlamenta posjetio je predsjednik vlade. Želio je svim parlamentarcima iznijeti neku ohrabrujuću poruku, te je između ostalog rekao:
“Dame i gospodo! Krajnje je vrijeme da odbacimo sve elemente koje su u ovom parlamentu stvarale razdor. Krajnje je vrijeme da se ujedinimo kao narod i konačno odredimo budućnost našoj djeci i našoj domovini. Bez čvrstog jedinstvenog stava koji je u interesu naše domovine i našeg naroda mi nismo u stanju napraviti nešto više, a trebali bi…”
Nakon završenog govora uslijedila su zastupnička pitanja.
“Gospodine predsjedniče. Vaš govor me je uistinu uplašio. Mene zanima od koga nam prijeti bilo kakva ugroza. Jesu li to Amerikanci, Rusi, Kinezi ili netko drugi. Zbog čega nam je sada bitno jedinstvo o kojem govorite,” bilo je pitanje jednog zastupnika.
“Gospodine zastupniče! Nas nitko ne ugrožava. Naprotiv, sa zemljama koje ste spomenuli imamo izvanredne diplomatske odnose. Potreba za jedinstvom dolazi iz same naše strukture jer živimo kao društvena zajednica koja bez jedinstva ne može opstati. Ne moramo biti jedinstveni samo kada smo u opasnosti da bi nas netko mogao ugroziti. Budimo jedinstveni jer nam je jedinstvo potrebno, i neka nas kao narod naši susjedi prepoznaju kao narod koji je jedinstven.” Bio je predsjednikov odgovor na pitanje zastupnika.
Nevjerojatno je to da netko vidi potrebu za jedinstvom samo kada ga netko ugrožava. Ukoliko takvu situaciju nema, tada ju on izmišlja. Ako ste prije dvadeset godina mogli biti u Albaniji, tada bi ste vidjeli svu besmislenost isključivo takvog stava. Četrdeset godina Enver Hoxa sa svojim savjetnicima držao je svoj narod u napetosti kako bi ih netko mogao napasti. Silni bunkeri koje je gradio pored prometnica pokazivali su veliku moć takve manipulacije.
Jedinstvo je nešto pozitivno. Čak ni loše se stvari ne mogu odraditi ako u zajednici onih koji to rade nema jedinstva. Biblija spominje na samom početku upravo takvo jedinstvo koje je bilo štetno. Bilo je to za vrijeme gradnje Babilonske kule. Sama Biblija potvrđuje da je upravo jedinstvo koje su ostvarili u tom naumu bilo uzrokom njihovog napretka. Sam Bog intervenirao je na način da im smete jezike i onemogući jedinstvo te ih na taj način spriječio u zlom naumu.
Nekada mi se čini da potrebu za jedinstvom bolje razumiju ljudi koji rade loše nego oni koji bi trebali učiniti nešto dobro. Moj prijatelj koji proučava Bibliju sa zatvorenicima u zatvorima, pričao mi je o susretu sa jednim zatvorenikom koji je osuđen zbog pljačke. Po njegovom iskazu, najveću pljačku u Hrvatskoj mogli su provesti jer su bili potpuno jedinstveni. Funkcionirali su kao sat.
Isus, osnivač crkve, također vidi potrebu za jedinstvom koje bi trebalo biti prepoznatljivo u novoj budućoj crkvi. Tu potrebu on naglašava u svojoj prvosvećenićkoj molitvi. Upravo u ovoj svojoj molitvi On naglašava važnost takvog jedinstva. Isus želi da to jedinstvo u Njegovoj crkvi ima zdrave temelje. Stoga temelj takvog jedinstva nije nikakva ideologija. Za temelj jedinstva Isus uzima osobu – svog Oca. On čak definira i nivo jedinstva koji bi želio imati u crkvi. Oče sveti, ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao.
Danas je pričanje o jedinstvu vrlo popularno. U vjerskom svijetu postoji pokret koji se zove Ekumenski pokret koji pokušava stvoriti uvjete da bi stvorio jedinstvo među kršćanima i nekršćanima. Raditi na jedinstvu je vrlo plemenita gesta, ali zasigurno je potpuno pogrešno stvarati jedinstvo na pogrešnim temeljima. Ekumenski pokret traži i pokušava međureligijskim dijalogom pronaći način da se stvori DUH JEDINSTVA. U tom cilju izglasavaju se raznorazne deklaracije izjave, traži se za nerješive stvari da se rješenje dobije konsenzusom. I kada se konsenzus za neku stvar dobije, tada se misli da je problem riješen. Na neki način ispada kako se o jedinstvu samo govori, ali od jedinstva nema ništa. Najveći uspjeh je tolerancija međureligijskog komuniciranja. Ustvari, realnost je takva da bi svaka strana željela jedinstvo ali na način da druga strana postane kao ona i tek onda bi smatrali to jedinstvo uspješnim. Međutim, ne mogu se konsenzusom rješavati duhovne stvari. Ako je išta apsolutno, to je Bog i Božanstvo. Naša religija nije samo pitanje naše religijske forme, već ukoliko ona ne bude rezultat našeg osobnog odnosa s Bogom, tada je ona promašaj. Stoga ne može se konsenzusom rješavati nešto što je pitanje mene i mog osobnog vjerovanja i osvjedočenja. Ne može netko drugi umjesto mene donositi odluke. Pokazat ću to jednim radikalnim primjerom. Ako ja vjerujem da je Isus Krist Božji Sin, tada nikakva sjednica, nikakav konsenzus niti bilo što drugo to ne može promijeniti. To je moj osobni stav na kojeg nema utjecaja nikakva sjednica niti odluka. To je moj stav koji je proizišao iz mog osobnog proučavanja i osvjedočenja Svetim Duhom. Pokret ekumenizma postoji već godinama. On ima svoje pozitivne elemente kao društveni angažman, pokušaj boljeg upoznavanja radi smanjivanja predrasuda, ali mi se ponekad čini kao da je izgubio svoj cilj. Kao da se jedinstvo koje pokušava napraviti nije isto kao i ono koje Krist želi da bi imali. Zašto je to tako.?
Za razliku od ekumenskog udruživanja, Isus je dao potpuno jasnu definiciju jedinstva. … da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu. Isus ne moli da se stvara DUH JEDINSTVA. On nudi nešto što je mnogo sigurnije. Isus nudi JEDINSTVO U DUHU. Kakva je razlika? Pa ogromna. Kao prvo naši ljudski napori ostaju samo ljudski. Jedinstvo koje bi željeli, koje vidimo kao suštu potrebu ako pokušavamo graditi svojom silom, tada smo osuđeni na neuspjeh. Ono što je apsolutno sigurno je da je jedinstvo o kojem Isus govori ustvari jedna vrsta zaštite koju Krist želi dati svojim sljedbenicima. Isus opisuje duhovno stanje, koje je bilo među učenicima. Opisuje ih kao jako ranjivim. On u svojoj molitvi spominje svoje učenike kao one koji ne pripadaju svijetu. U takvim okolnostima postoji opasnost da ih svijet zamrzi i odbaci. Njihov je status tada ugrožen jer ih nema tko zaštiti.
Jedinstvo koje Isus nudi je ustvari zaštita koju Krist nama daje da bi mogli normalno, ukoliko je to ikako moguće proći kroz ovaj život svjedočeći o našem Gospodinu. Najsigurnije mjesto je Božja ruka i njegova blizina. Isus nam otkriva da je sam Otac zainteresiran da nas zaštiti i brine o nama. Jednom je prigodom Isus rekao da je Njegovo stado u rukama Njegovog Oca. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ivan 10, 28.29. Jedino rješenje jedinstva koje možemo ostvariti je samo Jedinstvo u Kristu. Sva ostala jedinstva plod su ljudskih napora i uglavnom više ili manje kad-tad ona dožive krah i propadaju.
Zašto to Krist radi? Koji mu je za to motiv?
Danas mnoge asocijacije ili neka udruživanja gdje se stvara određeno jedinstvo, stvara se isključivo iz interesa. Države se ujedinjuju u neke asocijacije ili udruženja radi zadovoljavanja zajedničkih političkih interesa. Poduzeća se udružuju zbog zajedničkih interesa na tržištu i tko god se udružuje za to nalazi neki razlog. Međutim, Krist ima samo jedan motiv. On želi stvoriti jedinstvo kojemu je temelj sam Bog. To jedinstvo svoje uporište ima u Bogu, a Bog je ljubav. Jedini motiv zašto Krist toliko želi jedinstvo s nama je Njegova ljubav prema nama.
Kako funkcionira to jedinstvo u Kristu? Jedinstvo u Kristu je prepoznatljivo po tome što u zajednicama gdje je Krist stožer oko kojeg se odvijaju stvari, uvijek vlada ljubav jednih prema drugima.
Stoga braćo moja i sestre, sa radošću vas sve mogu prihvatiti kao braću i sestre samo za to što sam dio zajedništva kojem je stožer Isus Krist. Isus Krist bi toliko želio da svako od nas bude dio tog jedinstva koje čini Kraljevstvo nebesko. Upravo zbog toga mogu u svakom čovjeku vidjeti svog potencijalnog brata ili sestru, jer Isus je umro za svakog čovjeka. Svaki čovjek ima prigodu i mogućnost odazvati se Kristovom pozivu.
Još nije kasno da se odazovemo Kristovom pozivu. Isus nam upućuje poruku za naše vrijeme i kaže: Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom. Otkr. 3,20. Isus se ne nameće. Jedinstvo koje On nudi je toliko spontano, ono je toliko ugodno i daje čovjeku jednu duhovnu sigurnost. Isus je sve učinio ne bi li nas uspio dobiti u zajedništvo s Njim. Upravo zbog toga na spašavanju ljudi uključen je prvenstveno Sveti Duh. On neumorno radi na srcima ljudi da oni toga ne moraju biti ni svjesni. S druge strane, Isus i nas poziva da se osobno uključimo i pozivamo ljude u Kraljevstvo nebesko. I Duh i Zaručnica govore: “Dođi!” I tko ovo čuje, neka rekne: “Dođi!” Tko je žedan, neka dođe; tko hoće, neka zahvati vode života zabadava! Otkr. 22, 17.
Nekada je to lakše reći nego napraviti. Danas ima jako puno ponuda na području duhovnosti, i svi nešto nude tvrdeći kako je to što oni nude najvažnije za njihov duhovni život. Može nam se dogoditi da nas sve to zbuni, ali ne dajmo se zbuniti. Istina je da u svijetu postoje tisuće duhovnih ponuda čiji je cilj prije odvesti ljude od Krista, nego ih dovesti k njemu. Ipak, ono što Krist nudi je unikatno. To nigdje drugdje nećemo moći naći.
Trenutno kao smrtna grešna bića koji živimo na ovoj zemlji nismo trenutno u stanju imati fizički odnos sa Isusom. On je prisutan Svojim Duhom u svojoj crkvi koju Biblija naziva “Kristovom Zaručnicom.” Ako je Duh Božji nazočan u našoj zajednici ona će biti prepoznatljiva po ljubavi. To neće biti samo neki oblik sentimentalnog ophođenja jedan prema drugome, već iskreni bratski odnos koji će biti prepoznatljiv po iskrenoj i pravoj ljubavi čiji je autor sam Isus Krist.
Trebao bih vas sada pozvati da budete ljubazni jedni prema drugima. Svakako da je ljubaznost važna karakterna osobina svakog kršćanina, ipak bi vas pozvao da se fokusiramo na našeg Spasitelja. Pozivam vas da odgovorite na Kristov poziv i uđemo s njime u zajednicu. Sve ostalo će On učiniti. Nemojmo ljudima davati ljubav ukoliko tu istu ljubav nismo dobili od Krista, jer to onda zasigurno nije ljubav već nešto drugo. Ljubav kojoj Krist nije autor i nije ljubav, ma koliko da na nju sliči.
Odazovite se danas Kristovom pozivu. Recite mu u svom srcu: “Gospodine, želim da budem u zajednici s Tobom i Tvojim i našim Ocem na isti način kao što si i ti u zajednici sa Svojim Ocem. Želio bi da Duh Sveti bude dio mog života i da mi On omogući duhovni život. Želio bi biti dio te zajednice jer već ovdje na zemlji ona prikazuje sukus raja, jer raj je tamo gdje te ljudi vole. Gospodine hvala ti što si svojom žrtvom nam sve to omogućio. Gospodine, želim pripadati tvojoj zajednici koja je u svijetu prepoznatljiva po ljubavi.”
Neka vas sve dobri Bog blagoslovi.
Zvonko Presečan.
Bruno Petrušić Lic. Theol.
