ČITANJA: Dj 13,14.43-52; Ps 100,2-3.5; Otk 7,9.14b-17; Iv 10,27-30

 

NAPOMENA:
▪ Četvrta vazmena nedjelja, zvana »Nedjelja dobrog pastira«, slavi se kao Dan svećeničkih i redovničkih zvanja. Preporuča se to istaknuti u homiliji i u zazivima sveopće molitve. ▪Izostavlja se slavlje sv. Leopolda Mandića. Gdje se slavi kao svetkovina, prenosi se na ponedjeljak, 13. svibnja.

 

Prvo čitanje: Dj 13, 14.43-52

Obraćamo se, evo, poganima.

Čitanje Djela apostolskih

 

U one dane:

Pavao i Barnaba krenuše iz Perge i stigoše u Antiohiju pizidijsku. U dan subotni ušli su u sinagogu i sjeli. I mnogi Židovi i bogobojazne pridošlice pođoše za njima, koji su ih nagovarali ustrajati u milosti Božjoj.

Iduće se subote gotovo sav grad zgrnu čuti riječ Gospodnju. Kad su Židovi ugledali mnoštvo, puni zavisti psujući suprotstavljali su se onomu što je Pavao govorio. Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: »Trebalo je da se najprije vama navijesti riječ Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vječnoga, obraćamo se evo poganima. Jer ovako nam je zapovjedio Gospodin:

’Postavih te za svjetlost poganima,

da budeš na spasenje do na kraj zemlje.’«

Pogani koji su slušali radovali su se i slavili riječ Gospodnju te povjerovaše oni koji bijahu određeni za život vječni. Riječ se pak Gospodnja pronese po svoj onoj pokrajini. Ali Židovi potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske te zametnuše progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz svoga kraja. Oni pak stresu prašinu s nogu protiv njih pa odu u Ikonij. A učenici su se ispunjali radošću i Duhom Svetim.

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam: Ps 100, 2-3.5

Pripjev: Njegov smo narod i ovce paše njegove.

 

Kliči Gospodinu, sva zemljo!
Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite
s radosnim klicanjem!

Znajte da je Gospodin Bog:
on nas stvori i mi smo njegovi,
njegov smo narod i ovce paše njegove.

Jer dobar je Gospodin,
dovijeka je ljubav njegova,
od koljena do koljena vjernost njegova.

 

Drugo čitanje: Otk 7, 9.14b-17

Jaganjac će biti pastir njihov i vodit će ih na izvore vodâ života.

Čitanje Otkrivenja svetog Ivana apostola

 

Ja, Ivan, vidjeh: eno velikoga mnoštva što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. I reče mi jedan od starješina: »Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj. Zato su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u hramu njegovu, i onaj koji sjedi na prijestolju razapet će šator svoj nad njima. Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce nit ikakva žega jer – Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore vodâ života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih.«

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje: Iv 10, 27-30

Ja ovcama svojim dajem život vječni.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

 

U ono vrijeme: Reče Isus:

»Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo.«

Riječ Gospodnja.

 

Uvod

 

Mnogi svjetski mislioci, teolozi, vjerski fanatici i još mnogi drugi pokreti, naviještali su probleme i kraj svijeta. Također postoji fenomen da je cijeli svijet postao globalno selo. U cijelom svijetu je spojen Internet, i možete se javiti s bilo kog dijela svijeta.  Televizija i radio prenose neprestano informacije, tako da nam je poznato što se događa u cijelom svijetu.

Postavljamo si pitanje: kakve rezultate na moj život je u stanju napraviti ova informatička revolucija. Na žalost, sve tehnološke inovacije, koje bi imale zadatak nas više zbližiti, ustvari, one nas sve više i više otuđuju. Koliko god pokušavali dokazati našu kršćansku tradiciju, ne možemo se oteti činjenici da je sekularizam u našem narodu dobrano nagrizao našu opću duhovnost.

Iz tko zna kojeg razloga, ljudi nemaju volju stupiti u neku organiziranu crkvenu zajednicu. Jedino pozitivno što društvo vidi od crkvenih organizacija je karitativna djelatnost. Očito je da su i u vremenu najvećeg komunističkog djelovanja primijetili da redovnice najbolje posluže bolesnike i daju im onu ljudsku potporu dostojnu čovjeka.

Postoji li nešto što može privući ljude u crkvu? Postoji li nešto što ljude može privući k Bogu? Ljudi su iz nekog razloga izgubili povjerenje i nalaze se u svijetu kao ovce bez pastira. Jedan iskusni svećenik je primijetio da su ljudi kao ovce. Oni trebaju hrabrog i sigurnog vođu. Oni trebaju nekog tko će im reći što je uredu a što nije uredu. Oni trebaju nekog tko će ih voditi, i da oni u njega imaju povjerenja. Inače bez takvog vođe, Biblija govori da smo potpuno izgubljeni. Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. Iz. 53,6. Koji razlog zašto smo odlutali kao ovce. Očito je razlog pastir. Koga smo si odabrali za pastira?

Danas je velika ponuda onih koji nude neko životno vodstvo. Tu se javljaju mnogi gurui i drugi samozvani vođe koji žele dobiti našu naklonost. Kako u tom šarenilu ponuda izabrati ono stado koje vodi Krist?

Svi tzv pastiri uvijek nešto nude. Kakva je njihova ponuda. Što oni to konkretno nude a da bi nas zanimalo. Izbor za pastira nekog drugog osim Krista može učiniti samo onaj koji ima izgrađen pogrešan sustav životnih vrednota. Isus iznosi jasno svoju ponudu. On kaže: Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Mat. 6,33. Kraljevstvo nebesko je prva ponuda koju Krist nudi. Druga značajna ponuda je mir: I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu. Filip. 4,7. Postoje još mnoge druge vrijednosti u Kristovom stadu. Ova dva mislim da su najznačajnija.

Ljudi smatraju da oni ne trebaju nikakve vođe. Oni misle da su dovoljno mudri i pametni da mogu odlučivati o sebi. Zaboravljamo tada na važnu stvar, da smo kao ljudi slični ovcama koje, ukoliko ih netko ne kontrolira, zalutat će. Ovca ima lošu orijentaciju. To je problem i s čovjekom. Mislim da je već sve više i više onih koji na kraju priznaju da smo kao čovječanstvo zalutali. Jednostavno ne znamo živjeti u nekakvoj apsolutnoj slobodi, i nismo u stanju živjeti nezavisno. Slobodno bez ikakvog ponižavanja smijemo reći da smo kao ovce, jer to tako i Biblija kaže. Koliko god se branili da možemo sami, grijeh koji dominira ovim svijetom učinio nas je ovisnicima. Mi smo ovisni o nekome. Ukoliko to ne bude Krist, koji se definirao kao dobri pastir, bit će to netko drugi, ali zasigurno ne Dobri pastir. Ukoliko mislimo da možemo samostalno, može doći do velike opasnosti. Ukoliko nije u stadu, postoji opasnost da ovca strada. Sa čovjekom je to identično.

Ovca treba svog pastira. Čovjek treba nekog tko će ga voditi u životu. Mi možemo biti mudri i obrazovani, samostalni i sposobni, ali moramo biti svjesni svoje ograničenosti. Neki se put učini čovjeku prav, a na koncu vodi k smrti. Mudre izreke 16,25. Mi ne znamo svoju budućnost. Bez Krista mi nismo u stanju ni prepoznati što je dobro a što zlo. Na žalost, mnogi su spremni slušati astrolige, ili neke druge sumnjive savjetnike. Mnogi vjeruju i smatraju se dovoljno mudrima i pametnima te im nitko ne treba.  Oni misle da su u stanju riješiti svaku situaciju u životu. „Pa nismo ovce!“ možda će izjaviti. Koliko god bili pametni i sposobni, očito je da samostalno nismo u stanju upravljati sa svojom nezavisnošću. Jednako kao i ovce trebaju nekog koji će ih voditi kroz život.

Još bi jedan segment vezan uz ovu priču želio naglasiti. Čak da smo i u stanju riješiti neke životne situacije, ostaje činjenica da nismo u stanju riješiti sve. Postavio bi si pitanje. Ako čovjek iz bilo kog razloga ne prihvati Kristovo stado, hoće ili imati nekog na koga bi se u životu mogli osloniti. Bojim se da neće. Uglavnom, osim Krista, tada kada bude najpotrebnije svi bi se izmakli. Krist nam može biti jedini i siguran oslonac u našem životu.

Želio bi naglasiti razliku između ovisnosti o nekome ili osloniti se na nekoga. Jedno je biti o nekome ovisan. Također dugo je imati oslonac u nekome. Kada si u stanju da se osloniš na nekog sigurnog, tada ti je život lakši. Osloniti se na nekog, to znači, pronaći odmor, utjehu, snagu za daljnji rad. Isus daje obje mogućnost. Ovisnost o njemu nikada neće zloupotrijebiti, a istovremeno spreman nam je dati odmor. Isus je rekao: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Mat. 11,28. Ponuda koju Isus nudi je stvarno fantastična. On nudi odmor. To je nešto što nitko ne nudi.

Htio bi na kraju da pogledamo još jednom kakav je to Krist kao Pastir i koja je Njegova ponuda. On za sebe kaže: “Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Ivan 10,11. Malo dalje On još dodatno definira kakvo je stanje u Njegovom stadu s njim. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje. Iv. 10,14. Najveću sigurnost izjavio je u izjavi koju smo čitali u evanđelju. »Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo.« Iv. 10, 27-30. Ovom izjavom dao je potpunu sigurnost za cijelu vječnost. Isus Krist, naš Dobri Pastir toliko voli svoje da je za njih i život svoj dao. Na kraju kao dodatnu sigurnost navodi da su Njegove ovce u rukama Njegovog oca. To je posebna sigurnost. Ta nam informacija može donijeti apsolutni i potpuni mir, jer možemo za svoju budućnost biti sigurni. Naš je život u Božjim rukama.

Možda nam je teško si predstaviti takvog pastira. Tako nešto još se može vidjeti možda u nekoj istočnoazijskoj zemlji. Ali ostaje činjenica da ima pastira koji jednostavno žive za svoje ovce.

U doba dok još nismo bili ovako tehnološki opremljeni, u istočnoj Slavoniji u jednom selu živio je Čiča Mata koji je imao stado između sto pedeset i dvjesto ovaca. Čiča Mata kao da nije imao svoj život. Njegov je život bio kod ovaca. Imao je jako dobrog ovčarskog psa koji se brinuo da mu koja ovca ne zaluta izvan stada. Čak ni po noći ih nije ostavljao same. Da bi mogao spavati kod ovaca kada su na ispaši, Čiča Mata je napravio malu kućicu na kotačima. Imao je malog magarčića koji je tu kućicu vukao. Kada bi god stado putovalo, na čelu bi bio magarčić koji je vukao kućicu u kojoj je sijedio ili ležao Čiča Mata. Mnoge od njegovih ovaca su imale i ime, i kada bi ih on pozvao, one bi se odazivale. Ovce kao da su bile svjesne prisutnosti Čiča Mate. Svako jutro ovce bi se okupile oko kućice, tu bi ga čekale da izađe, a blejanjem bi gotovo uvijek pozdravile njegovu odluku da ih povede na dobru pašu.

Ipak, godine su učinile svoje. Obitelj Čiča Mate pokušavala ga je nagovoriti da ostavi ovce, jer je već bio star i teško je hodao. On se je i dalje držao svoje pokretne kućice i svojih ovaca.

Jedno jutro ovce su se okupile oko kućice uobičajeno vrijeme čekajući kada će iz nje izaći njihov dobri pastir. Na žalost, iz kućice nitko nije izlazio. Nedugo zatim došli su mu članovi obitelji i našli su Čiča Matu kako mrtav leži u svojoj pokretnoj kućici. Do posljednjeg svog dana, on je boravio sa svojim ovcama. Toliko ih je ljubio.

Kada se sjetim tog događaja, pitam se onda, kakav je Isus kao Pastir. Ako postoje ljudi koji toliko vole svoje ovce, kakav je onda Krist? Isus ima jaki motiv da ljubi svoje „ovce.“ Za njih je on dao svoj život, i to samo zato da bi sa svojim „ovcama“ mogao provesti vječnost.

Na kraju mi moramo donijeti odluku. Mi ne moramo prihvatiti Krista kao svog pastira niti Njegovo stado kao svoje. Pitanje je tada, jesmo li svjesni što gubimo. Mislimo li da možemo sami, shvatit ćemo vrlo brzo da smo promašili. Ili ćemo se izgubiti u ovom strašnom i proždrljivom svijetu, ili ćemo biti žrtva raznih manipulacija pojedinih gurua i samozvanih vođa koji će nam uzeti sve.

Krist nas poziva da ga prihvatimo kao svog Pastira. Krist nas poziva da svoju budućnost predamo Njemu. Gdje ćemo imati sigurnost? Nikada se nemojmo bojati svoju nesigurnu budućnost staviti u sigurne Božje ruke. Bog želi da bude naš zaštitnik.

Neka vas dobri Bog blagoslovi.

Zvonko Presečan

Bruno Petrušić Lic Theol.

 

PODIJELI