Međugorje – Mladifest 2013.

73
FOTO:J.Jurčević/www.put-istina-zivot.com/
FOTO:J.Jurčević/www.put-istina-zivot.com/

Kako sabrati 6 dana mladifesta u nekoliko rečenica? Kako uopće započeti ovaj tekst? Ne znam ali pokušat ću. Nije mi lako
sabrati sve emocije, sva iskustva, doživljaje i susrete dragih ljudi u srcu, pretpostavljam da će na papiru biti još teže. Kako me Duh nadahne tako neka pišem, da se u svakom retku proslavlja Bog. Da sve bude na radost duša koje ove retke budu čitale, spasenje braći i sestrama i na veću slavu Božju.

Bio je ovo moj treći odlazak na Mladifest u Međugorje i kao i uvijek do sada ostavio je poseban utisak u mome srcu, usudila bih se reći i u mom životu. Radosna sam i neizmjerno Bogu zahvalna na milosti da tih 6 dana provedem sa braćom i sestrama slušajući svjedočanstva i produbljivajući svoju vjeru kroz razgovore i životna iskustva, kroz svakodnevnu molitvu krunice, slavlje svete Mise i euharistijsko klanjanje. Netko bi mogao pomisliti da je svake godine isto i radi čega ići iznova – jest isto ili vrlo slično što se programa tiće ali također životne situacije se mjenjanju i svaki put dolazimo sa novim problemima, sa novim stanjima uma, duše i tijela te upravo zbog toga svaki put otkrivamo nešto novo o sebi, o drugima, svaki put nas iznova ljubav Božja oduševi. Oduševeljenje je lako prepoznati na svakom koraku – nepreglednost mladih ljudi u perivoju iza Međugorske crkve a svi sa osmjehom, u molitvi, nerijetko na koljenima, u poniznosti pred Spasiteljem skrivenim u presvetom oltarskom sakramentu. Klečeći za vrijeme molitve krunice do nogu Majke kao dok nam je malenima majka s puno ljubavi objašnjavala i pričala o ljubavi i radosti. Nevjerojatno je to jedinstvo koje Bog daruje, jedino nas On može ujediniti i jedino pod Božjom zastavom mogu zajedno stajati preko 60 zastava raznih zemalja ovoga svijeta. Jedna od očitih i svima dobro znanih milosti u Međugorju je sakrament pomirenja-sveta ispovijed, prekrasno je vidjeti mnošto svečenika koji neumorno ispovijedaju tokom cijelog dana – čak i iza ponoći. Radost koja se pokazuje na licima mladih hodočaniska koji prime milost oproštenja je zarazna. Posvjedočila bih sada kako sam u Međugorju ove godine odlučila napraviti životnu ispovijed, želja mi je to bila već neko vrijeme ali sam uvijek imala izgovore kao što su manjak vremena za pripremu. Ove godine sam odlučila, prije Mladifesta sam napravila pripremu, javila se bivšem župniku, duhovnom ocu za kojeg sam znala da će doći ispovijedati u Međugorje i iščekivala taj trenutak. U ispovijedaonicu ušla sa papirima i grčem u želucu ali i sa vjerom u milost oprošenja. Nakon prekrasne ispovijedi, savjeta za život o kojima još uvijek razmišljam i pokušavam se učiti prakticirati ih kako bi postajala što vjerniji nasljedeovatelj Krista usljedila je porcijunkulska molitva. A tek nakon povratka iz Međugorja prepoznala sam koje li milosti ispovijediti se na prvi petak i dobiti potpuni oprost u istom danu. Radost je preplavljivala moje srce i reflektirala se pa su me mnogi ispitivali što se lijepo dogodilo. Milost i ljubav Božja se dogodila odgovarala bih.

 

Jedan od dana Mladifesta svake godine je rezerviran za Cenacolo, gdje se i kroz jutarnji i kroz poslijepodnevni program mladima obraćaju članovi zajednice Cenacolo i svjedoče o promjenama koje je srce otvoreno doživjelo u blizini Božje ljubavi. Također, uvečer ‘Cenacolo’ dana igraju predstavu Credo (Vjerovanje) u kojoj svake godine stave neku novu scenu iz biblije, nešto promjene i, kao i sve u Međugorju, uvijek barem jedna scena živog prikaza dijela Isusovog života ostavi snažni utisak u srcima mladih.

Predzdanji dan festivala me uvijek podsjeti na pjesmu ‘rijeke ljudi se slivaju Gradom’ samo što nikada nisu ‘umorna lica – što je sa nadom?’ kao što pjesma dalje kaže nego su to rijeke radosnih, ozarenih lica koje se slivaju Međugorskim ulicama u procesiji sa svijećama (posljednje dvije godine sa

svjetlećim štapićima). Procesija je to svih naroda, nacionalnosti – puno pjesme, plesa, razgovora – nađe se vremena za sve pomalo. Po završetku procesije kratko je euharistijsko klananje u znak zahvalnosti Bogu.

Grupe mladih koje dolaze najčešće same organiziraju odlazak na Podbrdo i Križevac te se žrtvuju i ustaju vrlo rano kako nebi propustili nešto od programa. Prekrasno je ranim jutrom hoditi u molitvi putem križa i moleći krunicu. Zadnji dan se pak većina mladih u isto vrijeme uputi na Križevac, i to po noći kako bi na vrhu odspavala malo i ujutro sa buđenjem sunca proslavila svetu misu. Slavljem te svete mise ujedno i završava Mladifest. Po povratku iz Međugorja u nama još danima odzvanjaju riječi koje smo preopznali, spoznali i doživjeli. Još neko vrijeme se razmjenjuju dojmovi, fotografije i poneka nevjerica da tolike rijeke ljudi imaju gdje biti smještene, da sve teće bez incidenata i uz neprestano divljenje ljubavi i milsoti Božjom kojom nas obasipa kroz razne ljude, riječi i djela. Ono što bih još izdvojila je ples i zajedništvo koje se vidi golim okom. Za vrijeme programa (svjedočanstava i predavanja) prave se glazbene pauze kada časne sestre izlaze ispred oltara i animiraju sve hodočasnike. U dobrom raspoloženju prva osoba koja je do vas postaje vaš plesni partner, tako gotovo svake godine upoznamo neku mladu ekipu s kojom se podudari da nekoliko dana sjedimo u blizini a kasnije se već i namjerno smještamo jedni pokraj drugih. Na svakom koraku se prepoznaju otvorena srca i nemoguće je ne ‘zaraziti se’ pozitivim kojom hodočasnici odišu. I najtvrđa srca ondje popuste napetost, i najveće frajeri ondje zaplešu u ritmu duhovnih pjesama.

A za sve one skeptike koji tvrde da se Marija ondje nije ukazala imam samo za reći – nije bitno. Stvarno nije bitno da li se Marija ukazala, koliko ćesto se ukazuje – ono što je bitno je jedinstvo kršćana, radost, ljubav i milost Božja koja se očituje po mladima.

Vjerujem da tko god ode neće sigurno požaliti, odmor je to za dušu – a svačija duša zaslužuje odmarati se u Božjem naručju.

Sve bilo na veću slavu Božju!

 

Barbara Vrban, 9. kolovoz 2013.

 

 

 

 

 

 

 

PODIJELI