Sunce poput hostije, neopisiva radost, krunica promijenila boju…
Prije nego li napišem bilo kakav komentar pričekat ćemo izjavu Kongregacije za nauk vjere. No, ovom prigodom, mislio sam da bi ljude zanimalo čuti moju priču iz Međugorja.
Godine 1985. bio sam anglikanski svećenik koji je živio u Engleskoj kada me je skupina anglikana i katolika pozvala da posjetim Međugorje, piše Fr. Dwight Longenecker na blogu Patheos. Nisam htio ići. S obzirom da sam bivši kršćanski fundamentalist, nisam bio previše oduševljen ukazanjima Djevice Marije. Odbio sam. Oni su inzistriali. I dalje sam odbijao ići. Rekli su da će netko drugi platiti putovanje. Nisam htio ići. Nagovarali su me sve dok nisam pristao.
I tako sam otišao za vrijeme kada je Međugorje doživljavalo svoj vrhunac. Mogu samo ispričati svoja sjećanja s putovanja: Ljudi su se posvuda ispovijedali. U crkvi Sv. Jakova, u centru mjesta, misa se stalno održavala. Ljudi su stajali u redovima da vide vidioce koji su i dalje ondje živjeli, i dalje su bili adolescenti te su i dalje imali svakodnevna ukazanja.
Franjevci su snažno propovijedali. Osjećao se snažan i karizmatičan element – pohvale, štovanje glazbe te gorljive propovijedi.
Ako se dobro sjećam, vidioci bi u šest popodne otišli u susjednu sobu, malo dalje od svetišta crkve, gdje su se događala ukazanja. Cijeli bi grad počeo moliti krunicu. Molili su se i svi posjetitelji. Ukazanja bi počela u 18:20. Prestala bi oko 18:40 i ljudi bi molili posljednje otajstvo.
Na drugi dan našeg boravka ondje, sjeo sam na terasu našeg smještaja s velikom ženom imena Eleanor. Kad smo počeli moliti krunicu, podigao sam pogled, a sunce je bilo bljesak svjetla na nebu. Pogledao sam dolje prema parkiranom autu i sunce se odražavalo na autu u obliku bljeska. Eleanor i ja smo zajedno molili krunicu. Oči su mi bile zatvorene. Eleanor me u 18:20 gurnula laktom u rebra i pokazala prema gore.
Sunce je sada bilo poput diska bijele svjetlosti na nebu, poput hostije. Zatim, dok sam gledao, počelo se vrtjeti, prvo u smjeru kazaljke na satu, a potom u suprotnom smjeru. Iskre su iskakale s ruba sunca poput vatrometa. Pogledao sam prema dolje i sunce je bilo bijeli disk koji se vrtio na haubi auta. Mislim da se to ne bi dogodilo da mi se to pričinjalo, a i Eleanor je to isto vidjela. Zato me gurnula. Nisam siguran koliko je dugo trajalo, ali kada smo ispričali našim kolegama hodočasnicima, rekli su da je mnogo ljudi u gradu vidjelo taj isti fenomen.
Još nekoliko neobičnih stvari: dani koje smo proveli tamo bili su dani nevjerojatnog zajedništva. Činilo se kao da imamo višu razinu svijesti. Činilo se da volimo jedni druge nevjerovatnom ljubavlju i gotovo smo se stalno radosno smijali. Zamislite se na putovanju s jako dobrom obitelji i prijateljima i da ste cijelo vrijeme pod utjecajem ljubavi i radosti koju dijelite. Upoznali smo i hodočasnike iz cijeloga svijeta s kojima smo odmah uspostavili odnos nalik obiteljskom, i da, nova krunica koju sam ondje kupio bila je boje kositra, no kada sam stigao kući (a krunica je još uvijek bila upakirana) promijenila je boju u zlatnu.
Izvor: medjugorje-info
Preuzeto: Dnevno.hr
