Šumi, šumi, Herceg-Bosna.
Teče, teče, modra rijeka.
Sunce peče, kamen vrije,
vjetar huči, munja para.
U pustoši Herceg-groblja
mladi Fratar progovara:
”Da li će se ikad rodiť
jedan pjesnik što će sročiť
bol i patnje, teški život
majke Hercegovke? ”
I prođoše mnoga ljeta.
I padoše mnoge vojske.
Aľ ne dođe nikad pjesnik.
Tko bi mog’o patnju sročiť,
koja tiho svemir snuje;
tiho kao modra rijeka,
snažno poput munje?
Ali jednog bijelog dana
dođe Majka svijetla, bijela,
bijeloj djeci kod ovaca
u dolini Međugorja.
Zatitra nam snulo srce
od miline bijelih nāda,
podiže nas sveti vihor
u visine raskoš-vjere.
Pade zvijezda petokraka,
srp i čekić, mnogo zāla,
pade boja satan-smjeha
u dubine paklene.
Mnoge duše širom svijeta
nanovo se rodiše.
Sada znamo Majko naša
da će Hrvat vječno biti
tu u krilu Herceg-Bosne,
na obali modre rijeke.
Zdravo Majko, nado naša,
Ti nam našu patnju sročiš,
koja tiho svemir snuje;
tiho kao modra rijeka,
snažno poput munje.
Krešimir Čepo
(rođen 1950., Tihaljlna, Hercegovina)
