DOPRINOS GLAZBENOJ UMJETNOSTI
Glazbenu naobrazbu Schubert nije stekao sustavnim učenjem, već je u velikoj mjeri bio samouk. Tek nekoliko dana prije smrti zamolio je poznatoga glazbenoga teoretičara S. Sectera da ga primi kao učenika iz kontrapukta. Prvi je u nizu velikih skladatelja romantizma. U glazbenu umjetnost uvodi nove pojmove i estetske vrijednosti, stvarajući temelje novoga romantičnoga izražavanja na čijim će temeljima glazbenici toga razdoblja izgrađivati svoj stil.
Schubertovu maštu zaokupljaju misli i osjećaji različiti od glazbenika u vremenu klasike. Kao izrazitom liriku važniji mu je osjećaj od samoga razuma. Kao pjesnik prirode i ljudskih osjećaja Shubert očituje dar za psihološku karakterizaciju i realističko dočaravanje ugođaja. Izvorna i jasna melodija važan je element Schubertove glazbe. Slobodan tok melodije, pjevnost, jednostavnost i neposrednost, osigurale su joj široki krug slušatelja. Uz austrijske narodne pjesme, ponegdje se očituje utjecaj i mađarske narodne glazbe, koju je Schubert upoznao preko Hydnovih djela.
MAJSTOR SOLO-PJESME
Schubert je neobično brzo stvarao. Prema riječima Franza Liszta: «Vrijeme je za nj postajalo dvostruko dulje. Godine su se stezale u mjesece i premda rano otrgnut svojoj umjetnosti uzmogao je doživjeti zrelost svoga genija». Ne samo da je velik broj njegovih djela, već sadržavaju i obilje glazbenih misli i ideja. Schubert je veoma rano postigao veliki uspjeh u vokalnoj glazbi u prvom redu na području solo-pjesme. Svoju glazbu nadovezuje na tradiciju njemačkoga Lieda iz ranijih stoljeća, osobito berlinskoga glazbenika R. Zumsteega. Dao je konačni oblik solo-pjesme svoje zemlje, uzdigavši je do umjetničkoga vrhunca. U svom bogatom glazbenom opusu ostavio je preko šesto solo-pjesama uz klavirsku pratnju kao: «Serenada», «Ružica u gaju», ciklus «O lijepoj mlinarici», «Zimsko putovanje». Schubertov značaj nije u analizi pjesničkoga teksta već u oblikovanju pjesničkoga ugođaja u glazbeni jezik. Majstor je u dočaravanju atmosfere i opisivanju ljudskih osjećaja. Taj tip Schubertove lirike, kasnije će prihvatiti skladatelj Jochannes Brahms.
UZOR SUVREMENICIMA I ROMANTIČARIMA
Schubert je ostavio i majstorske zborove osobito muške, a njegove crkvene kompozicije na koje je najviše utjecao W. A. Mozart, ubrajaju se u red najboljih ostvarenja rane romantike. Njegove Mise u As i Es-duru najpoznatija su djela crkvene glazbe romantizma, koja pripravljaju djela Brahmsa i Brucknera. Među instrumentalnim djelima najvažnije mjesto pripada njegovim sedam simfonija, gudačkim kvartetima, klavirskim sonatama i minijaturama. Simfonije u h-molu i C-duru prva su simfonijska remek-djela rane romantike, koja su Schubertu osigurala mjesto uz najveće simfoničare u povijesti glazbe.
Schubert je bio vrstan pijanist, koji je klaviru posvetio velik dio svoga stvaranja. Za života je široj javnosti bio nepoznat, ali ubrzo nakon smrti njegova su glazbena djela i cjelokupni opus postigla veliki uspjeh. Postaje uzorom mladim suvremenicima i kasnijim romantičarima. Prema riječima Roberta Schumanna: «Premda vrijeme rađa toliko mnoštvo ljepote, ono neće više nikada donijeti jednoga Schuberta».
(Nastavlja se.)
Fra Mate Tadić
