I što lipše
Od stiska ruke,
One što te
Čuvala pod srcem.
I kad na put
Ona vječni pođe,
Stisak ruke
Njoj taj dobro dođe.
Ljudi znaju
Zaboraviti često,
Ko ih rodi
I na svit donese.
Okrenu se
Proti svoji krvi,
Misleć da svu pamet
U glavi svojoj nose.
Ali Majka
Nikad ne popušta,
I njezino srce
Do vječnosti voli.
Ali kad je
Rođeno ostavi,
Tad je jako
Virujte mi boli.
I što majka
Uraditi može,
Moliti se
Da se dite vrati.
Bar na samrt
Da joj stisne ruku,
I u zadnjem trenu
Srce će mu dati.
I što lipše
Od te stiske ruke,
One što te
Od rođenja hrani.
I kad na put
Vječni će da pođe,
Od svega će
I tad da te brani!
07.02.2018. Brat Bojan.
