Predivan naslov. U njega su utkane sve naše čežnje, naši planovi; sve što jesmo, kuda idemo , o čemu razmišljamo, kako dišemo, sve baš sve protkano je ljubavlju.Otkuda to sve u meni? Tko je to u mene stavio? I opet dolazimo do egzistencijalnih pitanja:Tko sam to ja? Odakle dolazim? Tko me to htio?Ni o čemu nisam mogla sama odlučiti.Kakva iskustva nosim iz prošlosti?Jesam li imala podršku, jesam li bila ljubljena?Onaj tko me htio on me je prvi ljubio.Ja zapravo jesam i postojim i dozvana sam u život zato što sam ljubljena.Posvijestite si : Oduvijek sam ljubljena! Čak i onda kada mi roditelji .F.I.JONES nam govori :“ Ljubav ne pokreće svijet, ona to kretanje čini vrijednim truda!“
TKO JE TAJ KOJI JE ČOVJEKA PRVI LJUBIO?
Onaj koji je stvorio čovjeka jedini „TI“, na koga se čovjek može osloniti .On je ta bezuvjetna ljubav, Bitak, Postojanje, Stvoritelj! On je uvjet čovjekova dostojanstva. U njemu čovjek nalazi smisao svega pa i sebe samoga. On čovjeka bezuvjetno ljubi jer JE TO čovjekova je vrhunska čežnja i potreba LJUBITI I BITI LJUBLJEN! I On je tu čežnju u čovjeka ugradio! On nas je prvi ljubio i ne prestaje nas ljubiti, ma što god mi učinili. Ta Ljubav je vječna i svatko od nas ima sposobnost ljubiti drugoga upravo zbog te Stvoriteljeve ljubavi. Ljubav je čežnja za ispunjenjem ,a to mogu ostvariti samo uz Onoga koji je apsolutna punina i koji osmišljava svaki trenutak moga postojanja.
Što je ljubav ? ona je čovjekova prva i posljednja potreba Ona je osnovna stvarnost čovjekove egzistencije. Mi obično mislimo da ljubiti nekoga znači imati neke osjećaje. Ne! Ljubav počinje tamo gdje osjećaji za nekoga prestaju, tada ljubiš. Tamo gdje ti je netko težak ti ga počinješ ljubiti i tu otvaraš prostor da će jednoga dana i tebe ta osoba početi ljubiti. Dostojevski kaže: „Brate ili sestro, ti mi ne možeš ništa učiniti a da te ja ne ljubim! Ja ću te uvijek voljeti bez obzira što ti meni napraviš / povrijediš me, odbaciš…i sl.)
Zato je važno znati razlikovati što ljubav jest , a što nije.Ljubiti nije isto što i biti zaljubljen ili voljeti.
Zaljubljenost je odnos koji se svodi na sviđanje i ne sviđanje i taj odnos ima svoje vrijeme trajanja jer kada ti se sve ono što te privuklo k toj osobi, prestane na njoj sviđati, nestaje i zaljubljenost, i ljubav , a možeš je početi i mrziti.
Ljubiti znači :
– Prihvatiti nekoga takvog kakav on jest
– Da ga nikada nećeš ni u mislima ni djelima povrijediti
ni osuditi
– Da se na tebe uvijek može osloniti
– Da kraj tebe može imati miran život i budućnost
Znači: da bih bila sretna i prihvaćena od drugoga, najprije moram prihvatiti sebe jer sam dragocjeno i neponovljivo biće.
Baš ja ! Voljeti sebe znači:
- Otvoriti oči za ono dobro u sebi
- Za vrijednosti u sebi
- Imati dostojanstvo
- Imati smisao
- Poštovati prirodno-moralne zakone
- Stalno rasti i razvijati se
- Otkrivati svoje talente
- Osloboditi se vezanosti
- Misliti, govoriti i raditi pozitivno
Moja originalnost stvara predispozicije za moj razvoj, a moje prihvaćanje same sebe, uz sve manjkavosti, stvara ozračje u kojem mi se druga osoba otvara i prilazi mi s potpunim povjerenjem.
To nam govori da ja kao osoba trebam drugoga jer drugi mi je ujedno i stranac i opasnost dok ga ne upoznam i ne sprijateljim se s njim.
Čovjek treba drugoga da bi imao kome poći bez drugoga čovjek je sam, zatvoren u sebe i izgubljen. Ugrožen je njegov opstanak. Tada traži razne načine kako bi ispunio i osmislio te prazne prostore : okrenuti će se k sebi, samo sažalijevati se ili postati agresivan čak se dovesti do suicida kako bi probudio nečije zanimanje za sebe.
No čovjek se negdje mora moći sakriti, naći sklonište i sigurnost .GDJE TO?Vratimo se Prvoj ljubavi. Samo Onaj koji me osmislio, koji me je htio Taj me može voljeti savršeno i bezuvjetno.
Ljubav je nesebično darivanje! Najbogatiji smo kada dajemo sebe, svoju ljubav. Pozitivnu i toplu riječ, pogled, osmjeh, nekome obrišemo suzu, pomognemo u nevolji…kada smo tu za drugoga…to je naš poziv i zadatak. Moj bližnji, moj težak susjed, odbačeni beskućnik, namrštena prodavačica, sestra ili brat u zajednici, moj suprug, supruga…sve su to lica ljubavi s kojima živimo i kojima se nesebično darujemo
Idemo se na trenutak sabrati
- Uđi u apsolutnu dobrotu, ljubav, istinu jer te oni okružuju kao zrak koji ne vidiš ali ga udišeš, a bez kojega ne možeš preživjeti
- Odluči se za ljubav, jer ona ima puno lica/ roditeljsku, prijateljsku, bračnu, dječju…/
Ljubav nije nešto što se samo po sebi razumije. Ona je rad na sebi i na međusobnim odnosima.
Nije važno da li ovdje trpiš, nije važno što moraš podnijeti, nego je samo jedno važno:
1.Voliš li čovjeka?
- Voliš li sebe
- Jesi li dovoljno pametan da vidiš da ovdje ništa ne možeš posjedovati .
OVDJE JE VAŽNO ČINITI DOBRO ČOVJEKU, VOLJETI ČOVJEKA, NIŠTA NE IMATI PROTIV NIKOGA.
Branka Patafta,prof.pedagogije
