Topli dani, miris pokošene trave i tišina večeri pozivaju nas van – u Božju katedralu pod otvorenim nebom. Ljeto nas oslobađa užurbanosti i otvara prostor za drugačiji ritam – sporiji, prisniji, dublji. U tom novom ritmu otvara se mogućnost ne samo za odmor tijela, nego i za duhovnu obnovu.
U vremenu kada mnogi traže predah, jasnoću, ili jednostavno malo tišine, Crkva nudi više od običaja i obveza. Nudi žive uzore – svetce koji su znali prepoznati Božju prisutnost u prirodi. Tri takva sveca – sveti Franjo Asiški, blaženi Charles de Foucauld i sveti Giles – svojim životima pokazuju kako ljeto može postati put prema Bogu.
Sveti Franjo Asiški – sveti brat stvorenja
Sveti Franjo je znao hodati bosonog po stijenama i travi, ne iz pokore, nego iz ljubavi. Njegova slika u društvu ptica i životinja nije romantična priča, nego izraz duboke teološke istine: svako stvorenje je odraz Stvoritelja. U svom Hvalospjevu stvorenjima naziva sunce bratom, mjesec sestrom – ne kao metaforu, već kao stvarnu pripadnost istoj Božjoj obitelji.
Franjo nas uči da priroda nije samo kulisa za molitvu, nego i sama može postati molitva – govor stvorenja koje slavi Boga. On nije tražio utočište u prirodi da bi pobjegao, nego da bi susreo.
Poticaj: Hodajte bosi po travi, pijesku ili kamenju. Udahnite duboko. Polako pročitajte Psalam 104. Otkrijte sveto u onome što je oko vas – i u vama.
Blaženi Charles de Foucauld – svetac tišine u pustinji
Charles je tražio Boga u samoći Sahare, među narodom Tuarega. Njegovo svjedočanstvo nije bilo bučno ni propovjedničko. Bio je tu – prisutan, ponizan, otvoren. Učio je jezik, dijelio kruh, slušao šutnju. Pustinja je za njega bila prostor gdje se srce otvara i gdje Bog progovara tiho, ali jasno.
U svijetu prepunom riječi, Charles nas poziva na govor šutnje – na osluškivanje Božje prisutnosti u jednostavnosti, u zoru, u pogledu drugoga čovjeka.
Poticaj: Jednog jutra ustanite prije svitanja. Izađite na balkon, livadu, obalu… Promatrajte kako se svjetlo budi. Ne govorite ništa. Samo budite s Njim.
Sveti Giles – svetac šume i tišine
Sveti Giles je izabrao šumu umjesto grada, tišinu umjesto pozornice. Povukao se ne zato što je odbacivao svijet, nego zato što je tražio dublji susret. Legenda kaže da je živio od bilja i kozjeg mlijeka, okružen životinjama i molitvom.
U vremenu u kojem nas preplavljuju slike, zvukovi i poruke, Giles nas poziva na odmak. Ne da bježimo, nego da dođemo k sebi – i Bogu.
Poticaj: Provedite deset minuta vani – bez mobitela, bez glazbe, bez fotografiranja. Samo slušajte. Možda ćete po prvi put čuti ono što ste dugo tražili.
Hodajmo s Bogom kroz ljeto
Ovi sveci nas ne pozivaju na bijeg, nego na obraćenje pogleda. Uče nas gledati svijet kao Božji dar, kao sveti prostor u kojem On prebiva i govori. Uče nas da se i ljeti možemo približiti Bogu – ne nužno kroz velika djela, nego kroz pažnju, zahvalnost i tišinu.
Dok hodamo stazama, sjedimo na klupi u parku, ili promatramo zalazak, neka naše srce ne bude samo na odmoru – nego i u molitvi.
“Zemlja je ispunjena tvojim stvorenjima, Gospode.” (Ps 104,24)
( PUT,ISTINA I ŽIVOT – 07.08.2025. )
📲 Podijeli ovaj tekst s prijateljima:
🟦 put-istina-zivot.com/ljeto-u-bozjoj-prisutnosti-svetci-i-priroda
