Pitanje:
Što vi mislite o pješačenju kilometrima pa i danima pješke u neka katolička svetišta?
Čemu toliko pješačenje pa Bogu se može čovjek pomoliti i u svojoj sobi ili crkvi?
Ima li smisla hodočastiti pješke?

Odgovor:

Poštovani,

Hodočašća su poznata svim svjetskim religijama. Ona su izraz čovjeka koji traži i teži za Bogom na mjestima gdje se Bog posebno objavljivao, gdje je darivao ljudima mogućnost da lakše osjete njegovu nazočnost ili kod posebno nadarenih osoba, koje su svojim darovima (karizmama) postajale posebnim znakom Božje slave i nazočnosti. Postoje hodočasnička mjesta koja na poseban način privlače ljude i ljudi ih posjećuju tražeći nova iskustva živoga Boga, iskustvo mira, radosti, ljubavi. Svakim hodočašćem čovjek se pokreće iz svoje svakidašnjice, rutine ostavljajući posao, obitelj, prijatelje, i polazi na put nošen čežnjom za novim susretom u nadi što prisnijeg i kvalitetnijeg doživljaja Boga.

U temelju svakog hodočašća čežnja je za Bogom ali postoje i druge motivacije za hodočašćenjem – ispunjavanje zavjeta, uslišanje molitvi i nakana itd. Postoje hodočasnička mjesta koja su nastala izravnim Božjim zahvatom u život ljudi (uglavnom marijanska mjesta povezana s ukazanjima – npr. Međugorje itd.). Hodočašće je susret Boga koji čeka i čovjeka vjere koji traži svoga Boga.

Kad se hodočasnik odluči na hodočašće Bog ga očekuje otvorena srca za sve njegove probleme, jer hodočašće je uvijek bila posebna vrsta duhovnosti koja je imala u sebi elemente i boli, patnje, iskušenja ali uvijek sretnog i punog ljubavi odgovora od Boga. Riječ hodočastiti kaže da se u ranija vremena hodočastilo samo – pješice. Hodočasnici su svojim hodom, znojem, cijelim svojim bićem častili Boga kojemu su vapili za posebne milosti. Do udaljenijih svetišta danas uglavnom hodočastimo motornim prijevozom, ali motiv  je uvijek ostao isti. A taj je da cijelim putem: molitvom, zahvaljivanjem, tjelesnim naporom pokušamo iskazati slavu Bogu za pokoru svojih grijeha, preminule, obraćenje grešnika, utjehu umirućih, pokušavamo častiti Gospodina kojemu smo se zaputili kako bismo ga otvorenoga srca sreli.

Ovo su najpoznatija svetišta u Hrvata:

Marija Bistrica – Za vrijeme gradnje župne crkve uoči blagdana Uznesenja Marijina izbio je požar u kojem je oštećena cijela unutrašnjost crkve, osim velikoga oltara i čudesnog kipa Majke Božje.

Sinj – Godine 1715. Mehmed-paša Ćelić napao je sinjsku tvrđavu. Franjevci su u tvrđavu u crkvu sv. Mihovila donijeli Gospinu sliku. Sedam stotina branitelja je odbilo predati grad Turcima, poručivši im da će ga braniti do posljednjeg. Dok su turske čete topovima rušile tvrđavu lice se Majke Božje počelo mijenjati. Pred neprijateljima se počela pojavljivati Bijela Gospođa. Zavladala je panika i Turci su pobjegli. U spomen na taj događaj svake se godina u Sinju održava viteška igra Sinjska alka.

Trsat – Trsat i Nazaret povezani su predajom o nazaretskoj kućici Svete obitelji koju su iz Nazareta u Trsat 1291. prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 1294. kada su je anđeli prenijeli u Loreto, gdje se i danas nalazi.

Međugorje – 1981. šestero djece i mladih vidjelo je lik Blažene Djevice Marije koja se predstavila kao Kraljica mira. Od tada je ovo mjesto postalo jedno od najposjećenijih Gospinih svetišta.

Hodočašće je osobita vrsta putovanja, koje nije svojstveno samo kršćanstvu. Hodočašća podrazumijevaju postojanje svetih mjesta prema kojima se ljudi, nošeni religioznim motivima i iskustvima usmjeravaju. Kršćanstvo je klanjanje u duhu i istini pa ne dogmatizira hodočašća kao religioznu obvezu, hodočasnička je praksa znatno prisutna u povijesti hrvatskoga naroda i kršćanstva uopće. Razmišljajući o kršćanskom značenju hodočašća na Sveta mjesta blaženi papa Ivan Pavao II., i sam hodočasnik, u apostolskom pismu o hodočašću u Velikom jubileju, naglašava: „Moje razmatranje stoga je upućeno Božjim ‘mjestima’, onim prostorima koje je on izabrao da se na njima među nama nastani (Iv 1,14; usp. Izl 40,34-35; 1 Kr 8,10-13), tako da omogući ljudskom biću izravniji susret sa sobom.

Svaki hodočasnik pokušava meditirati svoju nutrinu u hodu prema Božjim uputama i znakovima njegove prisutnosti. Tada osjeti mir, ispunjenje u koje se neprestano vraća, o kojem razmišlja. Slike koje su mu ostale utisnute u pamćenje tokom hodočašća podsjećaju ga na to iskustvo i pretrpljenu bol. Ono postaje dio njegove duhovne stvarnosti ona se urezuje u njegovu duhovnu memoriju. Fenomen hodočašćenja u kršćanstvu ima dugu tradiciju, a njegovi obrisi pojavljuju se u ranokršćanskim vremenima

Hodočašće je razmatrano u djelima sv. Augusti, koji je smatrao da je smisao kršćanskog života peregrinari ad Dominum. Augustinovo su razmišljanje prihvatili mnogi duhovni učenjaci. Ta su teološka promišljanja utjecala na poimanje hodočašća u kršćanskom svijetu. Hodočašće podrazumijeva život u skladu s kršćanskim moralom. Težnja vjernika-hodočasnika je da se u svakodnevnom životu što više približi uzornim životima koje su vodili kršćanski pustinjaci, askete, sveci. Budući da je riječ o duhovnom hodočašću, a izraženo je u asketizmu i odricanju to se naziva unutarnjim hodočašćem, koje su podupirali kontemplativni redovnici. Od srednjeg vijeka do danas ti su redovnici i pustinjaci u svojim samostanima uvijek primali na konak hodočasnike na proputovanjima do svetih i poznatih mjesta. Hodočašćenja u mjesta diljem Europe, Svete zemlje, gdje su čuvane moći pojedinih svetaca, bila su ponukana ponajprije osobnom pobožnošću i nakanama.

O duhovnim razlozima kod donošenja odluke o odlasku na hodočašće u sveta mjesta svjedoče različite vrste izvora: dnevnici i vodiči za hodočasnike. Osnovnu motivaciju hodočasničke pobožnosti i odlaska u sveta mjesta treba tražiti u vjerovanju hodočasnika u nadnaravne moći svetačkih relikvija te nadnaravnih ukazanja Majke božje, pa je stoga fenomen hodočašćenja uvijek bio čvrsto vezan uz kult svetaca te Marijine osobe.

Dakle, osnovni poticaj hodočašću bio je u vjerovanju da će vjernik u blizini relikvija, na mjestu Marijina ukazanja i sl. doživjeti tjelesno i duševno ozdravljenje ili ozdravljenje roditelja, djece ili prijatelja te da će zadobiti uslišanje svojih posebnih nakana i zadobivanje posebnih milosti. Tom je vjerovanju u srednjem vijeku pogodovala činjenica da gotovo ni jednu bolest kao što je kuga, nije bilo moguće medicinski izliječiti. Pri tome se, najviše vjerovalo da je izlječenje moguće samo odlaskom u kršćanska sveta mjesta, u Jeruzalem ili Rim ili na neke grobove svetaca i mučenika.

KKC govori o prvom hodočasniku koji je na Božji poziv odgovorio vjerom i krenuo (početak hodočašća) na put u nepoznato i to mu se uračunalo u pravednost:

145 Poslanica Hebrejima osobito naglašava vjeru Abrahamovu: “Vjerom, pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu; zaputi se, ne znajući kamo ide”-svojim hodom u vjeri iskazao poslušnost i slavu Bogu (Heb 11,8). Vjerom se zadrža kao stranac i hodočasnik u Obećanoj zemlji. Vjerom Sara primi mogućnost da začne obećanoga sina. Vjerom je napokon Abraham prikazao za žrtvu svoga sina jedinca. Tako i Katekizam katoličke crkve govori o prvom hodočasniku vjere kojeg je sam Bog pozvao na hodočašće da pokaže svim ljudima kako se ima častiti Boga a ujedno i slušati Boga i time postavši Ocem svih koji vjeruju.

Hodočašćenje je uvijek proces obraćenja, žudnja za intimnošću s Bogom, vapaj i molitva za svoje materijalne potrebe i zadobivanje neke posebne milosti. Prvenstveno hodočašće je uvijek bilo čudesni dar koji posjeduju samo izabrani. Ljudi vole biti u pokretu. Vjernici danas zahvaljujući suvremenim prometalima putuju daleko izvan svoje domovine u Svetu zemlju, u marijanska svetišta u Lourdes, u Fatimu, Međugorje. Zato dušobrižništvo mora u pogledu hodočašćenja imati jasne teološke pojmove i uhvatiti se u koštac s novim duhovnim izazovima. Papinsko vijeće je izdalo Dokument o hodočašćenju. Dokument teološko razmišlja o značenju hodočašćenja i daje pastoralne smjernice kako organizirati i provoditi hodočašća.

To je Dokument Papinskog vijeća za pastoral selilaca,želi duhovno osmisliti hodočašća koja dušobrižnici organiziraju povodom Velikog jubileja-Dvijetisućite godine. Želi hodočašća čvrsto povezati sa stvarnošću pokore i obraćenja: hodočašće je uvijek prilika vjerniku da se duhovno izgradi, da produbi svoj duhovni život, da počne ispočetka, Dokument je sažetak teologije hodočašćenja.

Hodočašće simbolizira iskustvo čovjeka kao putnika. Hodočašće je putovanje vjernika k svetom mjestu što ga je posvetilo očitovanje nekog božanstva u namjeri da se ondje moli i prikažu žrtve. Kao takvo ono je specifično iskustvo vjere i pojava vezana za sve religije te postoji od prapovijesti. Cilj hodočašćenja obično je postizavanje materijalnog ili duhovnog dobra koje po vjerovanju hodočasnika upravo na tom svetom mjestu on može postići. Hodočašće je po svojoj naravi obično vezano uz žrtve i odricanja, milost koju hodočasnik na svetom mjestu postiže upravo je nagrada i odgovor Boga za njegovu požrtvovnost i za pretrpljeni napor i bol za ljubav Bogu. Milosti koja se traže su vrlo različita, te idu od ozdravljenja od neke bolesti, zadobivanje materijalnog i financijskog blagoslova, zagovaranja drugih po molitvi.

Na primjeru izabranoga naroda može se vidjeti sva ljepota ali i odgovornost za hodočašća u ljubavi i vjeri u Bogu, povijest izabranoga naroda u Starome zavjetu zapravo je veličanstveno hodočašćenje na putovima milosti i vjere: te dolazak i otkriće putova milosti, izlazak iz Egipta, prolaz kroz Crveno more, putovanje kroz pustinju, ulaz u obećanu zemlju, hod u babilonsko izgnanstvo te povratak iz njega u staru domovinu. Izraelci su tri puta godišnje – za velike blagdane Pesah, Ševuot i Sukkot – hodočastili u sveti grad Jeruzalem. Izlazak iz Egipta poprimio je trajnu vrijednost. Postao je spomen, On je u narodu uvijek živ, ponavlja se u povratku iz Babilonskog sužanjstva koji Izaija opjevava kao novi izlazak koji slave Izraelci o svakoj Pashi i koji se u Knjizi Mudrosti.

Konačni je cilj takvog vjerničkog putovanja obećana zemlja. Izraelci su hodočastili u Jeruzalem, na i Sion, pjevajući radosne himne. Imali su iskustvo s Bogom kao hodočasnikom koji uvijek hoda s narodom. Bog Izraela nije vezan uz jedno određeno mjesto kao što su to bili vezani poganski bogovi, nego putuje s narodom i prisutan je na svakom mjestu, naš Bog je hodočasnički Bog, on je uvijek u pokretu. Isus se predstavlja kao “Put, Istina i Život” te utjelovljenjem i rođenjem od Djevice kreće na put svojeg naroda i cijelog čovječanstva “sjedinjujući se sa svakim čovjekom”. Isus ne samo da pokazuje put kojim treba hodati do Boga nego i sam hoda tim putem on hodočasti zemljom.

Još kao dječak on hodočasti s roditeljima u Jeruzalem. Njegovo javno djelovanje kao trajno hodočašćenje od Galileje preko Samarije do Judeje, te do Jeruzalema gdje će biti raspet. Isusovi učenici, produhovljeni i oživljeni Duhom Svetim na blagdan Duhova, kreću putovima svijeta, ulazeći tako u različite narode zemlje, idući od Jeruzalema do Rima, svugdje naviještajući Kristovo evanđelje ponukani istim hodočasničkim Duhom. Kršćanski je život predstavljen kao hodočašće prema nebeskom Jeruzalemu – Otk, hodočašće koje ima transcendentni cilj i završetak. Kršćanin je svjestan da je ovdje na zemlji “putnik”-hodočasnik i pridošlica”, njegova je “domovina na nebesima”. U IV. i u V. stoljeću u Crkvi se pojavljuje monaški pokret.

Pobožni ljudi odlaze u pustinju i ondje razmatraju iskustvo Abrahama, pridošlice i stranca, lik Mojsija koji narod izvodi iz Egipta i vodi ga u obećanu zemlju te lik Ilije koji na Karmelu susreće Boga. U to doba kreću Jeronim i njegove u Svetu zemlju. Nastanjuju se u Betlehemu, blizu špilje rođenja Isusova. Podižu samostane u Siriji, u Kapadociji, u Tebaidi, u Egiptu. Jeronim i drugi sveti Oci pozivaju kršćane na hodočašće na sveta mjesta ali i upozoravaju na pretjerivanja. Crkveni oci tako upozoravaju hodočasnika da je “pravo hodočašće ono koje vodi vjernika od fizičke do duhovne stvarnosti, od života u tijelu do života u Gospodinu, a ne odlazak iz Kapadocije u Palestinu.” Sv. Augustin savjetuje: “Uđi u sama sebe: istina prebiva u čovjekovu srcu. I nađi samoga sebe!” I sv. Jeronim upozorava od formalnog shvaćanja hodočašćenja.

U XIII. stoljeću pojavljuje se sv. Franjo koji sa svojom braćom franjevcima kreće u Svetu zemlju, u Jeruzalem. Oni će do danas biti čuvari svetih mjesta u Palestini i izvan nje.1300 godine ustanovljeno je Društvo hodočasnika za Krista. Iste je godine u Rimu prvi puta proglašen Jubilej koji je privukao u Rim na tisuće hodočasnika. Hodočašća u Rim ponavljaju se u dugom nizu susljednih Svetih godina. Tako Rim postaje kulturnim i hodočasničkim središtem Europe. Hodočašće jest i susret s Marijom. Marijanska svetišta su povlaštena mjesta susreta s njezinim Sinom kojega nam ona daje.

Na praksi židovskog i kršćanskog hodočašćenja nadahnuo se i sam Muhamed te naredio muslimanima: “Obavite hodočašće i posjet svetim mjestima iz ljubavi prema Bogu!” . Milijuni muslimana svake godine hodočaste u Meku i u Medinu. Hodočašće je jedan od pet stupova islamske religije.

Susret s Bogom u “Šatoru sastanka”, u svetištu, jest i susret s Božjom ljubavlju. Veliki broj kršćanskih svetišta cilj su hodočašćenja i vjernika drugih religija. Ta činjenica potiče djelovanje Crkve da odgovori dijalogom.

Kad su kršćani dobili slobodu sveta su mjesta u Palestini zadobila posebnu važnost. Tako su kršćani počeli posjećivati i častiti sveta mjesta. Hodočašća u Svetu zemlju nisu prestajala sve do arapskih osvajanja, a jedan od povoda za pokretanje križarskih ratova bila je upravo želja da se ponovno omogući nesmetano hodočašćenje na Kristov grob.

Tijekom srednjeg vijeka hodočastilo se još u Rim, na grobove apostolskih prvaka Petra i Pavla pogotovo kad je bilo otežano hodočašće u Svetu zemlju. Nažalost, hodočašća mogu biti opterećena i mnogim duhovnim negativnostima. To se u prvom redu očituje u potrebi vjernika za nečim što je posebno, neredovito i senzacionalno. Takvi vjernici-hodočasnici rado žele biti svjedocima čudesa, ukazanja, pa onda odlaze upravo na takva mjesta, bez obzira na stav Crkve. Iako privatne objave ne obvezuju na vjeru, ČESTO se postavljaju obrascem kršćanskog života. Moguće je da se onda određeni broj vjernika udalji od redovitog života župske zajednice i žive samo od tih „posebnih“ stvari u svojem imaginarnom duhovnom svijetu.

Spomenuti ćemo još jednog sveca koji na poseban način uprisutnjuje stvarnost hodočašćenja a to je sv. Rok. Rokov je kršćanski odgoj bio dubok, on se nije zadovoljavao površnošću već je žrtvovao sve. Njegova je ljubav prešla u agape u anđeoske sfere ljubavi. On preuzima ideal svetih ljudi: »Peregrinari pro Christo.« Iz ljubavi prema Kristu postaje hodočasnik, čovjek koji prolazi svijetom kao zaljubljenik i hodočasnik Isusa Krista. Na svome hodočašću u Rim Sveti Rok se zaustavio u Acquapendente gdje je dvorio bolesnike u bolnici, a učinio je s Božjom pomoću i nekoliko velikih čudesnih ozdravljenja.

Daljnja postaja Rokova hodočašća bila je Cesena, te Rim. Ondje se zadržao oko tri godine. Sva su ta mjesta njegova putovanja bila ispunjena posebnom ljubavi prema bolesnicima i tako se svečevo hodočašće pretvorilo u hodočašće čiste nepatvorene ljubavi. Rokova svetost bila je potvrđena posebnim dokazom: križem, patnjom. Bez toga nikada ne može biti prave svetosti. Svetac je hodočasnik raspetoga Krista, zato mora biti dionik njegova križa i patnje. U Piacenzi se Rok razbolio od kuge. Građani su ga zbog toga prognali iz svog grada i on se osjetio osamljen kao Krist na križu. Sklonio se u jednu šumu i ondje se hranio biljem, uzdajući se samo u Boga.

Životopisci spominju da mu je svaki dan dolazio pas noseći mu komad kruha. Taj prizor po narodnoj predaji ističu mnogi slikari. Neki i danas smatraju da je pas koji donosi kruh legenda i renesansni dodatak priči. Gottardo naišavši na bolesnog Roka u šumi, upusti se s njim u razgovor. On pod njegovim utjecajem doživljava obraćenje, njegovao ga je dugo. Zadobivši zdravlje, Rok se vratio u svoj zavičaj. Iscrpljen od teške bolesti, bio je potpuno izobličen tako da ga ljudi nisu mogli prepoznati. Uhvatili su ga kao mogućeg sumnjiva tipa. U zatvoru je proveo pet godina, te mu se ponovo vraća guba te umire od nje.

Također vrijedan spomena je i život svetoga Alekseja rođenog u  rimskoj plemićkoj obitelji. On je bio mlad, bogat i lijep mladić kad je našao zaručnicu. Na sam dan vjenčanja ostavlja svoju zaručnicu i odlazi na hodočašće u najpoznatija kršćanska svetišta onog vremena. Odlučio se na taj korak iz čiste ljubavi prema Kristu. Imao je osjećaj da ga Bog potiče na takav smioni potez. Poslije punih 17 godina provedenih na hodočašćima, jedna slika Gospina izgovorila je njegovo ime.

Budući da je Aleksej htio ostati nepoznat, ukrcao se na brod koji je plovio prema njegovom domu. Po dolasku u rimsku luku uputio se svome domu kao prosjak. Otac ga nije prepoznao, ali mu je dao mjesto pod stubištem svoje kuće. Ni ostali članovi obitelji nisu ga prepoznali. On je proboravio još 17 godina pod stubištem vlastitoga doma oca svoga. Sluge njegove obitelji su ga jako vrijeđali, a roditelji i zaručnica tugovali za njim. Iz ljubavi prema Kristu on je sve to dragovoljno trpio.

Kada je umro, sva crkvena zvona u Rimu zazvonila su sama od sebe. Roditelji su ga prepoznali i još jednom ga oplakali. Kod njega su našli i jedan spis u kojem točno opisuje svoj život i svoje duhovne pustolovine na svojim hodočašćima (hodočasnički dnevnik). Život nam ovoga sveca pokazuje izvanredan put hodočašća gdje je iz ljubavi prema Kristu pješice hodočastio 17 g. te još 17 g proveo u svojoj maloj ćelijici ispod stepenica. On je bio hodočasnik ljubavi Božje jer je sve radio i crpio iz te ljubavi .

Možemo zaključiti da su Abraham i mnogi katolički sveci uzori svakom hodočasniku jer je upravo Abraham na Božji unutarnji glas krenuo na najveće hodočašće čovječanstva i postao uzor svim ljudima. Upravo je Abraham bio hodočasnik vjere jer nije htio ništa uskratiti Bogu pa ni svoga jedinorođenca Izaka, jer zapravo s vjerom je sve moguće, jer Bog voli veselog darivatelja, a što je ljepše i sretnije od Bogu darovanog od srca natopljenog znojem hodočašća. Stoga kad hodočasnik osjeti unutarnji glas i poriv da krene na put mora kao i Abraham povjerovati glasu Bojem i reći jedno veliko DA, odazvati se te se staviti na raspolaganje Božjoj providnosti, ne pitajući se za svrhovitost tog pothvata, jer možda baš na taj način postane dionikom neke nove stvarnosti, ulivene milosti ili uslišane molitvene nakane koja će mu Božja ljubav darovati po njegovoj vjeri.

Ovdje upućujemo poseban pozdrav Josipu-Jozi Kumu za njegovo nesebično zalaganje na njegovom jubilarnom trećem hodočašću u Međugorje, gdje su po njegovom svjedočanstvu zadobili mnoge milosti i uslišanja, noseći u svom srcu u Međugorje mnoge nakane napaćenih i ljubavlju žednih vjernika. U ovakvu upornost trebali bi se ugledati posebice oni  vjernici kojima treba nadahnuće da se i oni zapute na hodočašća svoje duše i vjere. Josip se vratio u Zagreb i odmara se.

 

Lijepi pozdrav

 

Kristijan Duvel,mag.theol.

 

 

 

 

 

 

PITAJTE NAS

 

 

Poštovani čitatelji i pratitelji portala,

na životnom i vjerskom putu ponekad dolazi do trenutaka kada čovjek počne sumnjati ili kada se nađe u fazi razmišljanja.Ponekad se nađemo u trenutku kada trebamo odgovor na nekakvu nejasnoću.Život je pun pitanja na koje tražimo odgovore a ponekad je odgovor teško dobiti.Mnogi se mole ali ponekad za odgovor na molitvu Bog šalje ljude koji su stručni i koji nam mogu dati odgovor na naše pitanje.Pitanja vezana za naš život,vjeru,molitvu,duhovni rast i druga područja na koja možemo dobiti odgovor možete dobiti iz ovih područja:

  1. PITANJA O KARIZMATSKOJ DUHOVNOSTI I MISTICIZMU U KRŠĆANSTVU
    Mnogi čitatelji i pratitelji portala PUT,ISTINA I ŽIVOT pohađaju karizmatske seminare i duhovne obnove a mnogi su i članovi raznih molitvenih zajednica koje prakticiraju karizmatsku duhovnost. Isto tako, mnogi se kršćani katolici, pa i oni koji to nisu, susreću s karizmatskom duhovnošću, ali mnogi nailaze na razne nejasnoće i na nepoznato kao npr. molitva u jezicima ili počivanje u duhu. Na seminarima i duhovnim obnovama događaju se obraćenja i ozdravljenja. Mnogi voditelji i organizatori dovode autobuse ljudi na seminare za ozdravljenje i obraćenje gdje je iz prve ruke moguće vidjeti reakcije mnogih koji doživljavaju ozdravljenja, oslobođenja. Mnogima nije jasno o čemu se radi. Draga braćo i sestre, ako imate kakve nejasnoće vezane za karizmatsku duhovnost, mistične pojave u kršćanstvu poput ukazanja, stigmi i drugih mističnih pojava, ako imate kakva pitanja vezana za katolička marijanska svetišta ili druga svetišta, ovdje možete postaviti vaše pitanje na koji ćete dobiti stručan i što jasniji odgovor. Vaše pitanje bit će zajedno s odgovorom objavljeno anonimno na portalu. Neka vas prati Božji blagoslov!
  2. POZNAVANJE BIBLIJE
    Koliko poznajemo Bibliju? Ovo pitanje se odnosi na sve kršćane i iako smo u Hrvtskoj u većini rimokatolici 86,28% i kršćani mnogi na žalost nikada nisu pročitali stranicu Biblije.Iako je Biblija sveta knjiga kršćana mnogi je nemaju kod kuće.Oni kršćani koji posjeduju Bibliju trebali bi u svojoj kući ili stanu Bibliju staviti na posebno i vidljivo mjesto ali osim toga Bibliju bi trebali čitati pa makar jednu stranicu na dan.Mnogi su pročitali Bibliju a mnogi su krenuli čitati Bibliju.Istina je da protestanti više čitaju Bibliju ali i više razmatraju Božju riječ ali Biblija se preporučuje i ostalim kršćanima. Čitajući Bibliju često nailazimo na mnoge nejasnoće.Mnogi od nas se trude živjeti po Božjoj riječi i mnogi od nas izgaraju za željom da čitajući Bibliju živimo u skladu s Božjom riječju kojom se nadahnjujemo čitajući Bibliju.Idemo redovno na Svetu Misu i pričest.Često se ispovijedamo,redovno se molimo i obavljamo razne pobožnosti i uz to čitamo Bibliju i razmatramo Božju riječ.Težimo k duhovnom savršenstvu i želimo naučiti živjeti u skladu s Božjom riječju.Želim razriješiti neke nejasnoće vezane za Bibliju i želim živjeti u skladu s Biblijskim naukom.Nailazim na mnoge nejasnoće i tražim odgovor.Ovdje možete naći odgovor i podjeili smo na nekoliko djelova:

    1. Primjenjivanje Biblije u svakodnevnom životu
      Trudimo se svakodnevno živjeti kršćanski i čitanjem Biblije nadahnjujemo se Duhom Svetim.Možda nismo niti svjesni da čitajući Bibliju Božja riječ nam postaje vodilja kroz život.Bez obzira uvijek postoji nekakav citat ili nešto vezano za Bibliju da nam nije jasno.Ovdje smo da pokušamo razriješiti svaku nejasnoću s toga ako vam nešto nije jasno slobodno pošaljite pitanje i mi ćemo nastojati opširno i jasno odgovoriti.
    2. Poduzetništvo po Biblijskom nauku
      Nalazimo se u vremenima kada je teško pronaći posao od kojega ćemo živjeti normalno i dostojno čovjeka.Mnogi imaju ideju i organizacijski dar od Boga darovan pa se žele posvetiti privatnom poduzetništvu.Vjernici su i žele pošteno poslovati u skladu s kršćanskom naukom.Katolik i kršćanin,poslodavac koji želi uredno državi plaćati porez i radnicima uredno isplaćivati plaću.Ponekad je to teško jer poslovni partner ne plaća dug a država šalje velike kazne od kojih se poduzeće teško oporavlja,radnicima kasni plaća.Kako poslovati pošteno u skladu s kršćanskim i Biblijskim naukom a da izbjegnemo sve poteškoće koje susrećemo u poslovanju.Vaša pitanja možete postaviti i dobit ćete opširan odgovor u najbržem mogućem roku.
  3. VJERA, POLITIKA, DRUŠTVO – PITAJTE
    Poštovani i dragi čitatelji i pratitelji portala Put, Istina i Život, svakodnevno se susrećemo s raznim političkim temama, ali se u politiku baš i ne razumijemo. Kršćani smo, i za mnoge od nas politika je prljava igra, smatramo da su političari većinom nečasni ljudi koji se politikom bave radi svojih privatnih interesa, a ne za opće dobro. Preko politike u javnost i društvo se uvukao duh razdora koji je ljude podijelio po ideološkim razmišljanjima, politika je kriva i za gospodarsku krizu, nezaposlenost, siromaštvo u društvu, egzoduse i iseljavanje mladih. Ratove je također izazvala politika. Iz tih razloga u većini slučajeva izbjegavamo politiku jer je smatramo prljavom i nečistom te nam stoga kao vjernicima tamo nije mjesto. Kad dođu izbori, svoj glas uglavnom dajemo političarima i strankama koje nemaju veze s našim kršćanskim svjetonazorom ili pak onim političarima i strankama koji se deklariraju kao vjernici ali vjera im je samo na jeziku no nije i na srcu. Osim politike, neke od zanimljivih tema usko povezanih za politiku i duhovnost su i teme o Novom poretku i tajnim društvima. Pitamo se s pravom je li politika stvarno prljava igra i smijemo li se kao kršćani baviti politikom? Mogu li političari biti vjernici koji će u politici svjedočiti vjeru i koji će raditi za opće dobro svog naroda i građana koji žive u našoj domovini? Za kakve stranke trebamo kao vjernici glasati? Mogu li vjernici političari uz Božju pomoć zaustaviti ratove, gospodarsku krizu, nezaposlenost i mogu li izgraditi bolji svijet? Imamo li pitanje vezano za Novi svjetski poredak ili o tajnim društvima kao što su masoni? Ovdje možete postavljati vaša pitanja na koja će vam odgovarati naš direktor i glavni urednik portala: prof. Zoran Sučić, univ.spec.pol.
  4. PITANJA IZ SVAKODNEVNOG ŽIVOTA
    Dragi čitatelji i pratitelji portala, mnogi od vas se sigurno nalaze u raznim životnim kušnjama ili nekim dvojbama i jako vam je teško. Možda ste djevojka i predana kršćanka koja drži do svoje vjere, molite za budućeg muža, a na put vam je stao npr. muškarac koji vam se sviđa, ali je u braku. Praktični ste vjernik, a nalazite se u dugovima i kreditima, radite na odgovornom radnom mjestu gdje na nepošten način možete doći u nekoliko minuta do novca s kojim bi vratili kredite. Bili ste u ratu, vaša žrtva i vaš altruizam je zaboravljen, niste ostvarili pravo, misli su vam crne i nalazite se u bezizlaznoj situaciji i dosta vam je svega. Potrebni su vam savjeti vezani za vaše nejasnoće i probleme s kojima se susrećete kroz život. Ako trebate savjet javite nam se i mi ćemo vam pomoći da vam uz Božju pomoć olakšamo ili pomognemo savjetom da dobijete odgovor na vaše pitanje. Pitanja i odgovore ćemo anonimno objavljivati na portalu kako bi i druge osobe sa sličnim ili istim pitanjima mogle naći odgovor. Neka vas prati Božji blagoslov! MIR I DOBRO! Pitajte nas
  5. MOLITVE I SAVJETI POTREBITIMA
    Dragi čitaoče, draga čitateljice, dragi pratioci katoličkog portala PUT,ISTINA I ŽIVOT, sp-pitanja- bez-odgovora na ovom mjestu moći ćete zamoliti za molitvu, a jednako tako dobiti i odgovore na sva ona pitanja koja vas muče. Najzanimljivija pitanja i odgovore ćemo objaviti. Ne brinite, neće biti čak niti inicijala – samo pitanje i odgovor. Molimo Vas da pitanja ne budu predugačka jer smo ograničeni s 500 znakova po poruci. Radije izbjegnite točku i zarez da više stane. Pitajte nas
  6. KUTAK ZA MLADE I NJIHOVE PROBLEME
    „Biti mlad znači vjerovati u čudo,da je i nemoguće moguće.” – Phil Bosmans
    mlađi članovi, dragi mladi, možda imate probleme koje smatrate da ih ne možete riješiti, nitko vas u vašem okruženju ne razumije, zalutali ste možda u slijepu ulicu pa ste krenuli putem ovisnosti, imate probleme s drogom, alkoholom, kockom, pornografijom. Možda imate probleme i pitanja vezane za vezu ili brak. Studirate, ali faks vam baš ne ide dobro. Završili ste srednju školu ili fakultet a trenutno ste bez posla. Nalazite se na nekim životnim prekretnicama, morate učiniti korak naprijed ali nesigurni ste u sebe. Želite osnovati svoju obitelj ali vas nešto sprječava. Blokirani ste ili ste možda osamljeni,želite svoje mjesto u društvu. Nalazite se u životnoj i duhovnoj krizi,a svjesni ste da jedino s pouzdanjem u Boga možete ići naprijed. Mladi ste katolik ili katolkinja, kršćanin i kršćanka koji svoj problem želi rješavati uz pomoć Božjih zakona. „Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmišljaj o njoj danju i noću…samo ćeš tada biti sretan i uspjet ćeš u pothvatima.” – Jošua 1,8.
    Krenuli ste putem vjere i Božjih zakona, ali opet nailazite na mnoge nejasnoće, potreban vam je savjet. Slobodno ga ovdje zatražite i dobit ćete odgovor putem emaila. Vaši upiti zajedno s odgovorom bit će anonimno objavljeni na našem portalu. Neka vas prati Božji blagoslov! Mir i dobro!
  7. KUTAK ZA OSAMLJENE MLADIĆE I DJEVOJKE
    „Nije dobro čovjeku da bude sam.” (Postanak 2,18)
    Nismo sami mnogi mladići i djevojke koji slijede put Isusa Krista imaju jednu i veliku neostvarenu želju u životu – pronaći osobu s kojom će sklopiti kršćanski brak i osnovati obitelj. Nerijetko su molitvene zajednice pune mladića i djevojaka u tridesetima, četrdesetima pa i starijih koji nisu ostvarili brak i nisu osnovali svoje obitelji, a žele to iz dubine srca. Ti mladići i djevojke se mole za nakanu da im Gospodin Isus stavi u srce odgovarajuću osobu kako bi mogli sklopiti kršćanski brak. Mnogima se to i ostvarilo, no nemali broj je i onih koji ni pored mnogih molitvi, duhovnih obnova, hodočašća nisu još uspjeli pronaći osobu za brak. Postoje mnoge životne i duhovne prepreke koje su uzrok osamljenosti i neostvarenje sakramenta braka. Uzroci mogu biti krivi odgoj, traume, gospodarska ili materijalna prepreka, bolest ili teška ovisnost. Mnoge osobe nisu spremne za brak iako se nalaze u zrelim godinama. U zadnje vrijeme po crkvama se održavaju molitve i duhovne obnove za mladiće i djevojke. Također se poslije Svete Mise sastaju u kafićima pa se druže i upoznavaju. Ako se u nekim crkvama održavaju molitve, duhovne obnove, hodočašća vezano za slobodne mladiće i djevojke, pošaljite nam obavijest kako bi objavili na portalu. Također, možete nam se javiti ako imate ideju vezanu za ovu problematiku. Sve upite, ideje ili nejasnoće javite nam pa ćemo vam temeljito odgovoriti ili dati savjet. Vaše pitanje i odgovor bit će objavljeno anonimno na portalu kako bi i drugi s istim problemom mogli pročitati odgovor i za sebe. Neka vas prati Božji blagoslov! Mir i dobro
PODIJELI