Tko smo mi i koja je naša životna uloga? Što za nas predstavlja vjera, osjećaj punoće duha ili životnu činjenicu koja prolazi pored nas? Ako vjera za nas stvarno predstavlja ispunjenje duha, znači li to da smo mi iskreni vjernici koji se odupiru iskušenjima, koje nam nadmeće ovaj izobličeni svijet?

Danas, u suvremenom svijetu, širok je pojam riječi “vjernik”. U većini slučajeva samo osobe koje slušaju Božju riječ, ali se ne poistovjećuju s njom, znaju  Božje zakone, ali ih ne žive, vjeruju u Isusa, ali ne i Isusu. Pravi pojam vjernika bio bi vjera u Isusa i vjera Isusu, svakoj Njegovoj riječi i djelu, življenje od Njegovog Kruha i odaziv na poziv da nas čeka ista sudbina kao njega. Ne tako bolna i mukotrpna, ali svakako teška i ranjiva. Cijeli život se molimo da ne padamo pod teretom križa, a Isus nam govori suprotno; “Hoće li tko sa mnom, neka se odrekne samog sebe, neka uzme svoj križ i neka ide na mnom.” Samo smo s križem Božji pobjednici. Trebamo znati biti dosljedni i odupirati se kušnjama, baš kao što se Isus odupirao onim u pustinji. Uz naklon sotoni, mogao je dobiti svo bogatstvo, slavu i moć, ali Isus je sve to imao u Bogu. Sva moć mu je bila sažeta u jednoj rečenici. “Tko blaguje Tijelo Moje i pije Krv Moju, ima život vječni.” Od prašine smo nastali, u prašini ćemo i nestati, ali stvoreni smo da dušu neokaljanu donesemo u Kraljevstvo Božje. Duša će ostati neokaljana jedino ako se odupiremo svemu zemaljskom, a težimo svemu nebeskom. Svakodnevno smo izlagani zlim silama i kušnjama koje nam se čine bezazlene i bezopasne, pa kada svjesno posustanemo pred kušnjama sotone, ne vidimo u čemu smo griješili, već mislimo da nas Bog kažnjava. Ali Bog ne kažnjava. Te kušnje možemo prilagoditi i današnjim, jer i u nama žive Adam i Eva. Mnogi ljudi danas se ne pridržavaju prometnih znakova i propisa, pa razmišljaju: “Ma hajde, što će se dogoditi ako vozim malo iznad ograničenja? Možda da prođem kroz crveno? Nema policije, nema me tko kazniti.” I nakon što vozimo malo brže i prolazimo kroz crveni, izgubimo život ili usmrtimo ostale osobe. I onda nam je Bog kriv, jer “On je tako htio”. Onda nas Bog kažnjava, jer nije bilo policije, pa nas nije imao tko upozoriti. Ali, nije Bog kriv, nego smo krivi mi što dopuštamo da jurimo kroz život i prolazimo kroz upozorenja. Krivi smo što dopuštamo da Bog prolazi pored nas i uporno mu zatvaramo vrata nutrine. Ne odoljevamo kušnjama i očekivamo životnu bajku u kojoj se neki možda i nalaze, ali zapamtite sve zemaljsko je prolazno, a sve nebesko vječno.

Stvoritelj neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga, udahnuo je u nas našu dušu i ako budemo uzimali Isusa kao hranu i piće duhovno, imat ćemo snage oduprijeti se kušnjama zla. Poslao je svoje anđele u obliku ljudi da nam pomognu u tome i budu naša čaša iz koje ćemo piti Krv Njegovu. Zato težimo i budimo drugima anđeli.

 

Ana-Nikol Šprlje

 

 

 

 

PODIJELI