Uvod: Evanđeoski socijalizam
Kršćanski socijalizam nije pokušaj da se vjera podredi ideologiji, nego da se društveni život pročisti evanđeoskom porukom. To nije socijalizam bez Boga, niti kršćanstvo bez djelovanja. To je odgovor vjernika na pitanje: “Kako možemo u svijetu graditi kraljevstvo Božje – već sada i ovdje?”
Isus Krist nije došao osnovati državu ni stranku. Došao je donijeti Kraljevstvo Božje – kraljevstvo pravednosti, ljubavi i mira. No to Kraljevstvo nije apstraktna ideja, nego poziv na djelovanje u svakodnevnom životu. Kršćanski socijalizam se upravo tu rađa: u srcu koje moli, ali i u rukama koje rade.
1. Evanđeoski korijeni socijalne pravde
Isus Krist je bio beskućnik, stranac, radnik. Rođen u štali, umro kao osuđenik. Njegov život bio je najdublji izraz solidarnosti s malenima ovoga svijeta.
„Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza… da blagovjesnikom budem siromasima… da oslobodim potlačene” (Lk 4,18)
Gospodinov navještaj nije bio privatni projekt, nego poziv zajednici. Nije rekao: „Svaki za sebe i Bog za sve“, nego:
„Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.“ (Mt 22,39)
U prvoj Crkvi vidimo socijalistički ideal u njegovu najčišćem obliku:
„Nitko nije nazivao svojim ono što je posjedovao, nego im sve bijaše zajedničko.” (Dj 4,32)
To nije bio prisilni komunizam, nego slobodno darivanje – izraz kršćanske ljubavi (agape). Pravednost utemeljena na Kristu, a ne na ideologiji.
2. Crkveni nauk o društvenoj odgovornosti
Katolička socijalna doktrina jasno ističe četiri stupa društvene pravednosti:
ljudsko dostojanstvo, zajedničko dobro, solidarnost i supsidijarnost.
Već u epohalnoj enciklici Rerum Novarum (1891.), papa Leon XIII. upozorava na izrabljivanje radnika i potrebu poštene plaće, ali i poziva poslodavce na odgovornost:
„Bog je stvorio i bogate i siromašne; ni jednima ni drugima ne bi smjelo nedostajati potrebnoga za dostojanstven život.“
Papa Ivan Pavao II. u Sollicitudo rei socialis piše da razvoj nije samo ekonomski pojam, nego moralna obveza svih koji žele živjeti istinski kršćanski. Papa Benedikt XVI. u Caritas in Veritate (2009.) podsjeća da:
„Prava ljubav ne isključuje pravednost, nego je pretpostavlja i nadilazi.“
Papa Franjo u Fratelli Tutti (2020.) najizravnije proziva kulturu odbacivanja i poziva na globalno bratstvo:
„Nitko ne može imati pravo na prekomjerni posjed dok drugi nemaju što jesti.“
To je srž kršćanskog socijalizma – solidarnost ukorijenjena u evanđelju.
3. Primjeri svetaca – svjedoci djelatne ljubavi
-
Sveti Franjo Asiški: odrekao se bogatstva, grlio gubavce, živio među siromašnima – ne zbog ideologije, nego iz ljubavi prema Kristu.
-
Sveta Majka Tereza: njezina „politika“ bila je: „Ako ne možete nahraniti stotinu ljudi, nahranite jednoga.“
-
Blaženi Alojzije Stepinac: pomagao progonjenima svih nacija i vjera, jer „Crkva ne poznaje ni rasu ni narod, nego samo ljude“.
Njihova djela nisu plod stranačke pripadnosti, nego življenja Kristove zapovijedi ljubavi.
4. Hrvatski kontekst – povijest i izazovi
U hrvatskom narodu kršćanska vjera duboko je ukorijenjena, no često se društvena pravednost zanemaruje pod krinkom „privatne vjere“.
A Krist nije privatna stvar. On je kvasac koji preobražava tijesto društva.
Kroz povijest smo imali i svećenike i laike koji su se zauzimali za pravednije društvo: od franjevaca u Bosni i Hercegovini koji su branili narod pred turskim begovima, do katoličkih aktivista koji su radili na prosvjećivanju i zaštiti seljaka i radnika.
U današnje vrijeme, Crkva u Hrvatskoj je pozvana jače progovoriti o:
-
radničkim pravima,
-
poštenoj plaći,
-
borbi protiv korupcije,
-
brizi za siromašne,
-
ekološkoj odgovornosti.
Jer socijalizam bez Boga vodi u totalitarizam. Ali kršćanstvo bez društvene odgovornosti – vodi u licemjerje.
Zaključak: Kraljevstvo Božje je i ovdje i sada
Kršćanski socijalizam ne traži revolucije, nego obraćenje srca i struktura. On traži da molimo i djelujemo, da ne ostanemo zatvoreni u crkve dok naš brat gladuje na ulici.
„Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste.“ (Mt 25,40)
Zato kršćanski socijalizam nije moda, nego potreba. Nije lijevi ni desni, nego Kristov. Nije ideologija, nego put svetosti u svijetu.
Autor: Put, Istina i Život
„Vjera bez djela je mrtva“ – sv. Jakov apostol
