Pune ti latice spasenja ružo Kristova.
Iz pupoljka ti kapka krv požrtvovna
u rane svijeta da ih cijeliva.
I moje suze padaju u tvoje miomirise,
suosjećam, a znam da sam ti ponekad
bila trnje, zaboljela te grijehom smrtnim.
Zato ti ljubav šaljem na dar,
pjesmom te pokajničkom blagoslivljam.
Euharistijska žrtvo nevina,
oprosti trnju svijeta što ti je
upleo vijenac poruge, nevjere.
Uzmi najdivnije latice naše duše
i vrati ih ruži svojoj vječno mirisnoj.
Želimo cvasti u miru i ljubavi,
u zdravlju i zahvalnosti.
Kraj potoka jeruzalemskih
širi svoje latice milo naše spasenje!
Neka se Otac nebeski Sinovoj sreći raduje!
Neka kliču u hvalospjevima svi
rajski anđeli i duše spašene;
Pobijedio je kralj slave vječne,
Onaj koji ljubav svoju kao
žrtveno Janje Božje položi za duše sirote.
Vratiše se u nježnost blagoslovljenu
oni koji su pri stvaranju bili odabrani
kao pleme Jahvino,
loza sveta ne uvenu, niti će.
Sa ljubavlju Bože milostivi,
tvoja latica ponizna Ana Emanuela,
Bilaj 17.04.2018.
