Kroz korizmu sa sv. Gašparom del Bufalom, najvećim apostolom Predagocjene Krvi

133

Na dan Pepelnice započinje korizmeno vrijeme, posebno vrijeme ispunjeno velikim milostima i traje sve do svetkovime Uskrsa. Sv. Gašpar del Bufalo, naš utemeljitelj, daje određene teme oko čega treba razmišljati tijekom toga vremena. Između ostaloga, valja razmišljati o smrti, Božjoj riječi, vjeri, molitvi, sudu, paklu, raju…

Razmišljnje o smrti ispravlja (popravlja) čovjeka – kaže sv. Gašpar u svojim Duhovnim spisima1. Ljudi si često umisle da će živjeti vječno, da nikada neće ostarjeti, da je jedino važno imati što više, da će sve svoje bogatstvo ponijeti sa sobom u grob… No, ono što je najsigurnije od svega upravo je nepobitna istina da ćemo svi umrijeti i ništa ne ćemo ponijeti sa sobom u grob. Utemeljitelj kaže da razmišljanje o smrti razum čini poniznim, a volju ispravlja. Poziva nas da tijekom korizme zastanemo i promislimo: Gdje vodi moj život? Koje je moje pravo bogatstvo? Koliko živim za sebe, a koliko za druge? Sjetimo se kako ne znamo točan broj dana našeg života na ovoj zemlji. Zato se valja poniziti pred Bogom i ispraviti svoje putove, usmjeriti svoj život prema Božjoj volji, a ne prema svojoj vlastitoj.

Tijekom korizmenog vremena imamo priliku pokazati svoju vjeru na razne načine. To je posebno vrijeme u kojem možemo rasti u vjeri, vjerskom životu, odnosno možemo rasti u svetosti – na što smo svi pozvani. Sv. Gašpar kaže: Vjera treba biti staložena u nakani, ispunjena po objektima (pobožnosti) te živa u djelima. Ako smo zaista u nešto uvjereni onda nas nitko i ništa ne može razuvjeriti. Zato u ovo vrijeme možemo još više upoznavati svoju vjeru te se u njoj još više jačati i sazrijevati. Blago onome tko ustraje u vjeri, jer će dobiti veliku nagradu na nebu! Sv. Gašpar nas potiče da svoju vjeru pokažemo po raznim djelima pobožnosti, poput: devetnica, redovitih ispovijedi, sudjelovanjem u sv. misama, živeći razne karizme i duhovnosti svojih zajednica (ako smo njihovi članovi)… Naša vjera bez djela je mrtva, kako kaže sv. Jakov u svojoj poslanici (usp. Jak 2, 26).

Nakon svega ovoga, sv. Gašpar potiče da usmjerimo svoj pogled na tri zadnje stvari: sud, pakao i raj. Ne mogu se preskočiti ove istine naše vjere, posvjedočene u Svetom pismu: za sva naša djela postoji određena plaća. Ali kakva? Što sam svojim djelima zavrijedio?

Na sudu, kaže Gašpar, događaju se tri stvari: Blista sjaj Svemoći u onome što prethodi sudu, mudrost ga prati, a u pravdi se izvršava. U vječnu smrt, pakao otići će oni koji su osuđeni od Boga, od stvorenja i od samih sebe. Kako? Jednostavno zbog svojih grijeha. Naši nas prijestupi sputavaju, osuđuju i bacaju u vječni ponor. Koliko sam svjestan svojih grijeha, pogotovo onih velikih?

No, ima načina kako doći u raj, u vječno zajedništvo s Bogom. Sv. Gašpar pokazuje kao put do raja ovim smjernicama: Tri stvari kršćanin treba raditi na zemlji: prezreti časti, pobijediti samog sebe i nenavezivati se na kratkotrajna dobra. Svemu tome, naglašava on, nadodaje se osam blaženstava iz Matejevog evanđelja (usp. Mt 5). Tako živi istinski kršćanin, to su stepenice za raj! Ima nade! Blago onome tko ide ovim putem! Blago onome tko se barem malo trudi usavršavati se u ovim stvarima, jer ga sigurno čeka nagrada. Pokušajmo spojiti smjernice blaženstava koje nam je Gospodin ostavio i povežimo ih s uputama sv. Gašpara – tako ćemo dobiti korisne savjete kako proživjeti ovo korizmeno vrijeme te biti nagrađeni obilnim božanskim milostima. Nenavezanost na kratkotrajna (zemaljska) dobra, uz preziranje časti i pobjede nad samim sobom, bit će nadoknađena (nagrađena) posjedom nebeskih dobara… vječnim dobrima… vječnom slavom… – kaže sv. Gašpar.

Izvor: http://www.cpps.hr/

PODIJELI