Ni danas to ne mogu do kraja objasniti, ali mogu opisati. Krenula sam sa suzama, već u autobusu tijekom desetosatnog putovanja. Molitva, molitva, bez umora i spavanja, sa suzama. Kako mi mali ljudi ne znamo živjeti našu vjeru, kako ne živimo dušom, ljubavlju prema Bogu, prema bližnjima, samo gledamo materijalizam, kako nismo ni svjesni koliko puta dnevno sagriješimo. Prvi dan bili smo na Križevcu, bilo je svjedočanstava, suza, boli, ali unutarnjeg mira.
Dogodile su mi se čudne stvari, da sam ostala sama, bez garderobe, što se kasnije sve sredilo, možda splet okolnosti, a možda i ne. Obavila sam Svetu ispovijed, ali bilo je već kasno za pričest, jer je sve organizirano. I misa je završila, a nas je bilo previše na ispovijedi, ali upozoreni smo da to obavimo iduće jutro na Sv. Misi. Nakon toga klanjanje. Našla sam se među tisućama ljudi, a od naših 120 nisam vidjela nikoga. Bili sam među strancima, ali bilo je nešto predivno – pjesma, molitva, mir.
Oko 23h krenula sam na počinak, prethodno uključivši alarm za buđenje. Alarm me probudio, ustala sam , kišilo je te krenula na doručak u zgradu nasuprot one u kojem sam spavala. Sjednem na klupicu, kiša pada i pitam se – pa gdje su ti svi moji ljudi s kojima sam u autobusu, s kojima sam za stolom, nigdje nikoga, postalo mi je hladno. Vratim se po vestu i kišobran i opet natrag i opet nigdje nikoga, sjedim, čekam i mislim pa gdje su.
Niz ulicu se spušta časna sestra, pozdravim je s hvaljen Isus i upitam koliko je sati. Odgovorila mi je, ali ja od buke automobila nisam čula. I onda mi padne pogled na sat koji cijelo vrijeme imam na ruci. Prvi puta u tom mraku, i gledam, gledam, mislim si, pa ja sam luda, tamo pola četiri ujutro, odem natrag u sobu i čekam tren ustajanja drugih, poluotvorenih vrata sobe, kako ne bih zaspala. Obavimo misu, pričest, blagoslov, pa na mjesto ukazanja. O, Bože, svaka postaja, lijevanje suza, baš svaka. Na mjestu ukazanja miris, meni nepoznat, ružin, opet si mislim da haluciniram, jer sam bila prva u redu, a tamo i drugi progovore kasnije na spuštanju prema plavom križu, nanovo odnekud miris ruža, kod križa opet… Suze teku….. Tijekom desetosatnog povratka suze svako malo, nekontrolirano.
Bog vas blagoslovio……
Maja M.
