ONO KAD JE TRAŽILA SE SREĆA! – Majke su nam sreće baš najveće –

131

 

Odlazim vam ljudi
Da pronađem sreću,
Vratiti se nazad
Bez nje vam ja neću.
Pa nek traje eto
Godinu il dvi
Svjedoci ste sada
Meni ljudi svi.

Krenuo sam tako
Bosonog i sam,
Dokle ću vam stići
Neznam ni ja sam.
Išao sam tako
Nekoliko sati,
I rodi se želja
Da vam se ja vratim.

Nije ovo zame
Života mi mog,
Vratit ću se kući
Pomogo mi Bog.
A ta sreća tamo
Nek se meni javi,
Ja se vraćam kući
I svojoj baš Mami.

Jer meni je sreća
Moja draga Mati,
Pa ne želim ljudi
Da zbog mene pati.
Pružit ću joj ruke
I u zagrljaj doći,
Želja baš za srećom
Drugom će me proći.

Ostavit ću štap
I vreću što nosim,
Jer sa Majkom svojom
Ja vam se ponosim.
Ona mi je sreća
Druga mi ne treba,
I Bog dragi mili
Što s Neba me gleda!

03.10.2017. Brat Bojan.

PODIJELI