Još miriše maglovito mi jutro
Na tom našem blatnjavome putu,
Gonim krave na pašu u polje
Sa susjedom, na tu maglu ljutu.
“Bit će sunca, kad se magla digne!”
Veli ona ljuteći se na nju,
Dok još krave neumorno muču
Da će biti Sunca, to i one znaju.
Jesen već je duboko zasjela
U tom našem selu a i polju,
S maglom ona ljubi se i mazi
Svako jutro počevši u zoru.
Još se sićam te jeseni naše
Što se i danas sa maglom tom ljubi,
Preko dana od magle se rastaje
Pa nam opet toplo Sunce nudi.
Još mirišu maglovita jutra
Kao ona u ditinstvu mome,
Još me mami da izađem vani
Ta baš jesen sa maglom me zove!
07.11.2017. Brat Bojan.
