Jedna vrata previše

Priča o nekom bogatašu koji je dao napraviti veliku lijepu kuću. Pozvao je prijatelje na otvaranje. Bili su zadivljeni osim jednoga. Nakon svih pohvala o kući zaželi čuti što se to njemu ne sviđa. “Imaš jedna vrata previše kroz koja će te možda već sutra iznijeti. Zazidaj ih, da budeš potpuno siguran i sretan.”

I na našim kućama su jedna vrata previše. Izgradili smo kuće, olakšali život kojekakvim pomagalima, tehnikom koja nas u poslu zamjenjuje, osigurali smo se protiv bolesti, nevremena, koječega i svačega.

Sad možemo reći kao onaj u Evanđelju po Luki i nekim tekstovima iz Starog zavjeta: “Sad uživaj dušo moja: jedi, pij, imaš dobara za godine mnoge.” I mi svjesno zatvaramo oči pred vratima koja su otvorena. I za nas vrijede one: “Luđače, još ove noći tražit ću tvoj život!”

Svaka naša kuća ima jedna vrata previše. Znamo mi to i po onima koji su umrli, koje smo kroz ta vrata iznijeli, oni koji su nam puno značili, s nama životom povezani: otac, majka, djeca, prijatelji.

Ovih smo ih dana posjetili na grobljima, kitili samo njihove grobove jesenskim cvijećem. Cvijet je slika prolaznosti. Opet se vraćamo na svevremensku poruku Biblije: “Svako je tijelo trava, k’o cvijet poljski sva mu dražest. Sahne trava, vene cvijet, kad dan Jahvin preko njih prođe”, kako prorokova Izaija prorok.

Znamo da smo kratka vijeka, svijeća na vjetru, i njima su i nama jedna vrata bila previše.

Mi kršćani možemo i drugačije reći.

Jedna vrata premalo

Jedna su nam u život vrata premalo ako se ne držimo onoga koji je rekao prema Ivanu Evanđelisti: “Ja sam vrata”, dakako u život.

Kad sam, u ono vrijeme, prije mnogo godina, bio bogoslov, posjetili smo jednu crkvu u Koruškoj. Na romaničkom portalu Krist na prijestolju u lijevoj ruci drži knjigu na kojoj piše: “Ja sam vrata”, uokolo reljefa riječi: “Tko kroz mene ulazi primit će život.”

Tu radosnu poruku nismo, što se tiče slušanih propovijedi na televiziji i radiju, čuli. Ona je sržna i istinita.

To je poruka od koje se živi. Isus je za nas prošao kroz vrata smrti da bi nam otvorio vrata u život u uskrsnuću.

“Tko će uzići na goru Gospodnju”, pita se prorok?

Svi su pozvani. “Doći će s istoka i zapada, sjevera i juga i sjest će za stol u kraljevstvu Božjem.”

Što je sa zatvorenim vratima?

Isus i o tome govori. “Čim domaćin ustane i zatvori vrata, vi ćete, ostanete li vani, početi kucati na vrata i govoriti: ‘Gospodine, otvori nam!’ On će vam ogovoriti. Ne znam odakle ste!”

Bitka za vrata nas neće mimoići. To bi, stvarno, mi svećenici trebali naglašavati više od “limunada propovijedi” na sprovodima, gdje se puno govori, a ništa gotovo ne kaže.

Tko ostaje vani, taj je isključen

To je pakao o kojem nerado govorimo ili ne znamo što bismo. Izvan Krista u drugom životu je pravi pakao. “A tamo će biti plač i škrgut zubi…!”

Ključ vrata vječnosti ima Isus. Tko ne nosi nebo ovdje, za života u sebi, ne treba ga nakon smrti tražiti.