Mt 3,13-17
Papa Franjo jednom je prilikom izjavio da svaki dobri pastir mora mirisati na svoje ovce. Povukao sam paralelu s Isusovim krštenjem i, u konačnici, dobio sam rezultat sličan papinom. Isus je ušao u rijeku Jordan poput grješnika, koji su dolazili Ivanu na krštenje. On nema grijeha. No, svojim je ulaskom u rijeku, poput žrtvovanog jaganjca, preuzeo na sebe sve grijehe i svu ljudsku sudbinu na sebe. Zato se usuđujem simbolički reći da je po tome poprimio miris grješnika. Isus miriši na ljudski grijeh, iako sam jest bez grijeha. Njegovi su učenici prepoznali to kada se Isus družio s bludnicama i carinicima, strancima i bolesnicima. Za njega je čovjek uvijek najvažniji. On ne gleda masu, nego pojedinačno pristupa svakome. Grješnost ne briše identitet ljubljenoga djeteta. Ona je prilika za promjenu. Često ustajemo i padamo, ali neka nas to ne zbunjuje. Bilo bi ludo živjeti u grijehu pored svih milosti darovanih Božjoj djeci. Vjerujemo u Božansko milosrđe. Svjesno se odreknimo grijeha, poput svih onih, koji su dolazili kod Ivana na krštenje, i pristupimo Isusu Kristu. Kršćanski identitet je očuvan silom Duha Svetoga. Zajamčen je Očevom ljubavlju i potvrđen Isusovom krvlju Novoga saveza. Njega ne može uništiti niti jedna sila zla. Kršćanine, velik si! Još si veći kada priznaš svoj grijeh ispovjediš ga i pomiriš se s Bogom!
Kršćani smo po tome što vjerujemo u Isusa. On nam daruje potpunu slobodu i vječni život. On je Krist, to znači Mesija –pomazan Duhom Svetim. Dirljiv je trenutak Isusova krštenja. Dok ga promatramo, otvara se pred nama čitavo nebo. Nebo od toga trenutka nikad nije više zatvoreno. Ono je ponuđeno svima, bez obzira na porijeklo ili grješnu prošlost. Nebo je otvoreno poput Isusova srca probodenog kopljem kratko nakon njegove smrti. Bog u Presvetom Trojstvu je uvijek na djelu. On stalno radi, odnosno ljubi. Isus svojim nogama ulazi u rijeke. Ivan Krsti Isusa ispunjavajući pravednost Zakona. Dok se to zbiva, iz otvorenog neba silazi Duh Sveti (Ruah). U tom trenutku Duh Sveti je postao vidljiv u obliku goluba. Svi okupljeni mogli su vidjeti taj prizor i čuti Očev glas: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!“ Isus, jedinorođeni Sin Božji svojim ulaskom uz sudjelovanje Duha Svetoga posvetio je sve vode kao bi se ispunila sva proročanstva o vodi koja struji na život vječni. Rijeka Jordan podsjeća na rijeku koja je natapala rajski vrt po kojoj je bujao život svega stvorenoga, tako i ljudski život. To je ista životvorna rijeka koja je potekla, prema Ezekijelu, iz Hrama. Ona simbolizira Duha Svetoga, koji je poslan od Oca. Njim je pomazan Isus. Ti isti potoci žive vode potekli su iz Isusova boka i preplavili su cijelu Crkvu i svakoga vjernika u sakramentu krštenja. Nije bila uzaludna Isusova smrt na križu. Ona drži stalno otvoreno nebo i nudi spasenje. Iz neba silazi Duh Sveti i rađa nas za novi život. Kršćani su kristovi udovi i žive u Duhu Svetom. Duh Sveti, poput vjetra podiže bedeme Crvenog mora i tako krči novi put pred svakim tko priznaje Isusa Kristom.
Isus je poprimio miris i moje grješnosti. U moje ime javno se priznao grješnikom, kajao se za moje grijehe i Ivan ga je „oprao.“ To je vanjski znak da je u Isusu i meni Bog oprostio i izgovorio istu rečenicu koja je uklesana u njegovo i moje srce: „Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi je sva milina!“ To je jamstvo kršćanskoga identiteta, po tome znam tko sam i da me Bog voli jer sam njegovo dijete, koje se diže i pada, ali Bog to zna jer On nadilazi svaki zakon i pravednost. On nije pristran. Jednostavno miriši na moju slabost i grješnost. Sve je to nevjerojatno. Hoćemo li to ipak osvojiti u svom srcu? Zato ću često ponavljati: ja sam ljubljeno dijete. Imam Oca, koji nikada ne skida s mene svoj pogled. Ljubi me u svome Sinu Isusu Kristu, kojeg je žrtvovao poput Abrahama za mene. Po njegovoj krvi imam pristup otvorenom nebu. Vodi me Duh Sveti, koji je poljubac Oca i Sina. On je i mene pomazao u sakramentu Krštenja. Živim život, koji mi On daje. Što želim još više? Tko mi može dati više?
pater Arek Krasicki, CSSp, OSijek Hr
