Svaki dan u meni živi rat koji nisam odabrao, ali sam ga morao proći.
Zvuk granata, vrisak prijatelja, dim i krv – slike koje se ne brišu, već se vraćaju u mislima kao nemirni valovi.
Nisam heroj. Nisam se ni htio boriti. Ali bio sam tu, usred pakla, i preživio.
Ponekad, kad pokušam zaboraviti, rat me sustigne iznova – u snu, u sjećanju, u tjeskobi što pritiska srce.
Pričam o ratu jer ne znam drugačije. Jer je to dio mene, moja rana, moj križ.
Ali ne želim ostati zarobljen u prošlosti. Želim pronaći mir.
Došao sam pred Boga, tražeći utjehu i snagu.
Isuse, Ti koji si ponio teret svijeta i svake boli, pomozi mi da i ja mogu nositi svoj teret.
Daj mi snage oprostiti, sebi i drugima. Daj mi mira da noći prestanu biti borba, da rane počnu zarastati.
Vjerujem da postoji život poslije rane.
Vjerujem da je Tvoja ljubav veća od moje boli.
Hvala Ti što me slušaš. Hvala što nisi daleko kad je najteže.
( PUT,ISTINA I ŽIVOT – 03.07.2025. )
