Teška srca moram vas obavijestiti da je jučer preminuo u Zagrebu na gastroenterološkom odjelu Dječje bolnice u Klaićevoj svima dragi dječak i veliki borac Matko Bulić. Naime, dječak je već osam dana nakon rođenja obolio od nekrotizirajućeg enterokolitisa, odnosno puklo mu je debelo crijevo pa je morao na operaciju koju preživi tek dvadesetak posto djece njegove dobi, no Matko je preživio. Ugradili su mu stomu, polako se oporavljao i nakon 64 dana došao prvi put kući. U početku je imao koliko-toliko normalno djetinjstvo, jedino su njegove izlučevine prebačene na stomu.
U svom je kratkom životu dvogodišnji Matko imao 7 teških operacija i 17 narkoza, a manje zahvate roditelji više i ne broje. Bio je na odjelu dječje kirurgije na Firulama, a 04.12. 2012. Matka su odveli na hitnu operaciju koja je trajala gotovo cijelu noć. Naposljetku su liječnici rekli da su njegova crijeva u potpunom rasulu, nekrotizirana, pa, ako bi oni odstranili sve ono što nije dobro, dječak ne bi preživio. – Rekli su nam da su mali izgledi da preživi.
Ipak, hrabri je dječak preživio, a potom su uslijedile još dvije operacije. Liječnici su bili optimistični jer su ostala dva metra crijeva što je dovoljno za život. Ali, već iduće godine Matko je premješten u Kliniku za dječje bolesti Zagreb u Klaićevoj. Uslijedio je novi šok. Matku su odstranjena kompletna crijeva, odnosno ostalo mu je jedva 15 cm tankog crijeva te komadić debelog crijeva pri rektumu. Kako je došao iz Splita u jako lošem stanju, liječnici u Klaićevoj davali su mu otprilike mjesec dana života, ali rekli su da će učiniti sve da se Matko oporavi. Njegova je nova dijagnoza “sindrom kratkog crijeva” te “totalna parenteralna prehrana” o kojoj mu ovisi život. Ta prehrana traje u prosjeku 17 sati dnevno, što znači da toliko mora biti u krevetu.
Matko je trebao ići na kompliciranu operaciju u bolnici Bergamo u Italiji, gdje je, uzdajući se u Boga i pomoć dobrih ljudi, trebao dobiti novu priliku za život. Matko je trebao biti prvo dijete u Hrvatskoj koje će biti podvrgnuto tako teškoj i kompliciranoj operaciji u inozemstvu jer se takve operacije kod nas ne rade na maloj djeci.
Za odlazak u Bergamo i sam zahvat bilo je potrebno skupiti i novčana sredstva, nakon nekoliko humanitarnih akcija potrebna sretstva su skupljena, no trebalo je naći donatora za crijeva koji je trebao biti približno Matkovih godina, na žalost donator nije pronađen na vrijeme i za Matka je bilo prekasno.
U svoje ime i ime članova kršćanskog portala “Putevi milosti” upućujemo obitelji iskrenu sućut, ali i nadu u život vječni.
Molimo Te Gospodine smiluj se našem hrabrom Matku, primi ga u Kraljevstvo Nebesko. Pokoj vječni daruj mu Gospodine, i svjetlost vječna svjetlila mu, počivao u miru Gospodnjem.
Amen!
{fshare}
