Majko, hvala Ti ! Konačno Ti dođoh, da me povedeš svome Sinu. Kao i svu svoju djecu što vodiš.

Na ovom posebnom mjestu, redovi za ispovijed. Radnim danom..Dok se po svijetu, nažalost, zatvaraju crkve..Ili ako i ne zatvaraju, ispovijeda se malo tko, teško i naći svećenike..Sve mrtvo, i sve je tiše i tiše. Ovdje ljudi čekaju satima. To je Majčin dar nama .

U tim redovima grešnih, ranjenih, a željnih povratka Tvome sinu, stajala sam danas i ja. I kao i uvijek, došla Vam praznih ruku,a vraćam se opravdana, utješena, s radošću u srcu.

Gorčinu je zamijenila sućut. Okrivljavanje je zamijenjeno ljubavlju. Oprost i mir darovani, i taj nezasluženi dar tjera da se to poželi svima.

Pogledaš sebe i sve oko sebe sasvim drugačijim očima. Slabi smo, grešni smo..ali On nas bas takve voli i za baš takve je svoju svetu Krv prolio.

Tvoja je želja Majko, da ponesemo svuda poruku, da je ispovijed najveće čudo na svijetu. Oprošteno ti je, idi u miru. Zar se mogu čuti ljepše riječi. Zar ima jačega lijeka svim psihičkim bolestima, mržnjama, sukobima..

Rečeno Ti je Majko, Sin Tvoj bit će znak osporavan. Ti želiš da iz ovog mjesta ljudi ponesu žar u svoje živote, svoju svakodnevnicu. Ti želiš da sve ispovjedaonice svijeta budu premale za one koji žele pomiriti se s Bogom. Ti želiš da svjetske katedrale ne budu turističke atrakcije, već mjesta gdje će dolaziti ljudi puni ljubavi i poštovanja za Euharistiju. Ti želiš da njihove zidine ožive žamorom djece koju obitelji kojima je tvoj Sin na prvome mjestu, dovode na svetu misu. Ti vraćaš svoju djecu Svetom Pismu. I uvijek govoriš, ja sam ovdje došla da vas dovedem svome Sinu..

Hvala Ti, Majko!

Marijana Perković

PODIJELI