Natpis
1
1 Riječ Jahvina koja dođe Hošei, sinu Beerijevu, u dane Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih, u dane Jeroboama, sina Joaševa, kralja izraelskog.
I. HOŠEINA ŽENIDBA I NJEZINO SIMBOLIČKO ZNAČENJE
Hošea se ženi i dobiva djecu
2 Početak riječi Jahvinih Hošei. Jahve reče Hošei: “Idi, oženi se bludnicom i izrodi djecu bludničku, jer se zemlja bludu odala, odmetnuvši se od Jahve!”
3 I on ode, uze Gomeru, kćer Diblajimovu, koja zače i rodi mu sina.
4 Jahve mu reče: “Nadjeni mu ime Jizreel, jer još samo malo i kaznit ću pokolje jizreelske na domu Jehuovu i dokončat ću kraljevstvo doma Izraelova. 5 I u taj dan slomit ću luk Izraelov u Dolini jizreelskoj.”
6 I ona opet zače i rodi kćer. I reče mu Jahve: “Nadjeni joj ime Nemila, jer mi odsad neće biti mila kuća Izraelova, od nje ću se povući; 7 a omiljet će mi kuća Judina, spasit ću je Jahvom, Bogom njihovim, a neću je spasiti lukom, mačem ni kopljem, ni konjima ni konjanicima.”
8 Kad odoji Nemilu, zače opet i rodi sina. 9 I reče Jahve: “Nadjeni mu ime Ne-narod-moj, jer više niste narod moj i ja vama nisam više Onaj koji jest.”
Budućnost Izraela
2
1 “A djece Izraelove bit će brojem
k’o pijeska u moru
što se izmjerit’ ne može ni izbrojit’.
Umjesto da im govore: ‘Vi niste moj narod,’
zvat će ih: ‘Sinovi Boga živoga.’
2 Ujedinit će se sinovi Judini i sinovi Izraelovi,
postavit će sebi jednoga glavara
i otići će iz zemlje;
jer velik će biti dan jizreelski.
3 Recite braći svojoj: ‘Narode moj,’
sestrama svojim: ‘Mila.’
Jahve i njegova nevjerna žena
4 Podignite tužbu, podignite, protiv majke svoje,
jer ona mi nije više žena,
a ja joj muž više nisam.
Nek’ odbaci od sebe bludničenja
i preljube izmeđ’ svojih dojki,
5 da je golu ne svučem
te učinim da bude k’o na dan rođenja;
da je ne obratim u pustinju,
da je u zemlju suhu ne obratim
i žeđu ne umorim.
6 Ja joj djece neću milovati,
jer djeca su to bludnička.
7 Da, bludu se odala mati njihova,
sramotila se ona koja ih zače.
Da, rekla je: ‘Trčat ću za svojim milosnicima,
za njima koji mi daju kruh moj i vodu,
vunu moju i lan, ulje i piće moje.’
8 Stoga ću put joj trnjem zagraditi,
zidom opkoliti, da ne nađe više svojih staza.
9 I trčat će za milosnicima, ali ih stići neće,
tražit će ih, al’ ih neće pronaći.
Tada će reći: ‘Idem se vratiti prvome mužu,
jer sretnija bijah prije nego sada.’
10 I ona nije razumjela da joj ja davah
i žito i mošt i ulje,
da je ja obasipah srebrom i zlatom
od kojega načiniše baale.
11 Stoga ću uzeti natrag svoje žito u svoje vrijeme
i svoj mošt u pravi čas;
oduzet ću svoju vunu i svoj lan
kojima je imala pokriti golotinju svoju;
12 sad ću joj otkriti sramotu na oči njenih milosnika,
i nitko je iz moje neće izbaviti ruke.
13 Učinit ću kraj svim njenim veseljima,
svetkovinama, mlađacima, subotama
i svim blagdanima njezinim.
14 Opustošit ću joj čokote i smokve za koje je govorila:
‘To je plaća što mi je dadoše moji milosnici.’
Obratit ću ih u šikarje,
i životinje će ih poljske obrstiti.
15 Kaznit ću je za dane Baalove
kojima je kad palila,
kitila se grivnom i kolajnom
i trčala za svojim milosnicima;
a mene je zaboravljala –
riječ je Jahvina.
16 Stoga ću je, evo, primamiti,
odvesti je u pustinju
i njenu progovorit’ srcu.
17 I vratit ću joj ondje njene vinograde,
i od Doline ću akorske učiniti vrata nade.
Ondje će mi odgovarat’ ona kao u dane svoje mladosti,
kao u vrijeme kada je izišla iz Egipta.
18 U onaj dan – riječ je Jahvina –
ti ćeš me zvati: ‘Mužu moj’,
a nećeš me više zvati: ‘Moj Baale.’
19 Uklonit ću joj iz usta imena baalska
i neće im više ime spominjati.
20 U onaj dan, učinit ću za njih savez
sa životinjama u polju,
sa pticama nebeskim
i gmazovima zemskim;
luk, mač i boj istrijebit ću iz zemlje
da mirno u njoj počiva.
21 Zaručit ću te sebi dovijeka;
zaručit ću te u pravdi i u pravu,
u nježnosti i u ljubavi;
22 zaručit ću te sebi u vjernosti
i ti ćeš spoznati Jahvu.
23 U onaj dan – riječ je Jahvina –
odazvat ću se nebesima,
a ona će se zemlji odazvati;
24 zemlja će se odazvati žitu, moštu i ulju,
a oni će se odazvati Jizreelu.
25 I posijat ću ga u zemlji,
zamilovat ću Nemilu,
Ne-narodu mom reći ću: ‘Ti si narod moj!’
a on će reći: ‘Bože moj!'”
Hošea prihvaća nevjernicu i stavlja je na kušnju
3
1 Potom mi Jahve reče: “Idi opet, ljubi ženu koja drugog ljubi i čini preljub, kao što Jahve ljubi djecu Izraelovu dok se oni k drugim bogovima okreću i žude za kolačima od grožđa.” 2 Ja je tad kupih za petnaest srebrnika, za homer i letek ječma, 3 i rekoh joj: “Za mnogo dana ostat ćeš mi povučena, nećeš se odavati bludu ni podavati nikojem čovjeku, a ni ja neću k tebi prilaziti.”
4 Jer mnogo će dana sinovi Izraelovi ostati bez kralja i bez kneza, bez žrtve i bez stupa, bez oplećka i bez kumira. 5 Poslije toga, sinovi će se Izraelovi vratiti; tražit će Jahvu, Boga svoga, i Davida, svoga kralja; sa strahom će pristupiti k Jahvi i k njegovim dobrima, na kraju dana.
II. ZLOČINI IZRAELOVI I KAZNA
Opća iskvarenost
4
1 Čujte riječ Jahvinu, sinovi Izraelovi,
jer Jahve se parbi sa stanovnicima zemlje.
2 Nema više vjernosti, nema ljubavi,
nema znanja Božjega u zemlji,
već proklinjanje i laž, ubijanje i krađa,
preljub i nasilje,
jedna krv drugu stiže.
3 Stoga tuguje zemlja i ginu svi stanovnici
s poljskim zvijerima i pticama nebeskim
te ugibaju i ribe u moru.
Protiv svećenikâ
4 Ipak neka se nitko ne parbi, neka nitko ne kori!
Ali s tobom se moram parbiti, svećeniče.
5 Danju ti posrćeš,
a noću s tobom posrće i prorok;
pogubit ću mater tvoju.
6 Moj narod gine: nema znanja;
jer si ti znanje odbacio,
i ja odbacujem tebe iz svećenstva svoga;
jer si Zakon svoga Boga zaboravio,
i ja ću tvoje zaboraviti sinove.
7 Što ih je više bivalo, više su protiv mene griješili,
Slavu su svoju Sramotom zamijenili.
8 Grijesima mog naroda oni se hrane,
duša im hlepi za bezakonjem njegovim.
9 I sa svećenikom bit će k’o i s narodom;
kaznit ću ga za njegove putove
i naplatit ću mu za njegova djela.
10 Jest će, ali se nasititi neće;
bludničit će, ali se neće množiti,
jer oni su prestali štovati Jahvu –
11 blud, mošt i vino zarobiše im srce.
Idolopoklonstvo i razvrat
12 Narod moj savjet traži od drva,
palica mu njegova daje odgovore:
jer duh razvratni njih zavodi
te se od Boga svoga bludu odaju.
13 Oni žrtvuju na gorskim vrhuncima
i na bregovima pale kad,
pod hrastom, jablanom i dubom;
jer je tako lagodno pod njihovom sjenom.
I zato, odaju li se vaše kćeri bludu,
čine li preljub vaše nevjeste,
14 neću vam kazniti kćeri što bludniče
niti nevjeste vaše što preljub čine;
jer oni sami idu nasamo s bludnicama
i žrtvuju s milosnicama hramskim.
Tako, bez razuma narod u propast srlja!
Opomena Judi
15 Ako li se ti bludu odaješ, Izraele,
neka bar Juda ne griješi!
I ne idite u Gilgal,
ne penjite se u Bet Aven,
ne kunite se “živoga mi Jahve.”
Izrael, tvrdoglava junica
16 Jer poput junice tvrdoglave
Izrael tvrdoglav postade,
pa kako da ga Jahve sad pase
k’o janje na prostranoj livadi?
17 Efrajim se udružio s kumirima:
pusti ga!
18 A kad završe pijanku,
bluda se prihvaćaju,
Sramotu vole više nego Slavu svoju.
19 Vihor će ih svojim krilima stegnuti
i njihovi će ih osramotit’ žrtvenici.
Svećenici, mogućnici i kralj vode narod u propast
5
1 Poslušajte ovo, svećenici,
pazi, dome Izraelov,
dome kraljev, de posluhni,
jer vaš je sud!
Vi ste bili zamka u Mispi
i mreža napeta na Taboru.
2 Jamu su duboko iskopali prestupnici,
ali ću ih sve kazniti.
3 Poznajem ja Efrajima,
Izrael mi nije sakriven:
da, Efrajime, bludu si se odao,
okaljao si se, Izraele.
4 Ne daju im djela njihova
da se Bogu svome vrate,
jer je duh bluda među njima;
oni Jahve ne poznaju.
5 Ponos Izraelov svjedoči protiv njega;
svojom krivnjom posrnu Efrajim,
posrnut će i Juda s njim.
6 Ići će s ovcama i govedima
Jahvu tražiti
ali ga naći neće –
povukao se od njih!
7 Jahvu su iznevjerili:
rodili su kopilad;
vjetar će žarki proždrijeti
polja njihova.
Bratoubilački rat
8 Zasvirajte u rog u Gibeji,
u trublju u Rami,
uzbunite Bet Aven:
za petama su ti, Benjamine!
9 Opustošit će Efrajima u dan kazne:
među plemenima Izraelovim objavljujem
ono što je sasvim pouzdano.
10 Knezovi judejski postadoše
poput onih što razmiču međe;
na njih ću k’o vodu gnjev svoj izliti.
11 Efrajim je tlačitelj, on pravdu gazi
jer mu se svidjelo ići za ništavilom.
12 A ja ću biti poput moljca Efrajimu,
kao gnjilež kući Judinoj.
Ispraznost saveza sa strancima
13 Tad je Efrajim svoju bolest vidio,
a Juda ranu svoju;
i pođe Efrajim u Asiriju,
obrati se Juda velikome kralju;
al’ on vas neće iscijeliti
niti vam ranu vašu zaliječiti.
14 Jer k’o lav ću biti Efrajimu,
kao lavić domu Judinu;
ja, ja ću razderati i otići,
odnijet ću i nitko neće spasiti.
Jahve napušta svoj narod
15 Poći ću, vratit ću se na svoje mjesto,
dok krivnju ne priznaju
i lice moje ne potraže;
kad u nevolji budu, iskat će me.
Privremeni povratak Jahvi
6
1 “Hajde, vratimo se Jahvi!
On je razderao, on će nas iscijeliti:
on je udario, on će nam poviti rane;
2 poslije dva dana oživit će nas,
trećeg će nas dana podignuti
i mi ćemo živjeti pred njim.
3 Težimo da upoznamo Jahvu:
k’o zora pouzdan mu dolazak.
On će nam doći poput dažda jesenskog,
poput kiše proljetne što natapa zemlju.”
4 Što za tebe mogu učiniti, Efrajime?
Što za tebe mogu učiniti, Judo?
K’o oblak jutarnji ljubav je vaša,
k’o rana rosa koje nestaje.
5 Zato sam ih preko proroka sjekao
i ubijao riječima usta svojih;
al’ sud će tvoj izaći k’o svjetlost.
6 Jer ljubav mi je mila, ne žrtve,
poznavanje Boga, ne paljenice.
Izraelova prošla i sadašnja zlodjela
7 Al’ oni su kod Adama prekršili Savez
i ondje mene iznevjerili.
8 Gilead je grad zlikovački,
pun krvavih tragova.
9 Družba je svećenička
kao zasjeda razbojnička:
ubijaju na šekemskom putu;
odista, sramotu počinjaju!
10 Strahotu vidjeh u domu Izraelovu;
Efrajim se ondje bludu odaje
i skvrni se Izrael.
11 I tebi sam, Judo, žetvu odredio
kad okrenem udes naroda svoga.
7
1 Kad hoću Izraela liječiti,
otkriva se bezakonje Efrajimovo
i zloća Samarije;
prijevarom se bave oni:
tat u kuću provaljuje,
a vani napadaju razbojnici.
2 I u srcu svome oni ne kažu
da ja pamtim svu zlopakost njihovu!
Ali djela su ih njihova sad opkolila,
pred licem mojim ona stoje.
Zavjera
3 Svojom zloćom razveseljuju kralja,
a knezove podlošću svojom.
4 Svi su oni preljubnici,
kao peć su ražarena
koju pekar više ne potpaljuje
kad zamijesi tijesto pa dok ne ukisne.
5 U dan kralja našega knezovi
obolješe od žestine vina,
a on ruku pruža pijanima.
6 U zavjeri srce im se žari poput peći;
svu noć njihova jarost drijema,
ujutru se razgara k’o plam ognjeni;
7 poput peći svi se raspalili
te proždiru svoje suce.
Padoše svi njihovi kraljevi,
a nijedan od njih zazvao me nije.
Izrael se upropaštava pozivajući strance
8 Efrajim se miješa s narodima,
Efrajim je pogača što je ne prevrnuše.
9 Tuđinci proždiru snagu njegovu,
a on toga i ne zna!
Sjedine mu pobijeliše glavu,
a on toga i ne zna!
10 Naprasitost Izraelova
protiv njih samih svjedoči;
i oni se ne vraćaju Jahvi, Bogu svome,
i uza sve to oni ga ne traže!
11 Efrajim je kao golubica plaha i bez razuma;
oni pozivaju Egipat, idu u Asiriju.
12 Kamo god otišli, na njih ću razapeti svoju mrežu,
oborit ću ih kao ptice nebeske,
za njihovu ih kazniti zloću.
Nezahvalnost i kazna Izraela
13 Teško njima jer od mene odbjegoše!
Propast na njih jer se pobuniše protiv mene!
Otkupit’ ih hoću, a oni protiv mene lažu.
14 Oni me ne prizivlju iz srca
kada kukaju na svojim ležajima;
razdiru svoje lice zbog žita i mošta,
ali protiv mene se bune.
15 Dok sam im ja mišicu krijepio,
oni su zlosti smišljali protiv mene!
16 Okreću se prema ništavostima,
oni su poput varljiva luka.
Poradi razbješnjela jezika
knezovi će im od mača pasti,
bit će im to na ruglo u zemlji egipatskoj!
Uzbuna
8
1 Trublju na usta,
poput stražara na Domu Jahvinu;
jer oni moj Savez prestupiše,
otpadoše od moga Zakona.
2 Meni viču:
“Poznajemo te, Bože Izraelov.”
3 Ali je Izrael odbacio dobro,
dušman će ga progoniti.
Bezvlađe i idolopoklonstvo
4 Kraljeve su postavljali bez mene,
knezove birali bez znanja moga.
Od srebra svog i zlata načiniše sebi kumire
da budu uništeni.
5 Odbacih tvoje tele, Samarijo,
na njih se gnjev moj rasplamtio.
Dokle će ostati nečisti
sinovi Izraelovi?
6 Umjetnik ga je neki načinio,
i ono Bog nije.
Prometnut će se u komadiće tele samarijsko.
7 Posijali su vjetar, i požet će oluju;
žito im neće proklijati,
neće brašna dati;
ako ga i dade
proždrijet će ga tuđinci.
Izrael se upropaštava pozivajući strance
8 Progutan je Izrael,
evo ga među narodima
poput nevrijedne posude;
9 jer otiđoše k Asircu,
divljem magarcu što sam živi!
Efrajim obdaruje milosnike.
10 Neka ih samo obdaruje,
među narode ću ih sada razasuti:
i doskora će uzdrhtati
pod teretom kralja knezova.
Protiv grešnog bogoslužja
11 Žrtvenike je umnožio Efrajim,
za grijeh su mu oni poslužili.
12 Da mu i tisuću zakona svojih napišem,
oni ih smatraju tuđima.
13 Nek’ žrtvuju klanice što mi ih prinose,
nek’ samo jedu meso!
Jahvi se ne mile.
Odsad će se spominjati bezakonja njihova
i njihove će kazniti grijehe:
u Egipat će se oni vratiti.
Protiv raskošnih građevina
14 Izrael je zaboravio tvorca svoga
i sebi dvorove sagradio;
Juda je namnožio
gradove tvrde.
Oganj ću pustiti na gradove njegove;
vatra će mu dvorove progutati.
Nevolje izgnanstva
9
1 Ne raduj se, Izraele,
ne kliči k’o drugi narodi;
bludu se oda,
jer, ostavivši Boga svoga,
zavolio si plaću bludničku
po svim gumnima žitnim.
2 Ni gumno ni kaca neće ih hraniti,
i mlado će ih vino prevariti.
3 Neće više živjeti u zemlji Jahvinoj,
Efrajim će se vratiti u Egipat
i nečista će jela jesti u Asuru.
4 Neće više Jahvi lijevati vina,
nit’ će mu prinositi žrtve svoje;
kruh će im biti kao kruh žalosti,
i nečist će biti tko ga bude jeo;
jer njihov je kruh samo za njih,
neće ući u Dom Jahvin.
5 Što ćete činiti na dan blagdanski,
na dan svetkovine Jahvine?
6 Jer, evo gdje odoše pred pustošenjem;
prihvatit će ih Egipat, sahraniti Memfis,
srebrna im blaga kopriva će baštiniti,
šatore će njihove obrasti trnje.
Progon proroka
7 Dođoše dani kazne!
Dođoše dani odmazde!
Nek’ znade Izrael!
Lud je prorok,
nadahnuti bunca!
Zbog velikog bezakonja tvoga
i silnog buntovništva.
8 Efrajim uhodi šator prorokov,
stavljaju mu zamke po svim putovima,
odmazda je u kući Boga njegova.
9 U duboku su pali pokvarenost
kao u dane Gibeje;
spomenut će se Jahve bezakonja njihova
i grijehe će njihove kazniti.
Kazna za zločin u Baal Peoru
10 Kao grožđe u pustinji nađoh ja Izraela,
kao rani plod na smokvi vidjeh oce vaše;
oni dođoše u Baal Peor, posvetiše se sramoti
i postadoše grozote kao ljubimci njihovi.
11 Odletje poput ptice slava Efrajimova:
od rođenja, od utrobe, od začeća.
12 Ako i podignu svoje sinove,
oduzet ću ih prije dobi muževne,
da, teško njima kada ih ostavim!
13 Efrajim je k’o da gledam Tir na njivi posađen,
al’ će Efrajim djecu svoju voditi na klanje.
14 Daj im, o Jahve! A što da im dadeš?
Daj im krilo jalovo, dojke usahle.
Kazna za zločin u Gilgalu
15 U Gilgalu sva je njihova zloća,
ondje sam ih zamrzio.
Zbog njihovih djela opakih
iz kuće svoje ću ih izagnati,
voljeti ih više neću,
svi su im knezovi odmetnici.
16 Pogođen je Efrajim,
korijen mu je usahnuo;
roda neće imati.
Ako im se i rodi djece,
ubit ću im mili plod utrobe.
17 Odbacit će ih Bog moj
jer ga nisu poslušali;
i potucat će se među narodima.
Uništenje Izraelovih kumira
10
1 Bujna je loza bio Izrael,
rod bogat ona je nosila.
I što mu je više rodilo plodova,
to je više umnažao žrtvenike;
što mu je bogatija zemlja bila,
to je kićenije dizao stupove.
2 Srce je njihovo prijevarno,
okajat će to oni!
Porušit će im On žrtvenike,
polomiti stupove njihove.
3 Kazat će tada: “Mi kralja nemamo
jer se Jahve bojali nismo.
Tȁ čemu bi nam bio kralj?”
4 Riječi prosiplju,
lažno se kunu,
sklapaju saveze;
a pravo cvate k’o otrovno bilje
u brazdama polja.
5 Za tele betavensko
strepe stanovnici Samarije;
da, zbog njega tuguje narod njegov,
svećenici njegovi kukaju nad njim,
nad slavom njegovom jer je od njega prognana.
6 A njega samog odvući će u Asiriju
na dar velikome kralju.
Efrajima stid će spopasti,
crvenjet će se Izrael zbog svoje odluke.
7 Uništena je Samarija.
Njen kralj tek trunak je vodi na površju.
8 Bit će razorene sramne uzvišice,
grijeh Izraelov;
trnje će i čičak rasti
po žrtvenicima njihovim.
Tad će govoriti brdima: “Pokrijte nas!”
i bregovima: “Padnite na nas!”
Protiv Gibeje
9 Većma no u dane gibejske griješio si, Izraele!
A da se i ondje zaustaviše,
ne bi li ih zatekao rat kao bezakonike gibejske?
10 Kako mi se svidi, kaznit ću ih:
sabrat će se protiv njih narodi
da ih za dvostruko kazne bezakonje.
Prijetnje i poziv na obraćenje
11 Efrajim je junica dobro naučena
koja rado vrše;
šiju ću joj lijepu ujarmiti,
upregnut ću Efrajima.
Juda će orati,
Jakov branat’.
12 Sijte pravednost,
požet ćete ljubav;
krčite zemlje nove:
vrijeme je da Jahvu tražite
dok ne dođe
i podaždi vam pravdom.
Prijetnja ratom
13 Orali ste bezbožnost,
želi bezakonje,
jeli plod prijevare.
Pouzdao si se u kola svoja
i u mnoštvo svojih ratnika,
14 zato će se vika bojna
razlijegati tvojim gradovima
i sve će ti tvrđe biti razorene
k’o što Šalman razori Bet Arbel
u dan ratni,
kada mater smrskaše na sinovima.
15 Evo što vam Betel učini
jer ste u zlu ogrezli:
u zoru će zavijek nestati
kralja Izraelova!
Neuzvraćena očinska ljubav
11
1 Dok Izrael bijaše dijete, ja ga ljubljah,
iz Egipta dozvah sina svoga.
2 Al’ što sam ih više zvao,
sve su dalje od mene odlazili;
baalima su žrtvovali,
kadili kumirima.
3 A ja sam Efrajima hodati učio,
držeći ga za ruke njegove;
al’ oni ne spoznaše da sam se za njih brinuo.
4 Užima za ljude privlačio sam ih,
konopcima ljubavi;
bijah im k’o onaj
koji u čeljustima njihovim
žvale opušta;
nad njega se saginjah
i davah mu jesti.
5 U zemlju egipatsku on će se vratiti,
Asirac će mu kraljem biti,
jer se ne htjede vratiti k meni.
6 Mač će bješnjeti njegovim gradovima,
uništiti prijevornice njegove,
proždirat će zbog spletaka njegovih.
Ljubav je jača
7 Narod je moj sklon otpadu;
i premda ga k Višnjem dozivlju,
nitko da ga podigne.
8 Kako da te dadem, Efrajime,
kako da te predam, Izraele!
Kako da te dadem kao Admu,
da učinim s tobom kao Sebojimu?
Srce mi je uznemireno,
uzavrela mi sva utroba:
9 neću više gnjevu dati maha,
neću opet zatirati Efrajima,
jer ja sam Bog, a ne čovjek:
Svetac posred tebe –
neću više gnjevan dolaziti!
Povratak iz izgnanstva
10 Za Jahvom će ići on,
k’o lav on će rikati;
a kad zarikao bude,
sinovi će mu veselo dohrliti sa zapada;
11 k’o ptice će dohrliti iz Egipta,
k’o golubica iz zemlje asirske,
i naselit ću ih po kućama njihovim –
riječ je Jahvina.
Iskvarenost Izraelova
12
1 Opkolio me lažju Efrajim
i prijevarom Izraelov dom.
A i Juda još je nestalan
Bogu, Svecu vjernome.
2 Efrajim pase vjetar,
za vjetrom istočnim trči cio dan,
sve više je laži njegovih i nasilja.
Savez sklapaju s Asirijom,
ulje nose u Egipat.
Protiv Jakova
3 S Izraelom ima Jahve parnicu,
kaznit će Jakova prema postupcima,
vratit će mu po djelima njegovim.
4 Već u krilu materinu brata je potisnuo,
u snazi muževnoj s Bogom se borio.
5 S Anđelom se borio i nadvladao ga,
plakao je i zaklinjao ga.
Našao ga je u Betelu
i ondje mu je govorio.
6 Da, Jahve, Bog nad Vojskama,
Jahve je ime njegovo.
7 Ti se dakle Bogu svojem vrati,
čuvaj ljubav i pravednost
i u Boga se svoga uzdaj svagda!
Pohlepa i kazna Izraelova
8 U ruci je Kanaanu kriva tezulja,
on voli zakidati.
9 I reče Efrajim: “Samo sam se obogatio,
blago sam nagomilao.”
Ali ništa mu od sveg dobitka neće ostati,
jer se ogriješio bezakonjima.
Izgledi za pomirenje
10 Ja sam Jahve, Bog tvoj, sve od zemlje egipatske,
još ću ti dati da stanuješ pod šatorima
kao u dane Sastanka;
11 govorit ću prorocima,
umnožit ću viđenja
i po prorocima prispodobom učiti.
Nove prijetnje
12 Gilead je puko bezakonje,
ispraznost sama;
u Gilgali žrtvuju bikove;
zato će im oltari biti k’o hrpe kamenja
u brazdama poljskim.
Protiv Jakova i Efrajima
13 Jakov pobježe u kraj aramski,
za ženu služaše Izrael,
za ženu jednu stada čuvaše.
14 Al’ po Proroku izvede Jahve Izraela iz Egipta,
i po Proroku on ga je čuvao.
15 Pregorko ga Efrajim uvrijedi:
stoga će krv njegovu na nj svaliti,
platit će mu Gospod njegov za pogrde.
Kazna za idolopoklonstvo
13
1 Kad je Efrajim govorio, strah je zadavao,
jer bijaše on prvak u Izraelu,
al’ ogriješi se Baalom i poginu.
2 I sad još griješe oni
od srebra praveć’ sebi kipove,
kumire po svojoj mašti;
svi su oni djelo rukotvorca!
Tima – vele – žrtvujte,
ljudi neka cjelivaju teoce!
3 Zato, bit će oni kao oblak jutarnji,
kao rosa koje brzo nestaje,
kao pljeva raznesena s gumna,
kao dim što kroz otvor izlazi.
Kazna za nezahvalnost
4 A ja sam Jahve,
Bog tvoj sve od zemlje egipatske:
drugog Boga osim mene ne ljubi!
Osim mene nema spasitelja.
5 Ja te ljubljah u pustinji,
u zemlji suhoj.
6 Ja ih pasoh, i siti bijahu;
nasićenima srce se uzoholi;
i tako me zaboraviše.
7 Stoga ću im biti kao lav,
kao leopard što na putu vreba;
8 kao medvjedica kojoj ugrabiše mlade,
ja ću se na njih baciti,
rastrgat’ im grudi do srca;
k’o lav ću proždrijeti meso njihovo,
zvijeri će ih poljske rastrgati.
Konac kraljevstva
9 Uništit ću te, Izraele,
i tko će ti pomoći?
10 Tȁ gdje ti je kralj da te spasi,
gdje tvoji knezovi da te brane –
oni za koje si govorio:
“Daj mi kralja i knezove!”
11 U gnjevu svom kralja ti dadoh
i u srdžbi ti ga uzimam.
Neizbježna propast
12 Dobro se čuva bezakonje Efrajimovo,
grijeh je njegov dobro pohranjen.
13 Dođoše na nj trudovi porodiljski,
ali on je ludo čedo,
ne izlazi na vrijeme
iz utrobe materine!
14 Ja ću ih izbaviti od vlasti Podzemlja,
od smrti ću ih spasiti!
Gdje je tvoja kuga, o smrti,
gdje pomor tvoj, Podzemlje!
Samilost se sakri od mojih očiju!
15 Tako je rodan među braćom Efrajim,
ali će doći vjetar istočni,
vjetar Jahvin iz pustinje:
isušit će mu izvore, presahnuti studence,
opljačkat mu riznicu, blago odnijeti.
14
1 Ispaštat će Samarija
jer se protiv Boga svoga pobunila.
Od mača past će oni,
djecu će njihovu smrskati,
žene trudne rasporiti.
III. IZRAELOVO OBRAĆENJE I ZADOBIVANJE MILOSTI
POGLED U BUDUĆNOST
Izraelov iskren povratak Jahvi
2 Vrati se, Izraele, Jahvi Bogu svome,
jer zbog svojeg si bezakonja posrnuo.
3 Uzmite sa sobom riječi
i Jahvi se vratite.
Recite mu: “Skini sa nas bezakonje
i dobrohotno primi
da ti prinesemo plod svojih usana.
4 Asirac nas neće izbavljati
i nećemo konje više jahati
niti ćemo djelu ruku svojih
govoriti: ‘Bože naš!’ –
jer u tebe sirota milost nalazi.”
5 Iscijelit ću ih od njihova otpada,
od svega ću ih srca ljubiti;
jer gnjev se moj odvratio od njih.
6 Bit ću kao rosa Izraelu;
kao ljiljan on će cvasti,
pustit će korijen poput jablana,
7 nadaleko pružat će izdanke.
Ljepota će mu biti kao u masline,
miris poput libanonskog.
8 Opet će u mojoj sjeni boraviti,
uzgajat će svoju pšenicu,
vinograde gajit’
što će steći ime vina helbonskog.
9 Efrajime, što ti imaš još s kumirima?
Ja sam ga uslišao i pogledao.
Ja sam poput zelena čempresa:
po meni si rodan plodovima.
Završna opomena
10 Tko je mudar neka shvati ovo,
i čovjek razuman neka spozna!
Jer pravi su putovi Jahvini:
pravednici hode po njima,
grešnici na njima posrću.
// // //
