Homoseksualnost i kršćanstvo

643

 

Pitanje:

Što mislite o homoseksualcima unutar Katoličke crkve? Jesu li homoseksualci po Bibliji prihvaćeni članovi kršćanske zajednice? Vaše mišljenje o Papi Franji i sinodi o obitelji gdje se homoseksualci prihvaćaju kao normalni članovi Katoličke crkve. Hvala!

Odgovor:

Poštovani!

Hvala Vam na ovom pitanju, i zbog njegove aktualnosti potrajalo je malo više vremena da Vam odgovorim.

Prvo bi ipak malo korigirao  Vaše pitanje. Problem homoseksualizma nemaju samo katolici, već i ostali kršćani kao i nekršćani. Stoga to pitanje moramo razgledati vrlo ozbiljno da nam se ne desi, kao što kaže ona narodna, „da s izbacivanjem prljave vode ne izbacimo i dijete koje smo kupali.“

Kršćanski princip bez obzira kojoj denominaciji pripadao, trebao bi biti ljubav, pa tako i ljubav prema homoseksualcima. Ljubiti grešnika, to nikako ne znači ljubiti grijeh. Na žalost, kod nas se često događa da ljubimo grijeh, ali mrzimo grešnika. Zato je i Isus kada su mu doveli ženu uhvaćenu u preljubu rekao, „tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen.“ To znači da Isus nije bio protiv kažnjavanja grešnika, ali je to sveo na viši nivo. Suditi nekome može samo onaj tko je bez grijeha, a jedini bez grijeha je naš Gospodin Isus Krist. Stoga prepustimo sav sud Njemu.

S druge strane tu postoji opasnost da postanemo nemarni prema grijehu mog bližnjeg. Čak što više, mnogi nas tjeraju na oprost, gdje mi umjesto da praštamo grijeh, mi ga toleriramo, i na taj način postajemo nemarni prema našem bližnjem koji je grešnik. Jedino je rješenje doći Kristu sa tim problemima i Njemu ga dati.

Vratimo se homoseksualcima. Malo sam istraživao i pronašao da se homoseksualac može postati na više načina. Jedan od njih je vlastiti izbor. Drugi je pogrešan odgoj, a treći je poremećaj u organizmu sa manjkom ili viškom određenih hormona. (možda postoji i još neki) Ne bih se sada bavio ovim prvim dvjema kategorijama. Njima je jedino rješenje ozbiljno obraćenje i prihvaćanje Krista uz iskreno pokajanje za grijeh koji su počinili.

Najveći problem je problem poremećaja u organizmu, koji stvara višak ili manjak određenih hormona, te se u tom slučaju može dogoditi da se muškarac osjeća kao žensko, a žena kao muškarac. Iako medicina to ne smatra poremećajem, on to ipak je, jer homoseksualna veza nije prirodna veza, i iz takve veze nikada ne može proizići reprodukcija. Ipak smatram da takva osoba nije kriva što se takva rodila. Nije netko kriv što je rođen sa bilo kakvim poremećajem, ali je kriv ako taj poremećaj zloupotrebljava.

Osobno smatram da je homoseksualna orijentacija (pogotovo ove prve kategorije koju sam naveo) kada se prakticira, najveća sramota koju se Bogu može nanijeti. Slikom braka predstavljena je zajednica Krista i Njegove crkve, a homoseksualna zajednica u potpunosti od toga odudara. Takav čin Biblija vrlo jasno osuđuje, i čak u ta vremena se to kažnjavalo smrću. Očito je to bilo tako jer nije bilo onih koji su se rađali s takvim poremećajem. Taj poremećaj je vjerojatno kasnijeg datuma.  Biblija piše:

Ne lijegaj s muškarcem kako se liježe sa ženom! To bi bila grozota. Levitski zakonik 18,22.

Ako bi muškarac legao s muškarcem kao što se liježe sa ženom, obojica bi počinila odvratno djelo. Neka se smaknu i krv njihova neka padne na njih. Levitski zakonik 20,13.

Sveti Pavao apostol je poručio:

Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, 1. Korinćanima 6,9.

Po pitanju prakticiranja homoseksualnosti Biblija je potpuno jasna. Ona to osuđuje. S druge pak strane kao Božja djeca pokazat ćemo ljubav i prema homoseksualcima. Metnut ćemo ih u svoje molitve da ih Bog dotakne, jer je jedini On u stanju te hormone dovesti u ravnotežu. Svaki iskreni kršćanin ukoliko mu je stalo do svoje duhovnosti, čak i ako primijeti da ima homoseksualne sklonosti, jednostavno će se od njih uzdržavati i prihvatit će milost spasenja koju Krist nudi, vjerujući kako će vrlo brzo svojim dolaskom Krist uništiti sve anomalije koje je grijeh vremenom stvorio na nama i u nama.

Istovremeno kao kršćani koji ljubimo, prihvatit ćemo i homoseksualca pokazujući mu ljubav, ali istovremeno mrzeći grijeh homoseksualizma. Nećemo njega mrziti, i ono što je možda još gore, odbaciti ga i biti prema njemu ravnodušni. Krist je umro za sve ljude, i Njemu nije problem rehabilitirati i homoseksualca, jer Njegova krv u stanju je oprati sve grijehe.

Na kraju ako netko od homoseksualaca ne bude u broju spašenih, neće to biti zbog grijeha koji je činio, već zbog odbijanja milosti koju mu je Gospodin Isus Krist nudio. Njegov grijeh samo ga je udaljio od Krista.

Kada je Papa Franjo govorio o homoseksualcima i našem odnosu prema njima, pretpostavljam da je upravo na to mislio.

Neka Vas dobri Bog blagoslovi!

Zvonko

PODIJELI