Gvozdansko – ponos Hrvatske

182

Na samom početku ovog teksta uvijek iznova se upitam koliko vremena mora proći ili koliko se mora generacija izmijeniti ili, još bolje, koliko ministara instalirati, kako bi moj hrvatski narod barem počeo proučavati dičnu i slavnu hrvatsku povijest!
Isto tako ne mogu se ne zamisliti, pa i zapitati, koliko žrtvu mora još podnijeti moj narod da bi se napokon oslobodio svega onoga što ga je kroz povijest, ali, nažalost, i u sadašnjosti stigmatiziralo i ugnjetavalo. Koliko dugo mora tražiti istinu odnosno koliko vremena mora potrošiti kako bi ispravio iskrivljenu prošlost i rasvijetlio istinu o samome sebi?
Nažalost, smatram da će trebati proći generacije i generacije…
No, ne vrijedi kukati jer mi Hrvati nismo naučili kukati nego zasukati rukave i na posao…
Što je Gvozdansko?
Gdje je Gvozdansko?
Kakve veze to ima s Hrvatima?
Ukratko ću pokušati rasvijetliti ili dočarati, odnosno poučiti sve nas kako je postojalo, ali još i uvijek postoji mjesto Gvozdansko, mjesto koje je u povijesti odigralo veliku ulogu, a o kojem se jako slabo čulo, odnosno o kojem, nažalost, velika većina Hrvata i ne zna. Dragi prijatelju, to mjesto i sve vezano oko njega kao i o tadašnjim stanovnicima, Hrvatima uspješno je, nažalost, kroz zadnjih 60 godina osuđeno na memoricid! Iz turskih izvora, da, turskih, prijatelju, izvora doznajemo o neviđenoj hrabrosti i junaštvu hrvatskih branitelja u Gvozdanskom 13. siječnja 1578. U drugom svjetskom ratu ovo je mjesto bilo, nažalost, mjesto masovnog zločina nad Hrvatima 1941. i tu nije kraj. Isto se, što je još žalosnije, ponovilo i u Domovinskom ratu 1991. godine.
Ime sela, a kasnije i utvrde, dolazi od riječi ”gvozd’,’ a ima značenje šuma odnosno nalazište rudače! Gvozdansko je zrinski grad – utvrda u istoimenom selu između Gline i Dvora, utvrda koju je dao sagraditi Nikola II. Zrinski. Mjesto se spominje od 1488. godine kad je Zrinski dobio privilegiju da na tom mjestu vadi rudu srebra i olova. Kako je u to vrijeme bilo sve više i više turskih napada na naša područja, tako su se pojačavale gradnje kaštela i branič-kula koje su bile projektirane za obranu od topova. Grad – utvrda je imala palaču s ulaznom četvrtastom kulom i četiri kružne polukule na samim uglovima bedema. Ova građevina pripada među najvrijednije spomenike feudalnog razdoblja hrvatske povijesti.
Ovu hrvatsku utvrdu najprije je pokušao osvojiti zloglasni poturica Malkoč-beg 1561. i to dva puta, nakon njega isto tako dva puta pokušava je osvojiti Ferhad-beg Sokolović 1574. i 1576. godine. Srećom, sve je bilo neuspješno…
Zadnja opsada Gvozdanskog i njegovih 300 branitelja trajala je od 3. listopada 1577. do 13. siječnja 1578. Bilo im je ponuđeno da se predaju, no branitelji su to odbili i, nažalost, grad pada 13. siječnja i to kad su se jednostavno smrznuli jer je ponestalo ogrjeva, hrane, vode i streljiva. Sve je to zadivilo Ferhard-bega kad je ušao u grad i kad je vidio kako su branitelji radije izginuli nego se predali, naredio je, poštujući njihovo junaštvo, da se dovede katolički svećenik i da ih se sahrani po kršćanskom obredu.

I ovo je još jedan u nizu primjera hrabrosti Hrvata – kao čovjeka, kao branitelja i kao vjernika…

Bila im laka hrvatska zemlja…

 

Kazimir Ištuk

 

PODIJELI