Nedjelja, 12. 11. 2017.

TRIDESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU

ČITANJA:
Mudr 6,12-16; Ps 63,2-8; 1Sol 4,13-18; Mt 25,1-13

Prvo čitanje:

Mudr 6, 12-16

 Mudrost nalaze oni koji je traže.

  Čitanje Knjige Mudrosti

Mudrost je sjajna i ona ne tamni: lako je vide koji je ljube i nalaze je oni koji je traže. Ona pretječe sve koji je žude i prva im se pokazuje. Tko zorom rani njoj, taj se ne muči: nalazi je gdje sjedi kraj vrata njegovih. Jer je i sama misao na nju mudrost savršena, a tko radi nje bdi, brzo je bezbrižan. Ona hodi naokolo i traži sebi dostojne; i pojavljuje im se dobrohotno na stazama i ususret im dolazi u svakoj misli.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 63, 2-8

Pripjev:

Tebe žeđa duša moja, Gospodine, Bože moj!

 O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.

U svetištu sam tebe motrio
gledajuć ti moć i slavu.
Ljubav je tvoja bolja od života,
moje će te usne slaviti.

Tako ću te slavit za života,
u tvoje ću ime ruke dizati.
Duša će mi biti kao sala i mrsa sita,
hvalit ću te kliktavim ustima.

Na postelji se tebe spominjem,
u bdjenjima noćnim mislim na tebe.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.

Drugo čitanje:

1Sol 4, 13-18

 Bog će one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime.

 Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima

Braćo! Nećemo da budete u neznanju o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime. Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli. Jer sâm će Gospodin – na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje – sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, a zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom. Tješite se dakle uzajamno ovim riječima!

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mt 25, 1-13

 Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!

 Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo će nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja. Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ’Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ’Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ’Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’ Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ’Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ’Zaista kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!«

Riječ Gospodnja.

 

Uvod

Jedan star i bolestan čovjek prije svoje smrti pozvao je svoju ženu i rekao joj:

„Draga moja ženo. Eto već smo više od pedeset godina zajedno. Htio sam ti nešto reći prije nego što umrem.“

„Reci mi dragi!“ odgovori žena.

„Život ti je takav da jednog dana dolazi kraj. Ono što me raduje je da će Isus doći i uskrsnuti me. Tako bi volio da budeš među spašenima.“ Reče muž.

„Pa i ja dijelim tu radosnu nadu!“ odgovori žena.

„Ipak, nemoj se ljutiti na mene,“ reče muž i nastavi. „ima netko koga ću nakon uskrsnuća potražiti prije nego tebe.“

Žena zbunjeno pogleda muža ne znajući što smjera, a muž nastavi:

„Najprije ću potražiti Isusa. Njega želim prije vidjeti, jer mi je On omogućio da u grob mogu otići s blaženom nadom i povjerenjem da ču nakon njegovog drugog dolaska ustati ponovo. On mi je omogućio i blagoslovio naš brak da zajednički sretno proživimo sve ove godine. Nakon što vidim Njega potražit ću tebe. „

Mnogo puta razgovaramo o prekrasnim obećanjima koje nam je Gospodin obećao. Njegov dolazak je u Bibliji uspoređen kao svadba Jaganjčeva. To je uistinu uzbudljiva slika kojom Krist opisuje odnos između Sebe i svoje crkve.

 

Homilija

 

Brak je posebna svetinja. Na samom početku nakon stvaranja, sam Bog vjenčao je Adama i Evu i blagoslovio prvi brak. Upravo brak Bog uspoređuje sa odnosom sebe i svoje crkve. To je jedan intiman odnos koji je zasnovan na ljubavi i povjerenju.

Jednom prigodom je Isus ispričao priču o deset djevica. Ljudi koji su tu priču slušali jako su dobro razumjeli kontekst priče. Priča govori o vrlo uglednom ženiku koji dolazi po svoju nevjestu. U ovoj Isusovoj priči opisana je priprema svadbe. Pogledajmo iz tog kulturološkog pogleda kako je svadba izgledala.

U vrijeme koje Isus opisuje nije bilo električne rasvjete, već se svijetlilo sa malim svjetiljkama uljanicama. Običaj je bio da bi ženika uvijek pratile djevojke, tzv. ženikove pratilje koje su nosile upaljene uljanice i na taj način osiguravale da oko ženika uvijek bude svjetla.

Konkretno, u Isusovoj priči, za ovaj doček pripremalo se deset djevica. Biti ženikova pratilja na svadbi, bila je velika čast. Sve do jedne su s posebnom pažnjom pripremili sebe za taj trenutak. Vrlo pažljivo su izabrale haljine koje će nositi za tu prigodu. Uredile su svoju frizuru i sve ostalo što je bilo važno da dostojno izvrše povjerenu im zadaću. U toj svojoj pripremi pet, od njih deset djevica, toliko se zanijelo tom pripremom da su zaboravili jednu vrlo važnu stvar. Zaboravili su uzeti rezerve ulja da doliju u svoje svjetiljke kada se potroši ono što u njima ima.

Svjetiljke  koje bi tada nosili, bile bi najčešće glinene i njihov kapacitet je bio vrlo mali, jer su to bile  male ručne svjetiljke koje su se prenosile. Djevojke su na vrijeme došle na mjesto gdje će doći ženik po svoju nevjestu. Još jednom su pregledale jeli sve u redu. Njihove haljine bile su čiste bez ikakvih mana. Frizura im je bila uredna i sređena. Svi nakiti su bili na svom mjestu i sve je bilo savršeno. Svaka je imala svoju svjetiljku. Polako se spuštala noć. Djevojke su zapalile svoje svjetiljke, a srebrene zrake titrajućeg svjetla igrale su se po zidovima i stropovima svadbene dvorane. Svi su bili nestrpljivi. Kada li će samo doći ženik? Bilo je to pitanje koje je često silazilo s usana posjetitelja.

Inače u tim krajevima nije kulturno da neki ugledni gost dođe na vrijeme. Taj se običaj još i dan danas održao na istoku. Što je gost višeg staleža, njegovo će kašnjenje biti veće. Isusovim suvremenicima kojima je ispričao priču to nije bilo ništa neobično.

Stražar koji čuva red na ulici glasno je najavio da je prošla prva straža, što je po našem računanju prošlo devet sati. Ženik nije stizao. Umor od napornog dana i kasna noć učinili su svoje. Djevojke su sve više počele drijemati dok nisu zaspale. Svih deset djevojaka zaspalo je čekajući ženika. Očito ih nitko nije htio buditi, jer kada ženik stigne, čeka ih odgovorna i važna zadaća. Trebaju biti ženikove pratilje i osvjetljavati mu put. Negdje u ponoć netko je dotrčao i viknuo da su se djevojke probudile. „Ustajte djevojke, stiže ženik.“ Djevojke su se brzo probudile. Svaka je uzela svoju svjetiljku. S komadićem drveta očistile su stijenj kako bi svjetlost bila što veća i što mirnija. Primijetile su da su svjetiljke s uljem skoro prazne. Pet djevojaka koje su na to mislile uzele su svoje flašice i dolile ulje u svjetiljku. Ostalih pet djevojaka uhvatila je panika.

„Posudite nam ulja, jer naše svjetiljke se hoće ugasiti.“ Molile su ove djevojke.

„Ah, to baš i ne bi bilo mudro,“ rekoše ove druge djevojke.  „Ako vam damo, tada bi nestalo i vama i nama, a znaš koja bi to onda bila sramota. Najbolje bi bilo da si odete na brzinu kupiti ulja, jer će jedino tako svima biti dosta.“

Bez puno razmišljanja ove djevojke istrčaše na ulicu i potrčaše do prvog trgovca s uljem. Ovako kasno u noći imali su poteškoće da trgovca probude i nagovore ga da im proda ulje. Konačno su kupili ulje i potrčale prema svadbenoj dvorani. Došavši na mjesto, vrata su već bila zatvorena. Lupale su očajnički na vrata i molile:

„Pustite nas. Mi smo djevice pratilje koje smo zadužene da osvjetljavamo ženika.“

„Pa zašto niste dočekale ženika i išli mu u susret kao i ovih pet pratilja koje su ga dočekale,“ pitao je glas iznutra.

„Nestalo nam je ulja pa smo ga išle kupiti,“ odgovoriše ovih pet djevojaka.

„A što ranije niste kupile ulja,“ upita glas iznutra. „Sada je kasno. To bi sramotilo ženika. Kao visoki gost imao je veliko zakašnjenje, a vi ste bile nemarne i niste mislili o ulju. Ženik tvrdi da vas ne pozna.“

Djevojke su šutjele. Na ovo nisu imale odgovor. Jednoj po jednoj suze su dolazile na oči, jer su toliko bile okupirane sobom da su zaboravile onu glavnu stvar, zaboravile su uzeti rezervu ulja. Sva njihova priprema, sve uređivanje bilo je uzalud. Samo im je nedostajalo ulje za svjetiljke. Bez tog ulja sva njihova priprema bila je uzaludna.

Slika koju je Isus prikazao ovom pričom više nego ikada sliči današnjem vremenu. Svi znaci koje je Isus i apostoli naviještali ispunjavaju se pred našim očima. Više od svih dosadašnjih generacija, mi smo generacija koja može biti stvarni svjedok tih veličanstvenih događaja. Sve generacije od Isusovog uznesenja nakon Njegovog uskrsnuća s nestrpljenjem su čekale taj slavni dan Isusovog dolaska. Još je svetom Ivanu apostolu Isus obećao: Svjedok za sve ovo govori: “Da, dolazim ubrzo!” Amen! Dođi, Gospodine Isuse! Otkrivenje 22, 20. To su posljednje  riječizapisane u Bibliji u kojima je istovremeno istaknuto obećanje o Gospodnjem ponovnom povratku i čežnju onih koji ga čekaju da skoro dođe.

Isus je naglašavao važnost spremnosti za taj dan. On je govorio: “Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi. Matej 24, 42-44. Gospodin još nije došao i mi mislimo da kasni sa svojim dolaskom. Međutim sv. Petar nas upozorava zbog čega Gospodin još nije došao: Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju. 2. Petrova 3,9. Koliko god nam se činilo da Gospodnji dolazak kasni, razlog tomu smo mi. Mi još nismo spremni da ga dočekamo. Mi imamo nekih problema koji još Isusa sprječavaju da dođe po nas. Koji su to problemi?

U prispodobi o deset djevica Isus ukazuje na glavni naš problem. Kao i djevice i mi se spremamo za Gospodnji dolazak. Činimo sve kako bi ga dočekali spremni. A činimo li baš sve?

Djevice su brinule o haljinama, o ukrasima o frizuri i tko zna o čemu još. Biti pratilja ženiku, za svaku od njih je bila velika čast. Ipak očito je da su pet djevica imale različiti stav o toj važnoj ulozi. Pet mudrih djevica, kako ih Isus naziva, svoju zadaću doživljava na način da si postavljaju suštinsko pitanje, „kako ću proslaviti ženika?“ Kao odgovor na to pitanje njihova priprema je usmjerena prema Njemu. Pored toga što brinu i o svom izgledu, za njih je mnogo važnija slava ženika kojeg svojim svjetlom i nošenjem svjetiljke trebaju proslaviti. Stoga one ništa ne prepuštaju slučaju. One brinu prvenstveno o zadaći koja im je povjerena. Povjereno im je da budu ženikove pratilje i da mu svijetle kako bi on bio u centru pozornosti.  Upravo zbog toga njihov fokus je na svjetiljkama.

Za razliku od njih ovih drugih pet djevica koje Isus naziva ludim, također su se spremale za susret sa ženikom. Međutim, za razliku od njih one su brinule prvenstveno o sebi. Zadaću koja im je povjerena , doživjeli su kao prigodu osobne promidžbe. Njima je bilo važno kako će one izgledati.  Nije ni čudo što su zaboravile na tako važan detalj a to je da kapacitet ulja njihovih svjetiljki nije dovoljan za cijelu noć. Upravo zbog toga su prošle tako kako su prošle.

U kojoj smo mi grupi. Koji nam je prioritet. Jeli nam na prvom mjestu Krist, ili želimo li sebe istaknuti. Želimo li našim svjetlom istaknuti Krista ili nam ono služi za osobnu promociju. Isus je naglasio što je to svjetlost i čemu ono služi: Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima. Matej 5, 16. Mi trebamo svijetliti svojim djelima ljubavi, ali samo za to da se proslavi naš Gospodin.

Kako je to moguće postići? Što je to ulje u duhovnom životu? Sveti Petar je pred Velikim vijećem svjedočio o Isusu i tada je izjavio: Kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao. Djela 10, 38. U Ovoj Petrovoj izjavi možemo zaključiti kako je ulje ustvari Duh Sveti. Starozavjetni prorok Zaharija dao je formulu uspješnog djelovanja. On je savjetovao Zorobabelu, hebrejskom vođi koji je gradio hram.  On mi tad odgovori ovako: Evo riječi Jahvine Zerubabelu: “Ne silom niti snagom, već duhom mojim!” – riječ je Jahve nad Vojskama. Zaharija 4, 6.

Jedina snaga s kojom možemo uspjeti u duhovnom životu je koristiti silu Duha Svetog. Istina, snaga Duha Svetog je Božanska snaga i pitanje je kako tu silu možemo dobiti. Isus je sam dao formulu. Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu! Luka 11, 13. Jedini način da dobijemo Duha je da ga izmolimo od Boga.

Još uvijek ostaje otvoreno pitanje kako se pripremamo za dolazak Nebeskog ženika. Glasna vika „Evo Ženika“ već odjekuje u ušima onih koji ga čekaju. Svaki znak koji je Isus predvidio pokazuje blizinu tog slavnog dana. Što je prioritet naše pripreme za taj slavni dan? Ukoliko je to On, naš Spasitelj, tada je krajnje vrijeme da zatražimo to Ulje, Duha Svetoga kako bi bili spremni za taj slavni trenutak. Nemojmo biti zadovoljni sa stanjem u kojem jesmo. Na Gori blagoslova Isus je rekao: Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!Mt. 5,3.

Nikada nemojmo biti zadovoljni svojim duhovnim stanjem. Pričuve ulja ili Duha možemo još napraviti. Još „trgovina s uljem“ nije zatvorena. Vrlo brzo trebat ćemo krenuti u susret našem Spasitelju. Manje je važno hoće li nas ovozemaljska smrt staviti na spavanje ili ćemo živi dočekati Krista i Njegov dolazak. Sveti Pavao nas hrabri i tvrdi da oni koji ostanu živi neće preteći one koji su zaspali u Gospodinu. Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli. Taj ponoćni poklič biti će toliko snažan da će se i mrtvi buditi. Vrlo brzo krenut ćemo u susret Nebeskom Ženiku. U kakvom će stanju biti naše svjetiljke. Sada je vrijeme da se osiguramo sa pričuvama ulja. Sada je vrijeme da od Oca tražimo Duha Svetoga. Samo nas On može osposobiti i pripraviti za taj slavni dan. Sveti Pavao nadahnut tim Duhom proročki opisuje detalje tog susreta. Jer sâm će Gospodin – na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje – sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, a z atim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom. Tješite se dakle uzajamno ovim riječima!

Čini nam se da sv. Pavao poziva da ovim riječima tješimo one koji su umrli. Međutim, tim riječima trebamo tješiti jedni druge. Možda nas je zlo, teret života i ostale životne nedaće umorilo. Umorni smo od života i čeznemo da tom zlu bude kraj. Čeznemo da već naš Gospodin dođe. Nemojmo očajavati. Upravo to vrijeme čekanja treba biti vrijeme kada ćemo prikupiti pričuve ulja i biti spremni izaći u susret našem Spasitelju. Ponovit ću još jednom Isusovo obećanje zapisano na završetku Biblije: Svjedok za sve ovo govori: “Da, dolazim ubrzo!” Može li i naš odgovor na ovu Gospodinovu poruku biti isti kao i odgovor sv. Ivana apostola.  Amen! Dođi, Gospodine Isuse! Otkrivenje 22, 20. Svakako, neka to bude i naš odgovor.

Zvonko Presečan

 

PODIJELI