Mk 10, 2-16

 

 

 

 

Duhovno ujedinjenje u braku mnogima je još uvijek nepoznanica. Brak je nešto tako uobičajno i rašireno u ljudskom životu, a istovremeno obavijeno tajnom. Kako je moguće razumjeti da dvoje ljudi odjednom ne žele više živjeti svako za sebe, već udružuju svoje živote i dijele sve, postaju jedno tijelo, kaže sv. Pismo.
Brak između muškarca i žene zacrtan je u Božjem naumu od početka. Bog je sam htio da se srce muškarca u ljubavi povezuje sa srcem žene. Zato je srce simbol ljubavi. Žena nije načinjena od zemlje kao muškarac, nego iz muževljevog srca, od mesa. Potpuno mu je jednaka i bliska. Muškarac sam nije potpun. Zato mu treba netko tko je kao on. To je iskonski plan o kojemu čitamo u Knjizi postanka. Velikani svetosti promatrali su bračne drugove kroz duhovne naočale. Govoreći o tjelesnom ujedinjenu bračnih drugova ističu i ujedinjenje njihovih duša. Svatko je stvoren za ljubav jer je tako želio Bog, koji je sam ljubav. Zato brak nosi u sebi Božansku klicu. Svet je i nerazrješiv.
Okorjelost ljudskoga srca udaljuje čovjeka od Boga i njegova plana o braku. Takvo okorjelo srce imali su farizeji koji su došli Isusu s pitanjem o prekidu braka. Okorjelo srce je zaslijepilo njihov duhovni pogled. Nisu više gledali očima vjere nego su živjeli svoje poimanje. Isus je prepoznao njihovo pokvareno srce:„ Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.“ To znači da razvod u pravilno sklopljenoj ženidbi nije moguć. Ne postoji takvo nešto jer je bračna ljubav posvećena Božanskoj ljubavi. Kada Bog nešto ujedini ni jedna sila ovoga svijeta ne može to rastaviti. Pokvareno srce kvari čitavog čovjeka. Uništava slobodu i čistoću srca. Izgleda da su farizeji bili potpuno zaraženi rastavom. Uzeli si za pravo biti gospodarima nad svojim ženama. Ali, u ljubavi ne ide tako… Okorjelo srce ima svoje porijeklo u paklu. Sotona se uvijek protivi Božjem naumu. Želi uništiti svaki Božji trag.
Za mene osobno brak je znak Božje prisutnosti. On je svet. Više puta proživljavam to otajstvo zajedno s mladencima kada sklapaju brak. Postavljam im, kao što i svaki službenik, tri pitanja koja se tiču njihovog slobodnog i svjesnog pristanka za sklapanje ženidbe, odluke da se zajedno iskreno vole i da će odgajati djecu u duhu evanđelja. Njihovi odgovori potvrđuju želju za ženidbom, a ujedno su i element potpunog predanja u uzajamnom savezu. Brak je savez. On nas podsjeća na Božje riječi i krv. Takav Savez na križu sklopio je Isus sa svojom zaručnicom Crkvom, što će reći s tobom! On je umro svjesno i s ljubavlju rađajući svoju duhovnu djecu – Božji narod. Savez na križu potvrdio je svojom krvlju. To je vječni, neprekidni savez. U braku se događa isto. Dvoje ljudi krvlju djevičanstva potvrđuju svoju ljubav. Tako postaju jedno tijelo i jedna duša. U tom slučaju razvod nije moguć jer je njihov savez također vječan.

Često su i naša srca okorjela. Zasljepljuje nas pohota. Ipak nas Isus želi ohrabriti. Zato Stavlja pred nas dijete. Ono je model, uzor poruke. Isus želi da imamo dječje srce. Ono nije nikad pokvareno, nego je iskreno. Pouzdaje se potpuno u svoje roditelje, nikad u sebe. U dječjem se srcu skriva Isus. Na licu djeteta odsijeva Božja ljepota. Osim toga, dijete ne razmišlja kao odrasli. Nije toliko proračunato. Ne racionalizira. Ono govori iz dubine svoga čistoga srca. To isto Isus želi od nas. Učimo danas od djece jer ona poznaju božanski jezik ljubavi. Ona su lijek u svakom bračnom brodolomu. Samo dječje srce može se suprotstaviti pohoti. Dijete nam je uzor da zavolimo čistoću srca i da je živimo. Isus držeći dijete u naručju želi oduševiti mlade za brak, koji je Božje djelo. Kao da želi dječjim glasom reći: „Ne bojte se jer ja sam s vama!“

 

Pater Arek Krasicki

 

 

PODIJELI