Priča dvaju prijatelja , koje život samo bira ,
dok jedan pjeva i svira , drugi se opija i drogira .
Dok na pločniku sam sjedio , i gitaru svoju sviro ,
ti na klupi u parku , svjesno se drogiro ,
obadva smo sretni , toga dana bili ,
ja sam pjevo od srca , a vi ste još i pili .
Dok ja pjevam na te mislim , i duša me boli ,
putevi nam nisu isti , svako radi to što voli .
Ja ću pjevat to što volim , i opuštat svoje tjelo ,
a tebe molim prijatelju , da ne šmrčeš više bijelo .
Pridruži mi se zapjevajmo , i otvori oči plave ,
to što što šmrčeš prijatelju , moglo bi ti doći glave .
Dok to šmrčeš veseo si , samo ti se smije ,
ali vjeruj prijatelju , da to zdravo nije .
Tako dane provodimo , dok nas isto sunce grije ,
obojica smo veseli , jedan pjeva a drugi se smije .
Ja ću pjevat na pločniku , jer to godi mojoj duši ,
a ti se smiji u tom parku , dok te jednom to ne sruši .
 
Stanko Novaković – Uskoplje
PODIJELI