“Bijaše neki čovjek imenom Nikodem, farizej, član židovskoga Velikog vijeća. On noću dođe k Isusu te mu reče: ‘Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj, jer nitko ne može činiti čudesa koja ti činiš ako Bog nije s njim.’ Odgovori mu Isus: ‘Zaista, zaista, kažem ti, tko se odozgo ne rodi, taj ne može vidjeti kraljevstva Božjega.’ Odvrati mu Nikodem: ‘Kako se može čovjek, kad je već star roditi? Zar može po drugi put ući u utrobu majke i roditi se?’ Odgovori mu Isus: ‘Zaista, zaista, kažem ti, tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo nebesko. Što je rođeno od tijela, tijelo je; što je rođeno od Duha, duh je. Ne čudi se što ti rekoh: treba da se odozgo rodite. Vjetar puše gdje god hoće. Čuješ mu šum, ali ne znaš ni odakle dolazi ni kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha.’ ‘Kako to može biti?’ upita Ga Nikodem. Isus mu odgovori: ‘Ti si istaknut učitelj u Izraelu, i to ne razumiješ! Zaista, zaista, kažem ti: govorimo ono što znamo, svjedočimo za ono što smo vidjeli, a ipak ne primate našeg svjedočanstva. Ako mi ne vjerujete kad vam rekoh zemaljske stvari, kako ćete mi vjerovati ako vam budem govorio nebeske? Nitko nije uzišao na Nebo, osim Sina Čovječjega koji je sišao s Neba. Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako mora biti podignut Sin Čovječji, da svatko tko vjeruje u Njega ima život vječni.’” (Ivan 3,1-15)
Obično nakon propovijedi neki vjernici žele razgovarati s propovjednikom. Mladić o kome je ovdje riječ bio je vrlo nestrpljiv. “Molim vas, pastore,” preklinjao je, “imate li samo pet minuta za mene? Očajan sam. Večeras sam razumio zašto nisam sretan unatoč tome što pohađam crkvu i pokušavam ispuniti sve zahtjeve. Ja ne volim Isusa. Mislim da Ga nikada nisam ni volio. Ja Ga želim voljeti, ali to ne mogu jer moje srce voli propadljivost ovoga života. Što da učinim sa svojim srcem?”
Mladić me je podsjetio na Nikodema. Nikodem je bio dobar član crkve. Bio je vođa. Propovijedao je, poučavao i sudjelovao u svim crkvenim aktivnostima — ali nije bio sretan. Je li moguće biti u Crkvi a ipak biti nesretan? Priča o Nikodemu to potvrđuje.
Dok je ležao u krevetu, Nikodem se često pitao: “Što se to dešava sa mnom? Zašto sam nesretan?” Jedne takve noći ustao je i pošao tražiti Isusa. Znao je gdje će Ga naći.
Isus je pogledao Nikodema i odmah znao što ga muči. Izvana je sve izgledalo u redu. Problem je bio unutra, duboko, gdje ljudsko oko ne može dosegnuti. Nikodemov problem bio je isti kao i problem ovog mladića koji je želio sa mnom razgovarati. Radilo se o njegovom srcu. Njegovo srce nije moglo voljeti Isusa.
Zašto netko dolazi na svijet sa srcem koje nije sposobno voljeti?
Što takvi moraju činiti da bi voljeli? Neophodna je promjena srca!
Sklopite oči na nekoliko trenutaka — pođimo u Edenski vrt. Kad je Bog stvorio naše prve roditelje, stvorio ih je sa čistim srcem i mogućnošću da Ga vole. U teologiji to nazivamo savršenstvo karaktera. Adam i Eva su imali savršenstvo karaktera te je poslušnost bila prirodan slijed toga, što ih je činilo vrlo sretnima.
Ali biblijska povijest zapisala je bolne i tužne činjenice. Adam i Eva su po slobodnoj svojoj volji izabrali pogrešan put; premda se izbor suprotstavljao savršenstvu njihova karaktera, svjesno su izabrali put neposlušnosti. Tog istog dana izgubili su savršen karakter i stekli drugi karakter koji se u teologiji zove grešna narav. Nazivamo to još i grešnim i opakim srcem, koje nije spremno poslušati.
Prema tome, dio te grešne naravi što je ljudska bića nasljeđuju rezultat je neposlušnosti — uživanja u onome što je štetno za naš život, a to zapravo znači činiti ono što je suprotno Božjoj volji.
I Biblija potvrđuje da ne možemo vladati svojim opakim i prijevarnim srcem. “Može li Etiopljanin promijeniti kožu svoju? Ili leopard krzno svoje? A vi možete li činiti dobro, navikli da zlo činite?” (Jeremija 13,23)
S ovom grešnom naravi mi se ne možemo pretvarati da činimo ono što je dobro. Zapravo, grešna narav voli činiti tako nešto — pretvarati se. Ali, duboko u nama je zlo. Mi to znamo, i to je upravo ono što najviše žalosti iskrenog vjernika.
Opako i grešno srce nije sposobno iskreno voljeti, slušati i služiti Gospodinu.
Pozorno me slušajte, jer ja ne kažem da je s takvom grešnom naravi teško, kažem da je s njom upravo nemoguće. Ova grešna narav nije sposobna voljeti i služiti. Ono što ona čini samo je pretvaranje.
Da bismo upotpunili ovu, kako se čini, patetičnu sliku, moramo reći da smo onog dana kad smo se rodili u nasljedstvo primili i ovu jadnu grešnu narav. Kralj David kaže: “Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja.” (Psalam 51,5)
Svatko se od nas rodio s grešnim i opakim srcem koje nije sposobno voljeti Boga; takvo nas srce upravo može dovesti do ludila, jer ne možemo razumjeti što se to u nama zbiva. “Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne?” (Jeremija 17,9)
Pitanje za danas glasi: “Što s takvim opakim srcem možemo činiti?” U čemu je naša krivnja što smo rođeni s grešnom naravi, dok nas nitko nije ni pitao da li je želimo?
Istina je, dragi moji, da nitko neće biti izgubljen zbog toga što je rođen s grešnom naravi. Ako tko bude izgubljen, bit će to stoga što je nastavio živjeti u skladu s tom grešnom naravi. Bog je osigurao način da svatko može biti spašen. Upravo to je Isus pokušao objasniti Nikodemu one noći kad je rekao: “Ti se moraš nanovo roditi.”
Taj duhovni vođa Izraela pokušavao se sakriti, pokušao je pobjeći, pravio se da ne razumije. “Kako se može čovjek, kad je već star, roditi?” pitao je, pokušavajući izbjeći istini. Ali od Isusa se ništa ne može sakriti. Ti se možda ne želiš predati Njemu, ali njegov će te glas dosegnuti, sve dok jednog dana ne padneš na koljena i otvoriš Mu svoje srce.
Isus je nježnim glasom nastavio: “Zaista, zaista, kažem ti, tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo nebesko.”
Isus je Nikodemu govorio o primanju novog srca. Nije moguće voljeti Boga s grešnim srcem. Novorođenje neizostavno dovodi k primanju novoga srca.
Znate li zašto ne napredujemo u svom kršćanskom životu? Stoga što neke pojmove pogrešno razumijevamo. Osvjedočenje nije obraćenje. Riječi naoko zvuče isto, ali je značenje različito. Osvjedočenje je povezano s promjenom našeg načina razmišljanja. Međutim, obraćenje je povezano s promjenom našeg srca.
Osvjedočenost je u svezi s intelektualnim poimanjem stvari. Moj način razmišljanja je promijenjen, moja osvjedočenost je promijenjena, promijenjena je i moja doktrina, pa čak i crkvu mogu promijeniti. Je li to obraćenje? Ne, to je samo promijenjeni način razmišljanja. To nije promijenjeni život ili promijenjeno srce.
George Vandeman u svojoj maloj knjizi Kako živjeti sa slabošću (How To Live With A Tiger) upotrebljava vrlo zanimljivu ilustraciju.
“Pretpostavimo da jednoga dana vuk promatra život ovaca i nakon stanovitog vremena dolazi do zaključka kako je najbolje živjeti životom ovce, i odluči im se pridružiti. Stoga stavlja na sebe ovčje runo i počinje živjeti njihovim životom. Što mislite, kako će se on osjećati kad dođe vrijeme objedu i dok bude gledao ovce kako sa zadovoljstvom jedu travu? Pretpostavimo da je on pošten vuk i ne želi odstupiti od svoje odluke. Mislite li da će on nakon pet ili deset godina naučiti uživati u travi? Naravno da ne, jer je on vuk, s vučjim nagonom za hranom i vučjom naravi.”
Nastavimo s pričom! Možda će se u početku vuk truditi da korektno živi životom ovce, premda je to u potpunoj suprotnosti s njegovom naravi. Kako vrijeme prolazi oduševljenje počinje opadati i napokon nakon jedne ili dvije godine on više ne može živjeti takvim stilom života koji je suprotan njegovoj naravi. Jedne noći, dok ovce spavaju, on ih je napustio.
Na dalekoj udaljenosti od stada on živi kao vuk i hrani se kao vuk i čini sve ono što vukovi čine. Nakon što se prepuštao svojim nagonima i vratio se uživanjima, prije odlaska u crkvu opet na sebe stavlja ovčju kožu i postaje ona ista stara ovca, ponašajući se kao da se ništa nije desilo. Ništa? Ipak se nešto desilo i on je to znao i tiho je lio suze zbog toga.
Jednog dana, uzviknuo je iz dubine svoga srca, jer više nije mogao voditi takav način života: “O Bože, Ti znaš da ja želim biti prava ovca, ali Ti znaš moju stvarnu narav. Ja sam vuk. Rođen sam kao vuk i ne treba me kriviti što sam rođen takav. Ali Bože, molim Te — ja ne želim više biti vuk. Želim postati prava ovca. Učini nešto za mene!” Bog čini čudo preobraženja. Čudotvornim dodirom vuk je pretvoren u pravu ovcu, s ovčjim srcem, umom i tekom.
To je upravo ono što Bog obećava. “Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira (idola) vaših” (Ezekiel 36,25), “… načiniti novo srce i nov duh” (Ezekiel 18,31). Petar dodaje: “Tim nas je obdario skupocjenim i najvećim obećanim dobrima, da po njima, umaknuvši pokvarenosti koja je zbog opake požude u svijetu, postanete dionici božanske naravi”. (2. Petrova 1,4)
Jesi li razumio, moj dragi prijatelju? Bog nam obećava dati novo srce, novi duh; koje će iz ljubavi prema Isusu uživati u službi Njemu.
To je obećanje! Jedna duhovna spisateljica to objašnjava ovako: “Sami nismo u stanju živjeti svetim životom… Postoje mnogi koji shvaćaju svoju bespomoćnost i čeznu za takvim duhovnim životom koji će ih dovesti u sklad s Bogom; uzalud se trude da ga postignu. U očajanju oni viču: ‘Jadan ti sam ja čovjek! Tko će me izbaviti od ovoga smrtonosnoga tijela?’ Neka ovi beznadni ljudi koji se bore pogledaju gore.” (Čežnja vjekova, str. 158)
“Nitko ne vidi ruku koja podiže teret, ili zapaža svjetlost koja silazi iz nebeskih dvorova. Blagoslov dolazi onda kad se duša vjerom pokorava Bogu. Tada sila nevidljiva ljudskom oku stvara novo stvorenje po Božjem obličju.” (Čežnja vjekova, str. 132)
Novo stvorenje! Stvorenje spremno voljeti i slušati. Stvorenje koje uživa u izvršavanju Božje volje. Zar to nije predivno obećanje? Nitko ne vidi, ali čudo se dešava jer obećanje nije ljudsko, nego božansko.
Upravo takvu vrst čuda Bog i danas želi činiti. Njemu nije za to potrebno neko posebno vrijeme. Samo je potrebno reći: “Gospodine, evo me, učini čudo obraćenja u meni!”
U svom životu vidio sam više stotina ljudi koji potpuno bespomoćni dolaze k podnožju križa, a odlaze obnovljeni i kao pobjednici. Kriminalci, alkoholičari, prostitutke, uvaženi građani; svi su oni danas prinčevi i princeze u Božjem kraljevstvu. Oni su vrijedni i aktivni članovi svojih Crkava.
Koju silu Bog ima da čini čudo obraćenja? Ja ne znam. Ne mogu to objasniti. Čuda se ne mogu objasniti, ona se mogu prihvatiti. Jednog dana hromi se sreo s Isusom i bio je izliječen. Sazovite liječnike iz cijeloga svijeta i zahtijevajte od njih da vam objasne tu tajnu. Nijedan neće moći. Čuda se ne mogu objasniti, ona se mogu prihvatiti. Nekog drugog dana Isus je pretvorio vodu u vino. Sazovite kemičare cijeloga svijeta i zamolite ih da vam objasne tu tajnu. Nijedan neće moći. Čuda se ne mogu objasniti, ona se mogu prihvatiti.
One noći Nikodem je pobjegao od Isusa. Tri godine se sakrivao pod plaštem dobrog člana crkve. Ali jednog dana Židovi su uhvatili Isusa. Odveli su Ga na vrh brda, na Golgotu, gdje su Njegove ruke i noge proboli čavlima i prikovali Ga na križ. Kristova sjena vidjela se na obzorju, a znate li tko je bio ispod nje? Nikodem — i u tom trenutku nije mogao odoljeti; tražio je promjenu i istog trena Isus je učinio promjenu u njegovu životu.
Što je s tobom? Sklopi oči i razmišljaj o Isusu. Sami ste — Isus i ti. On te gleda i pita: “Hoćeš li mi dopustiti da promijenim tvoje srce?” Ti odlučuješ. Hoćeš li prihvatiti Njegov poziv?
Zvonko Presečan, uz dozvolu nadređenih
