Bože, duša mi je tako gladna, daj nam svoj kruh sa visina, samo Tvoja Riječ može mi dotaknuti dušu da se razveseli. Slušam te, Bože, govori, samo nam govori. I Duh Sveti me dotaknuo i potaknuo otvoriti tri čitanja koja se danas čitaju u svim crkvama u cijelom svijetu ove naše predivne planete – kako ne bi bila predivna kada je to Njegovo djelo, samo Njegovo.
Jutros rano čula sam ova čitanja na svetoj Misi i ostala su mi u srcu. Razmišljala sam i pitala u duši – Bože, što nam to govoriš, što nam ovim čitanjima želiš poručiti.
1. čitanje počinje s Jobom koji čak želi umrijeti jer ne može više i misli da je od tebe ostavljen. Da, pomislila sam, koliko puta imamo situacija da doslovno krvarimo kao Job, koža nam se raspada od problema, bolesti, boli, ma svatko od vas će pronaći koju bol, da bi možda i pobjegli od vjere.
Zazivamo tvoje ime, pomozi nam, a onda doživimo, Bože naš, da nam kao Jobu još nametneš ne utjehu nego moru, teške snove. Još nam je teže, tako da čak razmišljamo o grobu, da nikada više ovdje ne budemo, mučimo se za nadnice, život, da smo ponekad preumorni od života.
Ti nas svako jutro probudiš. I opet iznova nas budiš i tada rekoh sebi – Hej, On je život, On se svako jutro u meni već proslavlja životom, tu je, digni se na noge i zazovi Njegovo sveto ime! Ime ti je Sveti Bog koji se u meni proslavlja i, gle čuda, kada sam otkrila da je On stalno tu u meni, u mome srcu, stala sam jače na noge i u tome momentu
dolazi 2. čitanje i pitanje si sama postavljam – što ja učinih za Svetoga Boga, dok On mene tako svaki dan probudi i daje mi mistično od mističnog – Život koji nitko drugi ne može dati, i idem s Pavlom i slušam ga kako propovijeda i daje i širi Njegovu riječ i ide onima sa zakonom i bez zakona.
No? Što je? Koliko se mi uopće držimo Njegovoga zakona? Koliko? Jesmo li se ikada zapitali? Evo, ja počinjem od sebe, koliko puta sam Bože, prešla preko tvojih zakona, bit ću lažac ako kažem da nisam i padam na koljena, ali ovaj puta ne zato što sam slaba i mislim da si me ostavio, nego molim sada Tebe za oproštenje što sam sumnjala da si me ostavio u mojim mukama – Oprosti mi i znam da Ti opraštaš.
Pavao propovijeda i putuje i širi tvoju riječ i ne traži ništa, na koljenima sam Bože, oprosti mi… Oprosti mi, ne razumijem više sebe i ne razumijem čime sam zaslužila da Ti uopće umreš za mene, ne razumijem ovu misteriju – Ti si umro za mene da me otkupiš, a ja sam već klonula i mislila da si me ostavio jer sam Ti se uvijek javljala samo u problemima i ako nisam odmah dobila odgovor klonula, da sam htjela da me nema, ponekad i podcijeniti život, Tvoju ljubav odbaciti sama.
Ne znam tko od vas čita ovu moju ispovijed, ali pronalazite li barem pomalo i sebe u ovoj priči…
A onda je došlo 3. čitanje,
ja šutim i slušam Tebe, Bože, netko kuca na vrata, otvaram ih, a ono sam Isus stoji na mojim vratima, Evo me, govori, zvala si me, jecam od plača i odgovaram da jesam, o, jesam, oprosti mi da sam se bojala da nećeš niti progovoriti, a Ti osobno dolaziš na moja vrata…
I kaže dalje u čitanju, govori to Bog nama, punica Šimunova bolovala od groznice i On dođe i primi je za ruku i ona ozdravi. Nikada Ti nas ne ostavljaš, o Bože, sve mi je jasno sve. Hvala Ti da nam i ovu Nedjelju govoriš kako bi Te mi uopće i primijetili i voljeli da prvo ne osjetimo da Te trebamo! Slavljen budi u vijeke! I opet si nam dokazao koliko smo bez Tebe ništa, a Ti nas voliš i voliš ovakve kakvi jesmo. Otvorite vaša srca, ne trebate Ga niti tražiti. Zašto? Zato što On stoji na vašim vratima, samo mu otvorite srce i ne lutajte dalje. Aleluja!
Knjiga o Jobu 7
1 Nije li u mučnoj raboti čovjek na zemlji? Nije li život njegov sudbina nadničara?
2 Jednak robu, što uzdiše za sjenom; jednak najamniku, što još čeka na plaću?
3 Tako mi postadoše baštinom mjeseci puni jada; moj dio bile su noći nevolje.
4 Kad legnem na počinak, mislim: kad ću ustati? Kad će proći noć? I tako se prevrćem bez pokoja, dok osvane jutro.
5 Tijelo je moje obučeno u trulež, koža je moja slična zemljanoj kori; još malo, i raščinit će se.
6 Dani moji proletješe brže od čunka, prođoše bez nadanja.
7 Spomeni se, da je moj život samo dah, da se oko moje neće više obradovati dobru!
8 Tko me sada još gleda, neće me doskora više vidjeti; tvoj pogled kada me potraži, mene više neće biti.
9 Kao što se oblak razilazi i nestaje ga, tako tko siđe u grob, neće više nikada doći natrag.
10 Nikada se više neće vratiti kući svojoj, i njegov ga stan nikada opet neće vidjeti.
11 Zato ja neću braniti ustima svojim, govorit ću u tuži duha svojega, naricati u jadu duše svoje.
12 Jesam li ja more ili neman morska, te me nagoniš da budem budan?
13 Kada pomislim: utješit će me postelja moja, počivalište moje pomoći će mi da snosim nevolju svoju,
14 Tada me pohodiš strašnim sanjanjem i prepadaš me utvarama,
15 Da bih prije odabrao udavljen biti, i smrt bih volio vidjeti nego te kosti svoje.
16 Dojadilo mi je; neću vječno živjeti; prođi me se; jer su dani moji samo dah.
17 Što je čovjek, da ga tako cijeniš i da na njega upravljaš oko svoje?
18 Da ga pohađaš svako jutro i kušaš ga svaki čas?
19 Kad ćeš se već odvratiti od mene i pustiti me da progutam pljuvačku svoju?
20 Pa i kad bih sagriješio, što bih s tim nanio tebi, čuvaru ljudskih srdaca? Zašto me mećeš sebi za biljegu.? Zašto da ti ja služim kao nišan?
21 Zar mi ne možeš oprostiti prijestup moj i otpustiti krivnju zlodjela mojih? Jer ću sad leći u prah, i kad me potražiš, neće me više biti Govor Bildadov: Job se mora obratiti i onda će mu biti dobro
1. Korinćanima 9, 16-23
16 Jer ako propovijedam evanđelje, nema mi hvale, jer mi je dužnost. Teško meni, ako evanđelja ne propovijedam!
17 Jer ako ovo činim od svoje volje, plaću imam; a činim li pozvan, služba mi je povjerena.
18 Kakva mi je dakle plaća? Da propovijedajući evanđelje bez plaće propovijedam, tako da ne upotrijebim svojega prava u evanđelju.
19 Jer premda sam slobodan od sviju, svima sam sebe učinio slugom, da ih više pridobijem.
20 Židovima sam bio kao Židov, da Židove pridobijem; onima, koji su pod zakonom, bio sam kao pod zakonom, premda sam nijesam pod zakonom, da pridobijem one, koji su pod zakonom;
21 Onima, koji su bez zakona, kao da sam bez zakona, premda nijesam bez zakona Božjega, nego sam u zakonu Kristovu, da pridobijem one, koji su bez zakona.
22 Slabima bio sam slab, da slabe pridobijem; svima sam bio sve, da svakako nekoje spasim.
23 A sve činim zbog evanđelja, da bih imao dio u njemu.
Mrk.1.29-39
29 Iz sinagoge pođe s Jakovom i Ivanom ravno u kuću Simonovu i Andrijinu.
30 Punica Simonova ležala je od groznice. Odmah mu rekoše za nju.
31 On pristupi k njoj, uze je za ruku i podiže je. Odmah je pusti groznica, i ona ih posluži.
32 Uvečer, pošto sunce zađe, dovodili su k njemu sve bolesnike i opsjednute.
33 Sav se je grad stisnuo pred vratima.
34 On ozdravi mnoge, što su bili mučeni od svakojakih bolesti, i istjera mnoge đavle. Ali ne dade da dođu do riječi, jer su ga poznavali.
35 U rano jutro, kad je još bilo posve tamno, ustade on, otiđe van na samotno mjesto, i ondje se je molio.
36 Simon i drugovi njegovi pohitješe za njim.
37 Kad su ga bili našli, rekoše mu: “Svi pitaju za te.”
38 On im reče: “Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da tamo propovijedam; jer sam ja zato došao.”
39 I tako je prošao kroz svu Galileju, propovijedao u sinagogama i đavle izgonio.
Svjetlana L.
Krist se žrtvuje na svakoj Svetoj Misi
