Dr. sc. Zdenko Babić: Mladi ne odlaze iz Hrvatske samo zato što posla nema, nego odlaze i zbog nesigurnih uvjeta rada i slabih plaća!

89

Dr. sc. Zdenko Babić, profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, govorio je na tribini „Kamo nakon faksa? Mogućnosti i iskustva s tržišta rada“, u organizaciji udruge SKAC Palma, o mjerama aktivne politike zapošljavanja te je primijetio kako je hitno potrebno revidirati sadašnju mjeru stručnog osposobljavanja s obzirom da porast nesigurnijih oblika i uvjeta zapošljavanja možda čak više pogađa ljude u Hrvatskoj od samog problema nezaposlenosti.

Uvodeći u temu prof. Babić postavio je pitanje: “Zašto uopće mjere aktivne politike zapošljavanja? Otkud one, kako su nastale?” te je istaknuo da je i samo postojanje Zavoda za zapošljavanje mjera aktivne politike zapošljavanja: “On postoji već više od 100 godina u Zagrebu. Njegova uloga se svodi na to da spaja ponudu i potražnju na tržištu rada. Naravno, kako tržište nije savršena institucija, a pogotovo tržište rada, jer se zapravo radi o ljudima, tu nastaju veliki problemi, kako u potražnji za radom tako isto i u ponudi na tržištu rada. Onda tu mogu pripomoći mjere aktivne politike zapošljavanja.”

Profesor je mladima pojašnjavao kako sustav rada funkcionira: ”Recimo u fazama kada gospodarstvo raste, problemi su manji i tada će biti manji intenzitet uporabe mjera aktivne politike zapošljavanja, jer se radna mjesta otvaraju. S druge strane, u ekonomiji je poznata teorija gospodarskih ciklusa: svakih nekoliko godina ekonomija ulazi u silaznu fazu i tada nezaposlenost, nažalost, počinje rasti. Tada se aktiviraju mjere aktivne politike zapošljavanja, i tako je bilo i kod nas s mjerom stručnog osposobljavanja.”

Istaknuo je da država poduzima takve mjere kako bi pomogla ciljanim skupinama, među kojima su i mladi: “Te mjere su intervencija države da ispravi na neki način slabiju konkurentnost mladih ljudi koji dolaze iz sustava obrazovanja. Radno iskustvo se traži kako bi odmah počeli raditi – da nema poslodavac na vas dodatnih troškova. Oni žele da se odmah uđe u posao, a ne da sad mladoj osobi treba još i mentor koji će biti s njim 3 mjeseca i na to utrošiti pola svoga radnog vremena”.

“Mjera stručnog osposobljavanja kreirana je u fazi velike recesije”, rekao je prof. Babić, “kad je stopa nezaposlenosti mladih bila skoro više od 50%”.

Zatim je iznio rezultate evaluacije poslodavaca koji su koristili mjeru stručnog osposobljavanja. Naime, poslodavci su se bunili da su im dolazili mladi neadekvatno obrazovani, ali kada ih se pitalo što misle o toj mjeri, u smislu koliko su mladi dolazili pripremljeni na posao, nisu imali pritužbe. Poslodavcima odgovara takav način poslovanja, “zato što su mladi bili, takoreć, besplatni, jer je država platila sve troškove”, naveo je prof. Babić.

U nastavku predavanja dr. Babić je objasnio u kratkim crtama kako se dotična mjera aktivne politike zapošljavanja razvila do sadašnjeg stadija: “Do 2014. godine su mjere aktivne politike zapošljavanja bile dosta rudimentarne, nisu bile razvijene, jer država nije ulagala puno. U 2014. godini aktivirala se mjera za stručno osposobljavanje i prva razina naknade je bila 1600 kn. Tada smo, ne samo ja, nego i sve moje kolege sa katedre to jako kritizirali. Jer je to ispod svake razine naknade. Danas ona iznosi 2600 kn plus troškovi prijevoza. I danas ta mjera ima neke svoje izazove. U trenutku kada je ona bila kreirana, naravno da je mogla biti napravljena kvalitetnije – i u smislu preniske naknade koju su mladi dobivali i u nekim drugim aspektima. Ali tada je to bilo potrebno. Hrvatska je bila uz bok Grčkoj po stopi nezaposlenosti mladih. Danas je ta stopa ipak u silaznoj putanji, kako zbog gospodarskog rasta tako i nažalost zbog iseljavanja. Tako da se kontekst te mjere promijenio, i definitivno treba pristupiti ozbiljnijem restrukturiranju te mjere, a možda čak i ukidanju te mjere i uvođenju neke mjere kao što bi bilo pripravništvo s većim iznosom.”

Zatim je prof. Babić napomenuo da su brojni drugi problemi koji pogađaju mlade, jedan od njih je i nesigurno radno mjesto. “Teško je dobiti sigurnije radno mjesto u svim segmentima zapošljavanja”, zaključuje, napomenuvši da toj nesigurnosti pripomažu i izmjene radnog zakonodavstva iz 2013. g. kada se ono dodatno fleksibiliziralo: “To zapravo znači da su poslovi postali nesigurniji, posebno na perifernim razinama. I danas 90% ljudi koji se zapošljavaju sa Zavoda za zapošljavanje, zapošljavaju se na ugovore na određeno vrijeme. I to je drugi tip problema s kojim se trebaju baviti odgovorni nositelji ekonomske i socijalne politike u Hrvatskoj.”

“Znači mladi ne odlaze iz Hrvatske samo zato što posla nema, nego odlaze i zbog nesigurnih uvjeta rada i slabih plaća.”, naglasio je prof. Babić, “Rast nesigurnijih oblika i uvjeta zapošljavanja je prema podacima Eurostata u zadnje dvije godine najveći u Hrvatskoj.”

Zatim je prof. Babić iznio neke podatke koji govore koliko je mjera stručnog osposobljavanja obuhvatna, što je, prema njemu, negativna implikacija: “Godine 2012. u mjeri je sudjelovalo 5000 mladih, da bi se 2013. g. popelo na 15000 mladih, a 2014. godine 14000 mladih. Skoro da mladi ljudi nisu mogli ući na tržište rada bez toga da sudjeluju u toj mjeri (…). Podaci za 2017. g., siječanj-rujan, pokazuju da se smanjila participacija u toj mjeri, znači negdje 6500 osoba. Godina će završiti sa nekih 8500-9000, što znači da se ipak smanjuje participacija. Ali i dalje je mjera vrlo značajna. Od ukupno svih aktivnih mjera politike zapošljavanja 50% otpada na ovu mjeru.”

Vrativši se na evaluaciju same mjere, profesor je govorio o reakcijama mladih koji su bili u nju uključeni: “Često su se mladi žalili da nemaju kvalitetno mentorstvo. Jer mjera se zove “stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa”, stoga bi se trebalo još nešto i učiti unutar te mjere, zato se i dobiva naknada. A drugi prigovor je da je mala naknada.”

“Moje osobno mišljenje”, poručio je prof. Babić, “je da bi vi mladi još nekako s tim i preživjeli, kad bi postojala relativna izvjesnost da će to radno mjesto biti za vas. Problem je da toga baš i nema – omjer je 60:40, prema evaluacijskoj studiji, tj. da od 10 mladih njih 6 ostane a 4 ih se vraća u bazu nezaposlenih.”

Drugi problem na kojeg je evaluacija mjere ukazala je takozvano cirkuliranje od strane poslodavaca. “Neki poslodavci”, iznosi profesor, “tom mjerom snižavaju troškove radne snage, rečeno ekonomskim rječnikom. Mlade osobe jednostavno cirkuliraju.” Profesor je to prikazao navodeći primjer: “Poslodavci imaju tri osobe koje su godinu dana kod njih služile, onda uzimaju nove tri – opet nula kuna troškova za te nove osobe, a zapravo nikog ne zapošljavaju. Njima konstantno trebaju tri djelatnika, ali oni u zadnjih 4-5 godina konstantno mijenjaju ta tri na stručnom osposobljavanju.”

“Kvantitativno je evaluacija pokazala”, zaključuje prof. Babić, “da ta mjera ipak doprinosi zapošljavanju, ali to se isto može osporavati njenim velikim obimom. Znači svi mladi dolaze na tržište rada kroz tu mjeru. Poslije ako i ostanu na tržištu rada bili su u toj mjeri.” Nadalje objašnjava prof Babić, “taj problem velikog obuhvata proizvodi efekt “ubiranja vrhnja”. Poslodavci, već prije nego se jave u Zavod, sebi izaberu najbolje i velika je vjerojatnost da bi one te najbolje zaposlili i bez te mjere. Ovako im je još bolje: država ih subvencionira, a izabrali su sebi najbolje. Još imaju jedan period besplatnog testiranja, pa si još ostave najbolje od najboljih.”

Profesor Babić je naglasio da bi trebalo napraviti detaljnu reviziju ove mjere, smanjiti obuhvat i targetirati na neke ciljane skupine. Smatra da bi trebalo napraviti razliku između srednjoškolskog obrazovanja i visokoškolskog obrazovanja – trenutno te razlike u naknadi isto tako nema, niti u nekim drugim segmentima. Zaključujući, rekao je: “Definitivno treba ići k smanjenju obuhvata ove mjere i kreiranju nekih drugih mjera. Neke smo i prije imali – kao što je pripravništvo – ovisno o pojedinim strukama, s nekim većim, boljim iznosima naknada, u smislu da to bude negdje 80% prosječne plaće za sektore. Dakle da pripravništvo bude plaćeno u tom smislu. To je jedan od puteva da nekako ublažimo negativne trendove iseljavanja mladih ljudi iz Hrvatske. Vjerujem da se i u Ministarstvu rada razmišlja u tom smjeru.”

* predavanje se održalo u sklopu projekta “Jačanje kapaciteta udruga za društveno zagovaranje”, koji financijski podupire Grad Zagreb

Izvor: narod.hr

PODIJELI